Kad ne vidiš dalje od novčanika

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice).

Kakva je to genetska greška zbog koje članovi i dužnosnici Hrvatske demokratske zajednice nisu u stanju vidjeti ni prst dalje od svojih novčanika. Hrvatskih lisnica u hrvatskim džepovima i skupim ženskim torbicama. Novčanika neutaživo, vučje gladnih provizija. Mita. Tuđega novca.

Koliko vila i vikendica ”s besplatnim vratima”, koliko bazena, koliko dizajniranih stanova što se šljašte kuhinjama i podovima visokog sjaja, koliko satova, BMW-a, Mercedesa, Audija i drugih statusnih simbola moraju ti ljudi posjedovati da već jedanput prestanu krasti.

Da prestane otimačina od hrvatskih građana. Sirotinje oguljene i opljačkane do srži, do kostiju, onako do beznađa, do gluposti i apatije zbog koje pristaju bivati hranjeni lažnim domoljubljem lopova i mafijaša, svađama oko datuma državnosti, neovisnosti, priznanja…

Nema tog Charlesa, tog Darwina, a bogami ni suvremenih genetičara da nam odgovore zašto je na ovako malo kvadrata zemlje, tim ”procesom prirodnog odabira”, nastalo toliko kriminalnih umova. Toliko grabežljivaca, tata, lopova, mafijaša po četvornome metru i zašto takvi nepogrešivo odabiru stranku koja Hrvatskom vlada, s manjim prekidima, već tri desetljeća.

Koliko vila i vikendica ”s besplatnim vratima”, koliko bazena, koliko dizajniranih stanova što se šljašte kuhinjama i podovima visokog sjaja, koliko satova, BMW-a, Mercedesa, Audija i drugih statusnih simbola moraju ti ljudi posjedovati da već jedanput prestanu krasti

Neprekidno potvrđuju onu, vidimo to i pred ove izbore, tako istinitu tvrdnju ”da sve države imaju mafiju, ali u Hrvatskoj mafija ima državu”.

Kako objasniti tu negativnu političku selekciju koju činimo svake četiri godine?

Užas zbog kojega mnogi apstiniraju, a drugi pred glasanje i nakon glasanja osjećaju mučninu zbog vlastitog, kompromiserskog izbora i biranja manjeg zla. Manje beskrupuloznih, manje pohlepnih…

Kako s tim grčem, mučninom, gađenjem živjeti i naredne četiri godine, a ako ne izađeš, ne zaokružiš njihova će pobjeda biti još veća i veličanstvenija.

Urodit će novim ljubiteljima kuća s ”besplatnim vratima” i uskrsnim poklonima od na desetke i stotine tisuća eura našeg novca kojim se tako olako razbacuju ti novovjeki ”kninski i ini glembaji”.

Kako smo samo dječje naivni bili kad smo se veselo odlučili za promjene. ”Moja mala Hrvatska tako rijetko radosna”, rekla bi nova Mostova, a nezavisna akvizicija, ”njihov, a naš” Nino Raspudić.

Željeli smo kapitalizam gledajući ga iz ugla turističkih putovanja i šopinga po Trstu, Londonu, Milanu, Parizu, Madridu…

Gledali smo širom otvorenih očiju u ponude dućana, a tek su ga rijetki sudili iz ugla muzeja prepunih eksponata stoljećima pljačkanih naroda i kultura.

Ne nismo ga vidjeli iz ugla porobljenih i obespravljenih koji eto danas, u naše vrijeme, preko naših granica odlaze u te iste zemlje u koje smo i mi s čežnjom i zavišću gledali..

Odlaze stoljećima i decenijama nakon pljački po svoje, po opljačkano. Po komadić davno otete budućnosti za svoju djecu.

Odlaze po opljačkano njihovim pradjedovima, djedovima, očevima – njima. Po ono što im se otima i danas po tvornicama iseljenim zbog profita iz razvijenih zemalja u nerazvijene.

Našu djecu u svijet danas tjeraju naši pljačkaši. Naši, a njihovi su nezasitni, a pritom do komičnosti ustrašeni za svoje hrvatske lisnice, u hrvatskim džepovima. Toliko prepadnuti da će im oteto netko odnijeti, da bi i ovu bjelosvjetsku sirotinju u kretanju po šumama i gorama na granici, sprečavali bodljikavom žicom i strujom.

Strujom, pretpostavljam, iz vjetroelektrana?

Možda su ovi preuranjeni, srpanjski izbori zaista prilika da izaberemo.

Da pokušamo u tom mnoštvu stranaka i strančica, koalicija i platformi pronaći ljude kojima statusni simboli znače daleko manje nego onima koji nam trideset godina prodaju domoljubne bajke, beskrupulozno grabeći iz naših novčanika.

Političar, dakle, može biti i dosljedan i svoj nekadašnji aktivizam i vrijednosti koje ima pretvoriti u politički angažman. U jedno sam sigurna, Rada Borić nije žrtva ”genetske mutacije” od koje pate brojni hadezeovci… Vidi daleko dalje i bolje od naših i njihovih novčanika

Ne znam je li slučajnost, je li netko drugi planiran pa odbio doći, ali meni je Rada Borić koju sam u sitne sate, na snimalici, odgledala u noći s nedjelje na ponedjeljak, jer sam u to nedjeljno poslijepodne imala druge obaveze, bila odlična.

Netko za koga bih ja, da je u mojoj izbornoj jedinici, glasala bez mučnine i grča… Pratim već duže članove te lijevo-zelene platforme i uvjerena sam ne samo da mogu, već da itekako imaju što reći za saborskom govornicom.

Uzmimo samo Radu Borić u ”Nedjeljom u 2”. Nije imala potrebu kao prethodni gost u emisiji retuširati osobnu povijest. Obrazovana je, jednostavna, pametna, poštena i dosljedna u borbi za ženska prava.

Pamtim je odavna. Iz jedne od ”Latinica” u kojoj smo obje gostovale pred valjda dvadesetak godina, dok je još Denis Latin smio na ekrane. Bila je odlična iznosivši stavove slične današnjima.

Političar, dakle, može biti i dosljedan i svoj nekadašnji aktivizam i vrijednosti koje ima pretvoriti u politički angažman.

U jedno sam sigurna Rada Borić nije žrtva ”genetske mutacije” od koje pate brojni hadezeovci.

Vidi daleko dalje i bolje od naših i njihovih novčanika.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora