Kako će Nikolić surađivati s ustaškom državom?

Hrvatsko-srpske povijesne dodirne točke izvanredna su prilika za dodatno, barem privremeno i kratkotrajno udaljavanje dvije države i dobra prilika za manifestaciju ne naročito dobrih međunacionalnih odnosa.

Sva ta povijesna hrvatsko-srpska prožimanja, posebno intenzivna u razdoblju od 1918. do ranih devedesetih godina 20. stoljeća manifestiraju se o raznim obljetnicima zorno prikazujući da svaka strana ima svoju povijest koja potpuno negira onu drugu.

Za dominantni srpski diskurs jedva da se u Hrvatskoj išta dogodilo prije 4. kolovoza 1995. godine i početka Oluje.

Za dominantni hrvatski diskurs jedva da se u Hrvatskoj išta dogodilo poslije 5. kolovoza 1995. godine i oslobođenja Knina.

Za dominantni srpski diskurs jedva da se u Hrvatskoj išta dogodilo prije 4. kolovoza 1995. godine i početka Oluje. Za dominantni hrvatski diskurs jedva da se u Hrvatskoj išta dogodilo poslije 5. kolovoza 1995. godine i oslobođenja Knina

Povijesne su obljetnice prilika i vladajućim političarima da izgovore štošta i koješta ne bi li dali svoj verbalni doprinos ionako neidiličnim odnosima kako među državama tako i među nacijama.

U posljednje vrijeme u tome se isticao ministar rada, zapošljavanja, boračkih i socijalnih pitanja u vladi Srbije Aleksandar Vulin koji je svojim istupom naprosto uništio komemoraciju posvećenu žrtvama ustaškog režima za nešto tako tragično i zločinačko kao što je Jadovno.

Za Oluju je Vulin nedovoljno visoko u političkoj hijerarhiji, pa je glavnu riječ preuzeo predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i dokazao da bi političarima koji put doista bilo bolje da pregrizu jezik, odnosno da im jezik ne bude brži od pameti, ako je to ikako moguće.

U Banstolu na Fruškoj gori u utorak je izjavio da ”vaše (Srba iz Hrvatske, op.) stradanje i patnju slave kao svoju pobjedu i dan kada su obnovili državu koja im je ostala od Pavelića, a bila priznata jedino od Hitlera”.

Dan kasnije izjavio je ”organizirali su (Hrvati, op.) i vojnu paradu. Naravno da paradom nisu obilježili Dan pobjede nad fašizmom i nacizmom, Dan pobjede nad koncentracijskim logorima i genocidom. Kud bi protiv sebe”.

Takve izjave bile bi očekivane u slučaju da ih izgovara desna ruka Vojislava Šešelja. Međutim, kada ih izgovara predsjednik susjedne države, makar bio i bivša desna ruka Vojislava Šešelja, one dobivaju nešto drugačiji smisao.

Predsjednik susjedne države tvrdi da je današnja Republika Hrvatska isto što i Nezavisna Država Hrvatska jer ”im je ostala od Pavelića”. To što Hrvati ne organiziraju vojnu paradu za dan pobjede nad koncentracijskim logorima i genocidom (na stranu to što nije precizirao koji je to dan, je li to dan oslobođenja Auschwitza ili bi to bio dan proboja logoraša iz Jasenovca) za njega je dokaz genocidnost susjednog mu naroda jer ”kud bi protiv sebe”

Dakle, predsjednik susjedne države tvrdi da je današnja Republika Hrvatska isto što i Nezavisna Država Hrvatska jer ”im je ostala od Pavelića”. To što Hrvati ne organiziraju vojnu paradu za dan pobjede nad koncentracijskim logorima i genocidom (na stranu to što nije precizirao koji je to dan, je li to dan oslobođenja Auschwitza ili bi to bio dan proboja logoraša iz Jasenovca) za njega je dokaz genocidnost susjednog mu naroda jer ”kud bi protiv sebe”.

Takve izjave, kolikogod ih Nikolić vjerojatno davao za unutarnjopolitičke potrebe (što ne znači da ne dolaze iz srca), potvrđuju da je predsjednik Srbije osoba limitiranih vanjskopolitičkih kapaciteta.

Danas-sutra on će se morati sastati s predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović koja za njega očito nije ništa drugo nego predsjednica NDH (s nešto širim međunarodnim legitimitetom nego što je to imao Pavelić).

Ako je za Nikolića Hrvatska doista takva država, što će on učiniti u tom slučaju?

Hoće li napraviti sve što može da susret izbjegne ili će susret iskoristiti kao bi iskreno rekao Grabar-Kitarović što misli o njoj i državi kojoj je predsjednica?

Kako uopće iz vizure Tomislava Nikolića surađivati s takvom državom kao što je današnja Hrvatska kakvom ju on opisuje? I što se dogodilo u niti dva mjeseca da se Nikolić uspne do razine koju je demonstrirao ovih dana?

Početkom lipnja u Budvi na sastanku predsjednika država regije u sklopu procesa Brdo-Brijuni izjaviljvao je kako ”nije njegovo da se poziva sam” misleći na posjet Hrvatskoj i bilateralni sastanak s Grabar-Kitarović.

Kako uopće iz vizure Tomislava Nikolića surađivati s takvom državom kao što je današnja Hrvatska kakvom ju on opisuje? I što se dogodilo u niti dva mjeseca da se Nikolić uspne do razine koju je demonstrirao ovih dana?

Napomenuo je tada da bilateralni sastanak nije dogovoren ali ”ima nagovještaja o suradnji kabineta”.

Valja se prisjetiti i da je Nikolić uporno zazivao, gotovo pa molio, za sastanak s bivšim predsjednikom Ivom Josipovićem.

Dakle, za njega je bilateralni sastanak s hrvatskim predsjednikom nešto što doista snažno želi.

No, nakon ovotjednih izjava, koje kolikogod glupe i štetne bile neki u Hrvatskoj, primjerice na večernjem derneku u Kninu u srijedu, nastoje potvrditi skandiranjem ”ubij Srbina” bez ikakve ograde organizatora koncerta, za službeni sastanak s predsjednicom Hrvatske ima mnogo manje nagovještaja.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Tursko "njet" na Baltiku
    •  Ivo Goldstein: Veličanje NDH je antisemitizam
    •  Putin je u samo nekoliko dana uništio sve što je gradio
    •  Lunapark s talibanima
    •  Erdoğan i ljudska prava
    •  Ta grozna zadarska noć
    •  Pavić i Kuščević u bespućima antireferendumske logike
    •  Zašto se čuditi biskupu koji ide u šumu s puškom?
    •  HDZ se ne miješa u etničko čišćenje Hrvata u BiH
    •  Pederi i lezbe: pazite se batine nadbiskupa Đure Hranića

> Svi tekstovi ovog autora