novinarstvo s potpisom
”Nemojte dopustiti da vas obeshrabre oni kojima ništa ne predstavlja ni hrvatska država ni hrvatske institucije”. Ne, krivo, nije to citat zapjenjenog Franje Tuđmana. Ali tako zbori osoba koja nas vraća u devedesete i koja je jučer zaratila sa hrvatskim medijima i novinarima. Naravno, ne sa onim šupačkim, već s normalnima među nama.
Intervju s intimusom Zdravka Tomca kralj poltrona i najbolji predstavnik servilnog novinarstva Tihomirom Dujmovićem (vi mlađi, ako ste se pitali kako je izgledalo režimsko novinarstvo u doba ”crnog mraka”, eh, to vam je tako izgledalo), dogovoren u akciji ”saniranja štete” proizvedene tumaranjem Kolinde Grabar-Kitarović koja je kao bezglava kokoš trčkarala kao kakva dostavljačica od ureda do ureda američkih servisera Trumpova cirkusa (čak se, kaže, i vozila dvadeset sati između dva grada – SIC!) i tako da su pitanja usuglašena, a rekacije ukalkulirane, odglumljene, pokazao je da je Kolindu GK uhvatila panika.
Gotovo sam siguran da joj je iz dupeta u glavu stigla spoznaja da se u SAD-u izblamirala kao nitko od hrvatskih političara do sada na bilo kojem inozemnom putovanju te da je izgubila tlo pod nogama.
Možda žena nije svjesna da joj je politika potpuno bezidejna i prazna (i tu moramo biti realni jer smo na sve ovo upozoravali, ali nismo mogli utjecati na nepismeni dio hrvatskih građana koji su to njeno prenemaganje željeli instalirati na Pantovačku), ali nama je zadaća konstatirati da će joj biti sve teže jer Plenković i Stier, za razliku od Petrova, imaju nešto soli u glavi i suzuju joj prostor, pa postaje sve nebitnija i bilježi rekordno nizak nivo podrške među građanima.
Trabunjala je o inicijativi ”uspravnice” Jadran-Baltik i navodila kao jedinu svoju referencu, i to čak četiri puta, ekstremno desne poljske političare, vjerujem čak i informirana da to više Amerikance, a osobito Trumpa, ne zanima: ta tri mora koja su, by the way, bare u kojima se Rusi vozikaju.
Koliko je Predsjednica izgubljena i nesuvisla govori činjenica da se gotovo orosila od uzbuđenja kada je najavila ”novu Trumpovu vanjsku politiku” i da joj se slomio glas i da je skoro zaplakala kada je govorila o navodnom mobbingu koji se prema njoj vrši, pazite, iz ”državnih medija”. Da čujemo kojih to: HINA-e? HRT-a? Da nije možda mislila na Glas Koncila?
Da Hrvatska ima potkapacitiranu Predsjednicu (u Kanadi je nedavno, kada je pozirala s ustaškom zastavom, blebetala da je to zemlja skromnih naturalnih resursi, OMG), znali smo, ali da je Predsjednica izvan kontrole i da se ne zna ponašati, gorka je spoznaja.
Zaprijetivši Srbiji i Bosni i Hercegovini, pak šutajući domaće Srbe i Milorada Pupovca (koji, kako reče KGK, ne zna slaviti Božić, već samo priređuje političke mitinge i provocira), Predsjednica se spustila na nivo birtije. Ona kao da još uvijek nije u glavi izašla iz šatora u Savskoj.
To je taj nivo rasprave i argumentacije.
Znali smo da nećemo dobiti odgovor na pitanje što je radila sedam (samo sedam?) dana u SAD-u jer je očigledno da je otišla tamo improvizirati i hvatati za rukav prolaznike i poznanike, pa se manično držati dopisnice HTV-a da svemu tome dadne nekakav dojam ozbiljnosti.
Osim toga, zna se i to da je već otišla šest puta u SAD kao PRH, a da nije uspjela iskamčiti bilateralne susrete: ono, može se samo slikati pred ogradom Bijele kuće, pa je njena nervoza očita, ali se onda ljudi pitaju zar oko sebe nema ama baš nikoga tko će je savjetovati da ne ulijeće iz gafa u gaf, i to ogromnih proporcija?
Dakle, očekivali smo da će se još više utopiti u svojim manipulacijama i da će na vidljivo doći velika praznina koju Predsjednica nosi i predstavlja, neobaviještena čak i o tome da se HDZ promijenio i da njeno glasačko tijelo, koje ”puši” fore koje je prodavala uz Karamarka i pravaše, svedene sada na realnost od manje od 1% glasova elektorata, više ne postoji kako ga je ona zamislila.
Ugodno je znati da je KGK pokazala da će odraditi samo jedan mandat jer nije sposobna za više.
Još bolja je vijest da je, kako smo sinoć vidjeli, u panici i najiskrenija i da tada ne pazi što govori, jer je rekla da je u gesti micanja Titove biste s Pantovčaka u Kumrovec ”dala mišljenje o cijelom tom dijelu povijesti”.
Toliko o njenom navodnom antifašizmu. Neka ne farba više i neka se odmah učlani u ”Projekt Velebit” ili upiše u ”Hrvatsku pravoslavnu crkvu”.
Šefica države je odredila koje to gabarite preferira i koji su joj realni dometi jer nije dorasla tome da odradi ni jedan pravi i uživo politički intervju s relevantnim i neovisnim novinarom: ona će se kretati u trokutu između Velimira Bujanca, Marka Juriča i Tihomira Dujmovića.
Koliko god to bilo obeshrabrujuće, jer Hrvatsku KGK predstavlja kao zemlju kretena, ja mislim da je to ipak dobra stvar.
Predsjednica je, nemojmo zaboraviti, odabrala da joj rođendan organizira notorni Mamić. Zašto ne bi sada bila portirka ili spremačica u nekom od Trumpovih hotela? Jer i to je časno zanimanje. I tako, kada iscuri godina, odeš preko Atlantika, okineš fotku ispred ograde, provozaš se kao zadnja alapača 20 sati između točke A i točke B i Tihomir, Velimir i Marko će te sačekati u stavu mirno. Što još možeš poželjeti?