Kad jednom skineš gaće grad će doslovno guzit ko stigne

Ovi moj pomalo berlavi, smišni, topli, dragi grad kojeg volim na maksimum je zimi avetinjski pust. Ako slučajno u rano noćnim satima hodaš praznim ulicama, u kojima bura ili jugo kroz huk šuta lišće, skoro se usereš od straha kad neko naiđe i ide ti u susret. Naravno jer taj lik je ili manijak ili nije baš svoj. To vjerojatno i on misli o tebi.

Žive, normalne ljudske duše nema ni za lijeka. Iz grada je isciđen život i preseljen je na periferiju. Jednom riječju ajme. Moj Split je zimi dušu dao da u svom strogom centru postane veliki filmski set i to isključivo za snimanje horora.

Lova najma, grada duhova, bi trebala imat veliki popust. Alo, Hollywoode, šta čekaš!? Kulise ti ne tribaju, to sve u milijun varijanti sumorno sive i crne boje. Redari vam isto ne tribaju i to ni jedan, jer nemaju koga dovodit u red. Rasvjeta jedva da postoji tako da dizajneri svitla nemaju šta radit. Apsolutni mir zagarantiran.

I mogu ti glumci urlikat koliko ih volja jer nema nikog da mu urlici vampira, zombija ili nekih trbosjeka smeta. Ako ne računam onih desetak mačaka, žive duše nigdi. Smrt kao da je grad uzela u cjelozimski najam.

S druge strane ovi isti lokalitet liti je živ, u stvari živčan. To milijun svita šeta, baulja zavisno od količine unesenog alkohola. Nerijetko mladost bezglavo trči, brzina zavisi od količine ekstazija. Svaki drugi se keseri, cereka ili umire od smija. Jebajiga, mara ili hašiš rade svoje.

I te rijeke, brzaci i slapovi tog silnog svita svih fela, uzrasta, naobrazbe ili bezobraznosti, boja kože, religijskih i političkih uvjerenja, seksualnih afiniteta, muzičkih ukusa, modnih preferenci nekom sa strane odaju dojam da je, ovi skoro dvi iljade godina urbane povijesti, šašavi grad misto po miri svakog ko u njega svrati ili zaluta. A on to u stvari i je.

Shvatio je ovi nekad industrijski centar da jedino može preživit od turizma. Druge nema. I sve bi to bilo potaman da ovi mediteranski grad, vrijedan svakoga respekta široko raširenih ruku, u svoja urbana njedra ne prima sve učestalije i one koji su s bilo kakvom elementarnom pristojnošću u debeloj svađi.

Kako sam puno toga, ali puritanac nisam, onda i meni ovako liberalnih pogleda na svit i ljude itekako idu na živce ovi koji s bolesnim neukusom špartaju gradom.

Dakako da ne mislim na one dame s hidžabom, turbanima, vikinškim rogovima ili kaubojskim šeširima ili oni koji usrid lita nose masku za ronjenje na glavi, kao ni na one nakaradno tetovirane kojima na ramenima zmaj bljuje vatru po Mickeyu Mouseu. Isto tako ne mislim ni na one koji imaju po dva-tri kila piercinga na sebi ili one s lutkama na glavi ili indijanskim perjanicama i bilo kakvim drugima koji pošto poto žele bit primijećeni.

Ne smetaju mi, u stvari ako je neukus na entu okrenem glavu, a najbrže je okrenem kad vidim nekog ocvalog parajliju sa zlatnim lancem s kojim bi i Titanika mogao usidrit, di s dlakavom ručurdom vuče 50 godina mlađu starletu. Šta je tu je, ipak je ljubav prema lovi slijepa.

Ne smeta mi, u stvari baš mi je drago di se u mom prelipom gradu tijekom lita govori milijun stranih jezika i svi se razumimo.

Ali da ga jebeš ne mogu podnijeti da Getom šetaju ocvale bakice s izdašnim viškom kilograma u oskudnim bikinijima. Te grozdove sala, koji se slojevito prelijevaju poput maskote Michelina, ni deset bikinija ne mogu sakrit. Pa od njih biže i dica u kolicima. Neukus je eufemizam za takve.

A još manje mogu podnit njihove sumo muževe teškaše kada dlakavih leđa, bez majice, polugoli nose tange. Ono malo jada jedva da uspiju pokrit, ali ona dva susida nikako. To su takve tange.

