novinarstvo s potpisom
Otrežnjujuća je doista bila uskrsna propovijed kardinala Bozanića u zagrebačkoj katedrali. Prvi čovjek ”Crkve u Hrvata” otkrio je svima nešto posve genijalno, a pritom vrlo jednostavno, ali do sada, nekim čudom, ipak neshvaćeno.
Ovo naše društvo dobilo je s njegovim proročanskim riječima veliku nadu da sve već sutra može biti divno, puno bolje nego sada, i da se sve Scile i Haribde kroz koje se, trapavi i izgrebani, provlačimo u ovih već četvrt stoljeća demokracije, mogu odagnati vrlo lako i praktički za tili čas.
Treba učiniti samo jedno: zauzdati pokvarene medije, začepiti im gubicu.
Jer mediji su, prema kardinalovim riječima, a on to valjda zna najbolje, rasadište zla. Hrvatski novinari odabrali su zlo za svoju nakaradnu epifaniju, zlo njima vlada i upravlja, sladostrasno se razmećući na pozornici koju su mu oni trajno ustupili, i u tome ”slavodobitno uživa”.
Prema tome, sve je jasno, samo treba istinu sagledati svetim i svevidećim Bozanićevim očima. Pogledajmo, na primjer, kako se kod nas rađa sve manje djece, kako starimo kao nacija i kako smo demografski neprestano u padu. To svakako ”nije Božji plan s našim narodom”, otkriva kardinal. Ali mediji! Oni šire među ljudima to ”beznađe, da se sve dublje tone, a takvo nakazno mirenje može biti samo plod djelovanja Zlog”.
Ili iseljavanje stanovništva u inozemstvo. Ili gašenje poljoprivrednih gospodarstava i izumiranje hrvatskog sela. Ili čerupanje svih novih projekata ”koji još nisu ni predstavljeni”, a čiji protivnici odmah dobivaju prostor u novinama i na televizijama da ih kompromitiraju i skrešu u korijenu.
”U Hrvatskoj”, potresno demaskira neprijatelja Bozanić, ”postoje snage koje kao da su zadužene i osposobljene samo za usporavanje napretka”. A tko bi njima dao mikrofone da truju i unazađuju ovo društvo da nema ovakvih medija? Na medijskim platformama, ”pod valutom slobode izražavanja”, javno se prokazuje one koji ne kriju svoje kršćansko uvjerenje u politici, kulturi i znanosti, proziva kardinal.
Mediji guraju publici pod nos ”jalove rasprave o prošlosti” i induciraju nam poruku da su po Bozaniću jedine prave obitelji, one koje čine muž, žena i djeca, ”manje poželjne od nekih drugih oblika suživota”.
E pa izvrsno. Sad znamo. Problemima s kojima kuburi društvo može odmah biti kraj. Samo medije ušutkati da ne kritiziraju vlasti, da prestanu biti ogledalo društva koje se mijenja i da postanu apologeti Bozanićevog viđenja svijeta i sreća je odmah tu. Skinuti im glave da ne mute vodu za račun ”Zloga” i ulazimo u kraljevstvo nebesko.
Kakvu samo razliku, u usporedbi s ovim jeftinim pamfletom iz zagrebačke prvostolnice, čini propovijed kardinala Puljića.
Kod njega ni traga Bozanićevim politikantskim fiksacijama, nego uči vjernike i cijelo društvo da je najvažnije činiti – ”samo dobro”.
Kakva razlika između Bozanića i papinog novog vojnog ordinarija Jure Bogdana, koji se napadno izmiče od politike da bi, blago, pomirljivo i skromno, govorio isključivo o dušebrižništvu i prevladavanju teškoća dobronamjernim dijalogom u društvu.
O, ne, mediji svakako nisu idealni. Ali kad papa Franjo jednom skine i Bozanića, ovo društvo će automatski imati jedan veliki problem manje.
(Prenosimo s portala Novoga lista)