Kakav je bio Isusov kulturni rat?

”Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni.” Ovaj stih iz Izaije 58,1 mi kršćani često koristimo da bismo obranili svoje agresivne javne osude nekršćanskih i nevjerničkih pojava u društvu. Ali što kaže nastavak stiha? ”Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove.”

Umjesto neznabošcima i poganima, Bog preko proroka Izaije upućuje javni ukor svojim vjernicima i objavljuje njihove ”zločine” i ”grijehe”. Kakvi su to zločini i grijesi? U ostatku 58. poglavlja čitamo:

”Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe. … Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (4-7)

Dakle, jedan od najčešće citiranih tekstova kojim kršćani podupiru svoj agresivni kulturni rat protiv nekršćana i nevjernika zapravo je izvorno bio ukor protiv licemjernih vjernika koji su pod plaštem religioznosti i verbalnog rata ”za Boga” iskorištavali i dodatno gazili manje sretne, a sebi zgrtali bogatstvo i moć!

Još zanimljivije postaje kad zavirimo u statističke podatke o ukorima u Bibliji.

Biblijska statistika o ukorima i osudama

Kao prvo, ukori i osude sačinjavaju manji dio biblijskog teksta — u Starom i Novom zavjetu zajedno oko 25-30%. Ostalo su izvješća, odnosno narativi (40-45%), učenja i zakoni (15-20%) te utjehe i pohvale (15-20%). Prema Bibliji, ukori i osude nisu ni blizu glavno obilježje vjere, kako to danas sve više biva u uzavrelom kulturnom ratu.

A kad odemo na tih 25-30% biblijskog teksta što sadrži ukore, koliki postotak proročkih ukora je upućen poganskim narodima (Asiriji, Egiptu, Babilonu, itd.)? Između 10-15%. Sve ostalo (85-90%) upućeno je Izraelu.

Kako je u Novom zavjetu? Manje od 5% ukora u poslanicama upućeno je poganima (praktički samo u Rimljanima 1,18-32 i još koja usputna opaska poput 2. Pt 2,10). Bar 95% ukora upućeno je kršćanima (85-90%) i židovima (5-10%).

U evanđeljima nemamo praktički niti jedan ukor koji je Isus uputio poganima, osim par puta neizravno, npr. kada je učenike upozorio da ne nabrajaju bezglavo molitve kao pogani (Mt 6,7) ili da ne vole samo one koji vole njih (Mt 5,47). Dakle, gotovo 100% Isusovih ukora upućeno je Božjem narodu, i to licemjernoj religiji, većinom tradicionalističkoj (70-80%).

U Djelima apostolskim — koja opisuju misijske pothvate apostolâ, većinom ”apostola poganima” Pavla — manje od petine ukora je upućeno poganima i to većinom vladarima, npr. kad je Pavao u Djelima 16,37-40 prozvao vlasti u Filipima za nepošteno postupanje. Ali nije koristio oštre riječi protiv drugih vjera i svjetonazora.

Njegov tipičan način odnosa prema poganskoj religiji vidimo u Djelima 17. Dok je čekao suradnike Silu i Timoteja da dođu iz Soluna, šetao je Atenom i ”ogorčio se Pavao u sebi promatrajući kako je grad pun idola” (16).

Ali što je rekao u svom govoru na Areopagu? ”Vidim kako ste puni idolopoklonstva, užas živi”? Ne, umjesto ukora, dao im je pohvalu: ”Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.” (22.23)

Biblijska statistika je jasna: kad se ukori i osude i pojave, u ogromnoj većini su upućeni vjernicima. A prema poganima je pristup, pogotovo u Novom zavjetu, bio daleko blaži.

Slijede li današnji kršćani ovaj pristup izvorišnih osnova kršćanstva —Biblije? Ili misle da bi Isus sudjelovao s njima u agresivnom kulturnom ratu koji vode protiv ”današnjeg poganstva”?

S kakvom ekipom je Isus bio na ”ti”?

Da je danas tu, kome bi Isus prišao? Vjerskim i političkim vođama koji čuvaju ”tradicionalne vrijednosti” ili npr. mojim omraženim ”devijantnim” kolegama s Filozofskog fakulteta u Zagrebu? Iskreno, budući da se Isus družio i s carinicima i prostitutkama, ali i s farizejima i vjerskim vođama, možemo pretpostaviti da se ni danas ne bi libio prići ni tradicionalnima ni ”devijantnima”. Jer jednako voli i jedne i druge i dao je život za sve.

No, važnije pitanje je: koja od te dvije skupine bi prije pružila Isusu dobrodošlicu? Budući da znamo da su se s Isusom daleko radije družili i prihvaćali Ga očiti grešnici, carinici i prostitutke, premda je bilo iznimaka s druge strane (npr. farizeji Šimun i Nikodem, član Sinedriona), logično je pretpostaviti da bi se upravo i danas mnogi čuvari ”tradicionalnih vrijednosti” najviše usprotivili Isusu.

Je li Isus podržao pohlepu carinika ili blud prostitutki? Ne. Je li podržao isključivost, borbu za moć i licemjerje židovskih vođa i farizeja? Ne. Ali mnogi carinici, bludnici i ostali devijantni grešnici tog društva, prihvaćali su Isusa i mijenjali se, dok se većina licemjernih čuvara tradicionalnih vrijednosti odbila mijenjati i zato im je Isus rekao: ”Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje.” (Mt 21,31)

Otrežnjujuće. I važno za imati na umu u svim kulturnim ratovima i zaključivanjima tko je na ”Božjoj strani”.

U mom iskustvu, u tim sukobima obično jedna strana bude u pravu u jednom, a druga u drugom.

No, činjenica da Isus najveću utjehu nije pronalazio u domu nekog vjerskog vođe ili političkog zaštitnika vjere već Lazara (kojeg su ti vjerski vođe planirali likvidirati), Marte i Marije, koja je bila prostitutka, a potom prva vjesnica Isusovog uskrsnuća prije svih muških, trebala bi nas kršćane (koji smo tradicionalna vjerska elita kakva su bili farizeji u Isusovo vrijeme) učiniti poniznim i jako opreznim prema ideji da zadobivanje političke moći za kršćanstvo pomaže vjeri i prepoznavanju Isusovog djelovanja u svijetu.

Jednog dana ćemo se jako iznenaditi. Proučavajte Isusa.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Detuđmanizacija Hrvatske: ne na način na koji smo očekivali
    •  Ako ne znaš što je bilo...

> Svi tekstovi ovog autora