Jutarnji list vrijeđa papu Franju te izmišlja o Stepincu

Ponekad se osjećam poraženo, a ponekad iz toga povremenog i privremenog osjećaja izlazim jači nego što sam bio prije negativnog iskustva.

Tekst koji su novinari Vlado Vurušić i Robert Bajruši objavili u subotnjem broju zagrebačkog dnevnog lista Jutarnji list takva je prilika da novinara koji drži do stručnosti i do provjeravanja činjenica, pak, do kompetencije da se nečim bavi, a takav sam ja, prenerazi ali odmah iza toga pokrene kako bi se stvari razbistrile i pojasnile.

Svjestan sam da ne mogu neutralizirati vrlo negativan učinak nesavjesnog rada spomenutih novinara, ali šteta bi bila još veća ako bih ostao suzdržan, ako bih prešutio evidentno kršenje osnovnih novinarskih principa od strane spomenutih novinara, osobito jer njihov rad (nažalost i uređivačka politika Jutarnjeg lista) predstavlja ozbiljan i težak udarac na nastojanja Svete Stolice i mudrih osoba i u Katoličkoj crkvi na ovim prostorima i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi da splasnu negativne strasti, niski udarci i drugi oblici nekršćanskog ponašanja, pak da se dogode oni plodovi mira i suradnje za kojim su težili poglavari Katoličke crkve, osobito Ivan Pavao II. i, kako možemo izravno svjedočiti, papa Franjo.

Osobito mi je neugodno o ovome danas pisati jer sam Jutarnjem listu donio onu vrstu saznanja (pisma patrijarha Irineja papi Franji nakon čega papa Franjo obustavlja kanonizaciju Alojzija Stepinca ili prevažne intervjue s patrijarhom Irinejem i vladikom Jovanom Ćulibrkom) koja bi uredništvu toga lista trebala biti obvezujuća u smislu uvažavanja činjenica i dostojanstva crkava.

Osobito mi je neugodno o ovome danas pisati jer sam Jutarnjem listu donio onu vrstu saznanja (pisma patrijarha Irineja papi Franji nakon čega papa Franjo obustavlja kanonizaciju Alojzija Stepinca ili prevažne intervjue s patrijarhom Irinejem i vladikom Jovanom Ćulibrkom) koja bi uredništvu toga lista trebala biti obvezujuća u smislu uvažavanja činjenica i dostojanstva crkava

Članak koji je dobio nadnaslov: ”Pozadina događaja”, te naslov: ”Papa ide u Beograd da bi Stepinac bio proglašen svetim? Otkrivamo što se zbiva iza kulisa”, s podnaslovom ”Nuncij Lingua u Jasenovcu, Franjin intervju Politici: Što se događa u trokutu Vatikan-Beograd-Zagreb?”, autorstva Vlade Vurušića i Roberta Bajrušija (objavljen na portalu Jutarnjeg lista 14. studenog 2020. u 9:45 sati) predstavlja negaciju novinarskih principa i nakupina je poluinformacija, dezinformacija i manipulacija s čime se sramoti i naša novinarska struka.

Naravno da bi se trebalo postaviti pitanje zašto glavni urednik Jutarnjeg lista dopušta da o tako osjetljivim pitanjima (kanonizacija Alojzija Stepinca, odnosi Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, te Hrvata i Srba…) pišu osobe koje nemaju ama baš nikakve kompetencije.

Ali odgovor se nazire: Jutarnji list, osim u osobi kolege Inoslava Beškera, je kadrovski potpuno nesposoban baviti se religiološkim temama. Time ne ekskulpiram odgovornost glavnog urednika za ispade Vurušića i Bajrušija.

Pođimo, ipak, redom. Novinari ”otkrivaju što se događa”? Ne! Oni, pošto nemaju znanja o onomu što pišu, samo ”interpretiraju”, a kako su im informacije nikakve a kompetencije još nikakvije, nude pregršt budalaština, pa i uvreda.

Počnimo s uvredama na račun pape Franje. Ima ih odmah u naslovu. On glasi, ponovimo: ”Papa ide u Beograd da bi Stepinac bio proglašen svetim?” Ova se rečenica može čitati samo na dva načina: ili da postoji mogućnost/intencija da papa Franjo pohodi Beograd kako bi kanonizirao Alojzija Stepinca ili da Papa trguje sa Stepincem na način da je spreman poći u Beograd kako bi iskamčio ”dobrovoljnost” ili nekakvo ”popuštanje” od strane Srpske pravoslavne crkve.

Da glavni urednik Jutarnjeg lista vodi računa o objavljenim materijalima o ovoj temi, a koji imaju kao izvorište patrijaršiju i Sveti Sinod, ne bi nikada smio odobriti ovakav naslov. Ali, pustimo to. Vjerojatno glavni urednik Jutarnjeg lista ne vodi računa o tome što objavljuje ili što je objavio u svom listu.

Da papa Franjo želi pohoditi Srbiju, u prvom redu, tamošnju zajednicu katolika, javna je stvar. Ali da bi papa Franjo ”kupovao” naklonost Srpske pravoslavne crkve je toliko naopaka i zločesta konstrukcija, toliko ona govori o neozbiljnosti novinara i urednika, toliko je porazna za našu profesiju, da je to neopisivo mučno.

Vurušić i Bajruši ne poznaju literaturu (o Michaelu Phayeru da im i ne govorimo), ponašaju se kao da se SPC samo ”šalila” svojim prigovorima na (raniju) Stepinčevu beatifikaciju (koja se, nota bene, ne bi dogodila da je o njoj odlučivao papa Franjo i prema kriterijima koji su postavljeni prošlotjednim izvještajem Državnog tajništva Svete Stolice o washingtonskom nadbiskupu i kardinalu Theodoru E. McCarricku, ovome ću se kratko osvrnuti malo kasnije), kao i na planiranu kanonizaciju nakon što je 2014. priznato čudo po zagovoru Alojzija Stepinca. Vurušić i Bajruši, sramoteći sebe i vlastitu redakciju ponašaju se i kao da se nije dogodila Mješovita katoličko-pravoslavna komisija o Stepincu!

Tu im nema pomoći. Možemo ih samo žaliti i čudom im se čuditi.

Bajruši i Vurušić lupetaju o nekakvoj ”Crkvi u Hrvata”. Upućujem ih na radove najvećeg hrvatskog postkoncilskog teologa, dr. fra Janka Tomislava Šagi-Bunića OFMCap: takvo nešto, taj nacionalistički konstrukt, ne postoji! Crkva je Kristova, to jest, Božja. Nije ni hrvatska, ni bolivijska, ni austrijska.

Kardinal Parolin ističe da se možebitna kanonizacija (nedavno je prilikom posjete Splitu i Solinu tri puta rekao da će ona doći ”u Božje vrijeme”) mora zbiti ”u klimi što je više moguće bez tenzija i polemika”. Jutarnji list ne udara samo na Papu već i na vatikansku diplomaciju. I ne vidim kako je uopće nakon ovoga, ako se redakcija ne ispriča i ne ispravi, moguće ovaj dnevni list i dalje smatrati relevantnim medijem

Kao znakovi vremena autori pamfleta ističu vatikansku diplomatsku aktivnost i, naravno, griješe. Pa kažu da je ”apostolski nuncij u Hrvatskoj, monsignor Giorgio Lingua nenadano posjetio Jasenovac”. To mogu napisati samo oni koji ne prate najave katoličkih medija i objave onih pravoslavnih. Ništa nije bilo ”nenadano”. Sve je bilo na vrijeme najavljeno i medijski dobro popraćeno.

Nikakvog misterija nema ni oko dolaska apostolskog nuncija u Srbiji Luciana Suriana u Zagreb i u zagrebačku katedralu kao i u potresima uništen nadbiskupski dvor. To je znak crkvenog jedinstva. Zar je tako teško zamisliti da su se apostolski nuncij Suriani i domaćin, mons. Lingua, konzultirali oko nekih kadrovskih pitanja (ne samo u vezi činjenice da je beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar prošli tjedan navršio kanonsku dob za umirovljenje)?

Intervju koji je nedavno papa Franjo dao beogradskom dnevniku Politika je priča za sebe i nije pokazatelj ničega drugog doli volje Pape da se njegova pastirska riječ čuje i preko toga beogradskog lista (ništa u odgovorima koji je v.d. glavnog urednika Politike na odlasku (već je umirovljen) dobio iz Vatikana ne predstavljaju senzaciju.

Odgovori su standardni, ali je to znak prijateljstva kao što je bio intervju koji je dobila Politika od državnog tajnika kardinala Pietra Parolina u svibnju 2019. godine. Sveta Stolica želi, kako je naglasio Parolin, da ”sve vjerske zajednice ove regije budu u stanju da zajednički zakorače na put istinskog pomirenja i da mogu postati model prevladavanja konflikata za cjelokupno društvo”.

Razina diletantizma u tekstu Vurušića i Bajrušija je zastrašujuća: oni ne znaju da je u opisu posla (bilo kojeg) apostolskog nuncija da pomogne i posreduje u procesu izbora kandidata za (nad)biskupa u pojedinim (nad)biskupijima. Ili, pak, kada pišu da se kao ”tri nezaobilazna kandidata” za budućeg patrijarha spominju episkop bački Irinej Bulović, vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk i zagrebački mitropolit Porfirije Perić. Ovo je zaista toliko smiješno licitiranje da je čak i deplasirano komentirati.

No ono što traži reakciju je vrijeđanje vladike mr. sc. Jovana Ćulibrka (najvećeg stručnjaka za holokaust na ovim prostorima) i mitropolite dr. sc. Porfirija Perića (izuzetnog bibličara) za koje Vurušić i Bajruši ističu da nisu teološki obrazovani! (SIC).

Posebno smiješna je konstatacija ovih antinovinara da bi Papa ”upravo zbog normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa”, mogao u sklopu ”beogradske turneje možda svratiti i do Zagreba, dok neki spominju da bi papa Franjo mogao, jer toliku hrabrost ima, možda obići Jasenovac i Vukovar”. Siroti Vurušić i Bajruši su toliko neupućeni da ne znaju da ne postoji poziv Hrvatske biskupske konferencije papi Franji da pohodi Hrvatsku. Sapienti sat.

Količina demonstriranog neznanja i manipulativnih rečenica su dovele neke moje poznanike u redovima SPC-a, ali i šire, da me pitaju znam li što to izvodi Jutarnji list.

Znam što izvodi, premda bih, recimo, na temelju već dužeš pisanja Vlade Vurušića o SPC-u mogao zaključiti da ima i otvorenog prezira prema toj Pravoslavnoj crkvi, pak kada je riječ o Bajrušiju to je slučaj evidentnog neznanja i samouvjerenosti da je isto pisati o Milanoviću, Plenkoviću ili Stepincu. Jutarnji list izvodi tešku diverziju na ekumenska nastojanja pape Franje. Želio bih vjerovati da to čine nesvjesno.

***

Nekoliko zaključnih misli.

Prvo, napisati i objaviti ovakvu papazjaniju u tjednu kada Sveta Stolica podiže razinu transparentnosti i autokritičnosti objavom izvještaja o bivšem kardinalu (maknut je i iz svećeničkog staleža) McCarricku, osuđenom pedofilu, znači da Jutarnji list pokazuje potpuno nerazumijevanje crkvene politike i stanja stvari.

Ono što traži reakciju je vrijeđanje vladike mr. sc. Jovana Ćulibrka (najvećeg stručnjaka za holokaust na ovim prostorima koji je proveo osam godina radeći s građom Yad Vashema u Jeruzalemu) i mitropolite dr. sc. Porfirija Perića (sveučilišnog profesora te izuzetnog bibličara) za koje Vurušić i Bajruši ističu da nisu teološki obrazovani!

Uostalom, zastupam i ja stav episkopa Jovana da komunistička optužnica ne može biti polazna točka razgovora o kardinalu Stepincu. Valjda bi konačno trebalo svima biti jasno da smo zašli u ozbiljno razdoblje razmatranja dokumenata (osobito onih koji nam sada nudi Sveta Stolica nakon digitalizacije arhiva pontifikata Pia XII.) i da će to trajati jako puno godina!

Zatim, Jutarnji list bi trebao moći shvatiti (ranije sam najavio da ću ovo spomenuti) da navedenim izvještajem, bude li se tako strogo i akademski i pravno pisao referat o Stepincu kako se pisalo o McCarricku (govorim o dubini i snazi argumenata, aktere ne uspoređujem!), prilike da se dogodi njegova kanonizacija su toliko male da postaju čak i irelevantne.

Konačno, sugerirati da bi Papa bio sklon ideji da trguje sa Stepincem i da odstupi od svega što je javno rekao (pa i našem kolegi Silviju Tomaševiću na povratnom letu iz Skopja u Rim 7. svibnja 2019.), teška je uvreda ne samo rečenih novinara već i Jutarnjeg lista prema Svetoj Stolici.

Kardinal Parolin ističe da se možebitna kanonizacija (nedavno je prilikom posjete Splitu i Solinu tri puta rekao da će ona doći ”u Božje vrijeme”) mora zbiti ”u klimi što je više moguće bez tenzija i polemika”.

Jutarnji list ne udara samo na Papu već i na vatikansku diplomaciju. I ne vidim kako je uopće nakon ovoga, ako se redakcija ne ispriča, bez uvijanja, čitateljima, Svetoj Stolici i predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, i ne ispravi, moguće ovaj dnevni list i dalje smatrati relevantnim medijem.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora