Kad se Crkva odrekne pameti, šamani proizvedu mrak

Petak navečer. Na ekranu Robert Ferlin i Mario Battifiaca. Apeliraju da se pomogne dvogodišnjoj Mili Rončević, unuci našeg kolege novinara, oboljeloj od teškog oblika leukemije. Mole glazbenike da budu ljudi u državi koja radije daje novac za avione nego za liječenje svojih građana.

Ne idu milijuni samo za avione. Šakom i kapom daje ih se i Crkvi. Njene predstavnike je pak za uplatu na Milin račun, preko društvenih mreža, molio jedan drugi riječki novinar. Uvjerena sam kako će se neki od njih i odazvati. Hoću vjerovati i to kako će s malom Milom na kraju sve biti O. K. No ostaje činjenica da u nas teško bolesna djeca i njihovi roditelji moraju moljakati za lijekove, pretrage, zahvate – za život.

Paralelno s ovom pretužnom pričom Milinih roditelja kojima treba pomoć u medijima i na društvenim mrežama osvanula je i jedna druga. Ona o morbidnoj instalaciji na oltaru župne crkve u Vodicama. Ne možeš se ne zapitati o perverznom umu tvorca. Hej, koliko bolestan moraš biti da izrađuješ krvave lutke fetusa i smještaš ih u kičasta srdašca na križu uz oltar?

Paralelno s pretužnom pričom Milinih roditelja kojima treba pomoć u medijima i na društvenim mrežama osvanula je i jedna druga. Ona o morbidnoj instalaciji na oltaru župne crkve u Vodicama. Ne možeš se ne zapitati o perverznom umu tvorca. Hej, koliko bolestan moraš biti da izrađuješ krvave lutke fetusa i smještaš ih u kičasta srdašca na križu?

Kakav čovjek može odobriti takav oblik borbe da pobačaj postane nelegalan (svjesni su valjda i zagovaratelji da tjeranjem u ilegalu neće nestati)? Tko može zagovarati tu morbidnu, doslovnu poruku o nečemu što oduvijek znamo – da je Crkva bila i jest kontra abortusa?

Pitam se kakvi su i roditelji te žive, rođene djece koji će ih poslati na misu u ovu crkvu koja se tako očito u vrijeme korizmenog odricanja odrekla pameti? Gdje je kraj upornom, agresivnom nametanju samo jedne istine, mišljenja, stava…

Ne znam za vas, ali moj je dojam da se dio crkvenog kadra toliko osilio i razbahatio da nas gotovo na dnevnoj bazi straši, maltretira, indoktrinira, dijeli i sve to samo zato što jednostavno nije dorastao ulozi koja mu je na pravdi Boga dana u društvu.

Da, nije dorastao ni sviješću, ni ljudskim kvalitetama ni o obrazovanjem. Ne može držati korak s vremenom u kojem djeluje.

Čast iznimkama, dio ih posvećeno radi s beskućnicima, izbjeglicama, u javnim kuhinjama, komunama za ovisnike, sigurnim kućama, po bolnicama i hospicijima. A onda i na njihov angažman bacaju sjenu ovi slavitelji svega prošlog i nazadnog.

Sjetite se samo ksenofobnih istupa dijela visokorangiranih u Crkvi. Podrške isključivim desničarskim skupinama, dočeka i misa za osuđene ratne zločince, negiranja učešća u zločinačkom režimu NDH, netolerancije prema homoseksualnim zajednicama ili pak upornog dreždanja katolibanskih molitvenih skupina pred klinikama za ginekologiju i porodništvo širom Hrvatske.

Sve to dobrano je, bili oni svjesni toga ili ne, narušilo ugled klera. Njihovo se znanje, obrazovanje, otpor u prošlom, socijalističkom sustavu, sad nam je to jasno, uvelike mistificiralo. Eto, zahvaljujući njima samima pouzdano znamo kako ih se debelo, debelo precijenilo.

Riječ je često o ljudima koji ne mogu podnijeti neslaganje s njihovom jednom i neupitnom istinom, ali ni razabrati da je iza gotovo 90% Hrvata koji se katolicima izjašnjavaju tek golema laž. Obmana kojom se građani lakše uklapaju u sustav što bi ih inače odbacio kao različite.