I onda ovi, po svim estetskim kriterijima bahato ružni parovi, onako namazani s maščobom zaštitnog faktora trista, mrtvi ladni sjedaju na više milenijske skaline na Peristilu. To bez dvi cisterne razrjeđivača ne mo’š oprat da se slikaš. A ako sjednu na neku katrigu na štekatu ta se ne pere. Odma se baca. Jeftinije je.

Ma sve i da misice u tim istim bikinijima ili pak Apoloni u tangama natopljeni maščobom špartaju centrom grada meni smetaju doduše manje jer je masti na njihovim tijelima manje, a fleke tanje. Imate plaža kao u priči i ajdete lipo tamo. Nemoj po epicentru grada koji je nota bene pod UNESCO-vom zaštitom.

Za vrime Ultre ovo ludilo se opasno penje, a ako u to vrime uplove dva-tri kruzera eto cirkusa kojem onaj Cirque du Soleil nije do kolina.

Jedino smo misto di vatromet kiča i neukusa umisto nebom šeta ulicama i to 24 sata na dan. E sad, nije da nije postavljeno mali milijun tabela na kojima se lipo vide prekriženi bikiniji i kupaće mudantine, ali ovi estetski slipci to ne vide, u stvari ne šljive.

Ako im slučajno ukažeš na zabranu odma se prite diskriminacijom turista ili policijom. A kad im brane ulazak u katedralu ili muzej odma zovu svoje ambasade. A policjoti kad dođu u pravilu ne govore strane jezike i eto ti u sekundi teatra apsurda na otvorenom. Matineja splitskih ljetnih igara može početi.

Po noći je slika posve drugačija. Do deset navečer, dok im racio pruža kakav-takav otpor alkoholu, stanje je jedva podnošljivo. Već u deset i pet je ajme. Ako ne skaču u fontane, onda čupaju onu pirju u Marmontovoj. Taj lijevak u kojeg se uliva slap vode im je posebno napet. Svako malo tu skulpturu ovi divljaci šalju na remont.

A kad sve to demoliraju ova pijana mularija počne pivat, urlat, zavijat i onda u čoporima idu po gradu i poput pasa zapišavaju osvojenu teritoriju. Tako da nema toga parfema koji može nadjačat vonj njihovog amonijaka.

Onih nekoliko redara biže od ovih horda jer im se za tako malu plaću ne da dobivat velike batine. Policija glumi ministrante i samo se krste, a ako se i pojave onda se ne dogodi ništa. Nema mandatnih kazni, nema privođenja, nema deportiranja, nema zabrane povratka od koju godinu, a za pravo reći nema ni rasprave. Jebajiga, ispada da im je ima bit lakše naučit latinski nego engleski jezik.

Jednom riječju svi ti razulareni avanturisti ne poštuju ovi grad ni nano grama. A i zašto bi kad je grad doslovno skinija gaće pred turistima, ma kakvi bili jer od njega skoro cili grad životari. A i negativne recenzije gradskim ćaćama itekako može poltronu vlasti zadrmat.

Istina bog, ne zna se koji su gori, ovi razulareni strani ili naši domaći vandali. A nije da ih nemamo. Dovoljno je samo pogledat grad nakon neke važne utakmice pa će poredba svima bit jasna.

E sad, gradske strukture imaju veliku dilemu: ili i dalje zatvarati oči nad onim što se gledat, slušat i vonjat više ne može ili sve to poštenim kaznama dovest u red. Pozitivni primjeri dovođenja svih vandala u red Dubaija, Dohe ili Abu Dhabija našima su strana. A i daleko je to.

Ali, kao što već rekoh, kada jednom skineš gaće onda se nemoj čuditi da ti grad doslovno guzi ko stigne.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Kvasina je iz raja izašla
    •  Quo vadis, Serbia?
    •  Kako mobitelom zadaviti udava
    •  Ne može im niko ništa jači su od sudbine
    •  S mlohavima valja oprezno
    •  Pendrek muda
    •  Dođi doma, neću ti ništa
    •  Bojkotirajmo rasprodaju ludila
    •  Šutnja nije zlato
    •  Vratite nam kecelje!

> Svi tekstovi ovog autora