Kako je SOA, u silnoj ljubavi za ustaše, otkrila i četnike

SOA je podnijela redovni javni izvještaj o svom djelovanju u 2016. godini koji se jedva neznatno, u nekoliko detalja, razlikuje od redovnog javnog izvještaja o njihovu djelovanju u 2015. godini.

Anonimni je špijun, nagađa se, koristio suvremenu kompjutersku tehnologiju, široj javnosti još nepoznate mogućnosti uređivanja natipkanog teksta, dva čudesna alata po imenu copy i paste kojima zasad umiju rukovati uvrh glave, bez pretjerivanja, dvojica, trojica hakerskih genijalaca iz obavještajnog aparata, te je preslikao tekst lanjskog izvještaja, promijenio zadnju znamenku u godini i ovdje, ondje nemarno razbacao dvadesetak novih riječi da bi zameo trag, sakrio kako ga je savršeno bolilo dupe i za Republiku Hrvatsku i za sigurnost njezinih građana.

Odgovoran i važan posao sastavljanja izvještaja zacijelo je dobio kakav niži službenik, ubogi obavještajni ćato, agencijska luda i spadalo kojemu vazda uvaljuju da nešto radi, a on je supertajnu, ultrapovjerljivu, turbokonspirativnu zadaću naprosto proslijedio svom sinu tinejdžeru, đaku trećeg razreda srednje ugostiteljske.

Anonimni je špijun, nagađa se, koristio suvremenu kompjutersku tehnologiju, široj javnosti još nepoznate mogućnosti uređivanja natipkanog teksta, dva čudesna alata po imenu copy i paste kojima zasad umiju rukovati uvrh glave, bez pretjerivanja, dvojica, trojica hakerskih genijalaca iz obavještajnog aparata, te je preslikao tekst lanjskog izvještaja, promijenio zadnju znamenku u godini i ovdje, ondje nemarno razbacao dvadesetak novih riječi da bi zameo trag, sakrio kako ga je savršeno bolilo dupe i za Republiku Hrvatsku i za sigurnost njezinih građana

“Sve isto kao i lani?” upitao je mladić.
“Sve isto”, potvrdio je otac, “ti meni godišnji izvještaj, ja tebi picu i kolu.”

To sigurnosno-obavještajno lupetanje zaista nije tražilo veće pameti. Pedesetak stranica teksta, koji nam se predstavljaju kao prvorazredna špijunska analiza, prosječno je bistar maloljetnik mogao skrojiti iz javno dostupnih izvora čekajući da mu se s Torrenta skine zadnja sezona “Igre prijestolja”.

Samo jedan dio izvještaja uočljivo je drugačiji, sadrži novi i čudnovat, zbunjujući podatak i svi su se čitatelji za to pohlepno upecali, a lako bi moglo biti da je autoru upravo to bila i namjera, baciti mamac ne bi li lukavo odvukao pozornost s činjenice da je ostatak prepisan.

“Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom”, primjećuje nepoznati pisac izvještaja zabrinuto. Pa jasno, kako nam je to uopće moglo promaći?

Kraj tisuća i tisuća nogometnih navijača što na stadionima diljem domovine skoro na svakoj utakmici zborno izvikuju “Za dom, spremni!”, i ušatih slova U kojima je ukrašen gotovo do jedan zid, kraj ustaških gangi i bećaraca bez kojih ne prođe nijedan dernek, kirvaj, proštenje ili fešta u Hrvatskoj i milijuna strastvenih izljeva ljubavi režimu Ante Pavelića na svim našim internetskim forumima i društvenim mrežama, zaključak se sam nameće.

To sigurnosno-obavještajno lupetanje zaista nije tražilo veće pameti. Pedesetak stranica teksta, koji nam se predstavljaju kao prvorazredna špijunska analiza, prosječno je bistar maloljetnik mogao skrojiti iz javno dostupnih izvora čekajući da mu se s Torrenta skine zadnja sezona “Igre prijestolja”

Četnici, moj sinko! Četnici su u strahovitom naletu. Kad ovo pročitate, dođe vam jasnije zašto se u imenima stranih obavještajnih službi pojavljuje riječ inteligencija, a u nas je, eto, nema. SOA se uhvatila teške, gotovo nemoguće zadaće obračunati se s juniorima ravnogorskog pokreta.

Brižljivo evidentiraju ako se koji mladić rjeđe brije pa izokola razgovaraju s njegovim roditeljima i susjedima, da nisu možda čuli da dečko glasno pušta Baju Malog Knindžu.

Najbolji naši špijuni vrebaju u Solinu i Kaštel Štafiliću neće li tkogod proći ulicom sa šajkačom i kokardom na glavi i bajunetom među zubima, ili barem u majici na popa Đujića, dok se kraj njih, samo u suprotnom smjeru, desetine mladića i djevojka vraćaju s Prceline zadušnice za Poglavnika zagrljeni, razdragano pjevajući “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana”.

Nevjerojatna je sposobnost opažanja naših obavještajnih profesionalaca, kako su rendgenskim vidom otkrili jednu političku pojavu koja je većini nas nevidljiva, a na drugoj strani se ne daju zavesti onim što je tobože bjelodano. Kako se žilavo odupiru zavodljivom sirenskom zovu takozvanih očitih zaključaka.

Četnici, moj sinko! Četnici su u strahovitom naletu. Kad ovo pročitate, dođe vam jasnije zašto se u imenima stranih obavještajnih službi pojavljuje riječ inteligencija, a u nas je, eto, nema. SOA se uhvatila teške, gotovo nemoguće zadaće obračunati se s juniorima ravnogorskog pokreta

Dok se nama tupanima, neškolovanim amaterima, čini kako su problemi sa simpatizerima NDH, koji su u svim slojevima društva, pa i u ministarstvima i državnim uredima, sve prisutniji i iz sezone u sezonu sve se obilnije rađaju, SOA se time nimalo ne uzrujava.

Prestravit će nas pričama o četnicima i islamistima, ali u cijelom izvještaju, na gotovo pedeset stranica, nema ni jedno jedino slovo o velikohrvatskom i ustaškom ekstremizmu.

Kako ja shvaćam, to je sve normalno. Stanje redovno.

Između hrvatske tajne policije i onih što na stadionima viču “Za dom, spremni!” i šaraju ušate samoglasnike vlada divna ljubav i sklad, niti su ustaše prijetnja agentima SOA-e niti SOA, bože sačuvaj, ima nešto protiv ustaša.

Da je u godišnjem izvještaju umjesto Rebublika Hrvatska tkogod stavio NDH, nitko ne bi primijetio promjenu.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Nepismene poruke potencijalnih ubojica političara
    •  Zamalo je krunidba propala, ali se pojavio on, Grlić Radman!
    •  Lidija Bačić bila bi uspješnija ministrica od Branka Bačića
    •  Plenković živi isključivo od plaće? Ha, ha, ha, ha, ha...
    •  Želim živjeti u zemlji u kojoj će čistačice uzimati dva soma
    •  DORH-ov idiotizam koji će dugo biti teško nadmašiti
    •  Prelake i bespomoćne žrtve Maje Đerek
    •  Zašto naše übermensche vrijeđaju narodnjaci?
    •  Dan kada sam počeo cijeniti lezbijke i transrodne osobe
    •  Maji Đerek na isto dođe antikvarijat ili fast food

> Svi tekstovi ovog autora