Pitam se kakvi su roditelji te žive, rođene djece koji će ih slati na misu u ovu crkvu koja se tako očito u vrijeme korizmenog odricanja odrekla pameti? Gdje je kraj upornom agresivnom nametanju samo jedne istine, mišljenja, stava

Na pogrebima i krštenjima ne znaju jadničci izmoliti ni elementarne molitve, ali na popisima stanovništva pod rubrikom vjeroispovijest važno govore: Upiši rimokatolik!

Sasvim je drugačija priča kad se povede razgovor o tome treba li Hrvatska uvesti njemački model financiranja vjerskih zajednica, pa da svaki vjernik iz svojih primanja izdvaja određen postotak za njihov rad. Pri takvim razgovorima taj rimokatolik znatno je tiši i suzdržaniji.

Bio bi to odličan sustav! Napokon bi se pokazao stvaran broj vjernika svih konfesija u našem društvu, ali možda i omogućilo da za lijekove, pretrage i zahvate neophodne bolesnoj djeci ostane više novca u proračunu.

K’o svi lažnjaci i falši i vjernici u javnosti žele biti papskiji od pape. Malo je nažalost pravih, čak i među onima koji su to odabrali kao zanimanje. Zanemarivo malo!

Istinski vjernici ne bi valjda šutke prelazili preko nebuloza o Bleiburgu, dogmatskoga klerikalizma dijela svećenstva što svaku naznaku modernosti doživljava gotovo kao Sodomu i Gomoru, kao bolest koju valja suzbiti svim metodama, pa ako treba i glumatanjem. Kako je moguće da tolika količina ljudi preko noći od nevjernika postane vjernicima, od agnostika gnosticima…

Sva ta ružna laž koju sad već gotovo tri desetljeća živimo omogućila je i inflaciju prigovora savjesti, ali i onu primitivnu vudu instalaciju u Vodicama. Ne bih željela ni jednu zemlju podcjenjivati, no uvjerena sam kako takvo što više nije moguće ni u zapadnoafričkim zemljama koje su stoljećima njegovale takve rituale u borbi protiv zla.

Nemojte me krivo razumjeti; nitko normalan ne smatra da pobačaj jest ili treba biti metoda planiranja obitelji. Upravo suprotno, on mora biti rijedak izbor za kojim će se posezati samo u krajnjoj nuždi, nužno, ali legalno zlo kojemu se pribjegava tek kad drugog izlaza nema.

Zar zaista istinski vjernici žele da se i u Hrvatskoj događaju situacije poput one nedavne argentinske, kad je jedanaestogodišnja djevojčica koja je ostala trudna nakon što ju je silovao ostarjeli bakin prijatelj prisiljavana na porod… Ja nevjernica u takvoj zemlji ni sekunde ne bih željela ostati.

Samo primitivni vjeruju kako se različitim molitvama, obredima može prizvati kiša, sunce, zdravlje, ma štogod, onemogućiti neprijatelja, proizvesti čudo koje će im promijeniti živote… Čudo koje će ukrotiti zlo drugačijeg?

Moja savjest kaže da oni sve brojniji prigovarači savjesti koji ne žele izdati kontracepcijske pilule na uredan recept, premda se te tablete propisuju ne samo za sprečavanje začeća već i kod određenih poteškoća i bolesti (da sad ne ginekologiziramo), koji se u ordinacijama i salama neprestance igraju Boga i podcjenjuju kolege koji rade svoj posao – savjesti nemaju!

Ti ljudi vjeru koriste kao oružje! Omalovažavaju, ponižavaju i podcjenjuju drugačije od sebe, one koje sustav zdravstvene zaštite sili da pomoć i rješenje svog problema traže od njih.

Takvi ne vide ništa sporno u moliteljima pred klinikama i krvavim vudu lutkicama fetusa. Mada samo primitivni vjeruju kako se različitim molitvama, obredima može prizvati kiša, sunce, zdravlje, ma štogod, onemogućiti neprijatelja, proizvesti čudo koje će im promijeniti živote… Čudo koje će ukrotiti zlo drugačijeg?

Laku noć, Hrvatska, katolički šamani proizveli su mrak.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora