Kako postati sposobni da poštujemo i žalimo nevine žrtve drugih?

POZDRAVNO SLOVO MITROPOLITA ZAGREBAČKO-LJUBLJANSKOG G. PORFIRIJA POVODOM BLAGOSLOVLJENOG POSJETA NJEGOVE SVESVETOSTI PATRIJARHA CARIGRADSKOG G. BARTOLOMEJA  MITROPOLIJI ZAGREBAČKO-LJUBLJANSKOJ

Presvijetli oče i vladiko, arhiepiskope Carigrada, Novoga Rima i partijarše ekumenski, gospodine Bartolomeju, mi kao djeca svoga Oca dočekujući danas u čuvenom gradu Zagrebu Vas koje štuje sve pod nebom pravoslavlja kao poštovanog korifeja, radujemo se i veselimo i u isto vrijeme radost svoju svijetu objavljujemo. Dobro nam došli u naš Zagreb, glavni grad Republike Hrvatske.

Naša zahvalnost darovatelju svih dobara, Jednome u Trojici, slavljenome Bogu  još je veća zato što smo doživjeli takav blagoslov da prvi put u povijesti Hrvatske, nadamo se ne i posljednji, naša mjesna Crkva ima priliku cjelivati kroz Vašu svećeničku ličnost  prvoga po redu, časti i odgovornosti, episkopa pravoslavnog i ekumenskog.

Vi ste došli u drevnu kršćansku zemlju, zemlju bogate i visoke kulture koja je zasađena i koja se razvila, a potom i plodove donijela na vjeri i mučeničkom etosu nepodijeljena Crkve u prvim stoljećima. Tu kulturu su ovdje utemeljili ranokršćanski mučenici iz trećeg i četvrtog stoljeća: sveti Venancije, sveti Domn Solinski, sveta Anastazija, sveti Marko, sveti Jevrosije i Polion, sveti Kvirin Sisački i brojni drugi mučenici iz vremena progona Crkve, stradali ovdje ili se njihove mošti čuvaju u ovdašnjim rimokatoličkim hramovima.

Iz Zagreba, glavnog grada ove zemlje, gdje su velike duhovne i kulturne vrijednosti kroz stoljeća, na istom prostoru, napajale kako hrvatski tako i ovdašnji srpski narod, zajedno Vas blagoslovljena i smjerna monaška zajednica i svećenici, pobožni i vjerni narod, jednodušno svi najsrdačnije pozdravljaju

O tome nam svjedoči i ranokršćanska katakomba s moštima znanih i neznanih mučenika, u svima poznatom drevnom manastiru svetog Arhanđela na Krki u Dalmaciji.

Iz Zagreba, glavnog grada ove zemlje, gdje su velike duhovne i kulturne vrijednosti kroz stoljeća, na istom prostoru, napajale kako hrvatski tako i ovdašnji srpski narod, zajedno Vas blagoslovljena i smjerna monaška zajednica i svećenici, pobožni i vjerni narod, jednodušno svi najsrdačnije pozdravljaju.

S nama Vas pak pozdravljaju i svi oni koji su prije nas bogoljubivo napasali slavensko stado Hristovo: naš prethodnik blaženog spomena mitropolit Jovan, mitropolit Damaskin i svećenomučenik Dositej, čije žezlo ja nedostojno u teškim vremenima današnjice držim.

Duboko svjestan svojih slabosti ne nadam se u sebe, već nadu polažem u Oinske molitve Vaše i u blagost i silu Svedobrog i Velikog nam Krista.

Dobro došli u našu mjesnu Crkvu u neka su blagoslovljene svete stope Vaše kojima nam donosite blagoslov Svetoga Ivana Zlatoustog, Gligorija Bogoslova i svih velikih patrijarha carigradskih.

U ličnosti i djelu Vaše božanstvene svesvetosti Presvjetlosti mi duhovno prepoznajemo i Velikog i svetog Fotija, patrijarha Carigrada, carice gradova.

Njemu Srbi i Hrvati, zajedno sa svim Slavenima, duguju beskrajnu, vječnu zahvalnost i zahvaljuju zbog uzvišenog djela kristijanizacije i slanja svete braće Kirila i Metodija u njihovu prosvjetiteljsku misiju.

Sjećajući se tako nevinih žrtava, novomučenika jasenovačkih, poučavamo se njima da pravo na život i dostojanstvo čovjeka kao ikone Božje pripada svakome bez izuzetaka

Vaša Svetosti, naš najsvetiji patrijarh Irinej kojem, dopustite mi, također izražavamo poštovanje i ljubav, pozivaju Vas da otvorite naučni skup posvećen pravoslavlju novomučenika Crkve Kristove, posebno onih stradalih u logoru smrti u obližnjem Jasenovcu, imao je u vidu da se Vi istinski i dokazani, urbi et orbi, neumorni Anđeo mira u suvremenom svijetu.

Znamo da su novomučenici jasenovački jamac spasenja i najveći zalog mira, kao što djelo i žrtva spomenutih kršćana mučenika iz prvih redova nadilaze vremenske, nacionalne i prostorne okvire, tako i jasenovački novomučenici, premda pred Gospodom prosijali u srpskom rodu, oni zapravo više i ne pripadaju samo njemu, nego su molitvenici pred Prijestoljem Božjim za čitav svijet, svevremeno su blago ekumenskog kršćanstva.

Sjećajući se tako nevinih žrtava, novomučenika jasenovačkih, poučavamo se njima da pravo na život i dostojanstvo čovjeka kao ikone Božje pripada svakome bez izuzetaka.

Prema tome, dužni smo, ako želimo kršćanima se nazivati, da iskažemo jednako poštovanje prema svim nevinim žrtvama.

Ovdje nema mjesta za razlike, bilo etničke, vjerske, rasne, partijske ili bilo kakve druge. Srbin ili Hrvat, musliman, Židov ili Rom, ili bilo tko drugi, ako nevino strada, Božji mučenik postaje.

Prema tome, za nas se ne postavlja pitanje da li ćemo i kako žaliti vlastite žrtve, a kako ćemo osuditi grijehe i zločine drugih. Što je od toga prirodnije!

Odgovor se podrazumijeva.

Pitanje je, međutim, kako ćemo postati sposobni da poštujemo i žalimo nevine žrtve drugih i na koji ćemo način uspjeti da vidimo svoje grijehe i promašaje. Kada to postignemo tada ćemo steći pretpostavku pomirenja naroda i započeti novu epohu pravde i istine

Pitanje je, međutim, kako ćemo postati sposobni da poštujemo i žalimo nevine žrtve drugih i na koji ćemo način uspjeti da vidimo svoje grijehe i promašaje.

Kada to postignemo tada ćemo steći pretpostavku pomirenja naroda i započeti novu epohu pravde i istine.

Imajući sve ovo pred očima i klanjajući Vam se, prinosimo u radosti i  smjernosti skromno uzdarje Vašoj neiscrpnoj ljubavi, Svetačku ikonu Svetoga Andreja, zaštitnika Centra Pravoslavlja, da Vas podsjeća na vjernost našeg kristoljubivog naroda, majci Crkvi i predanju Jedne i iste nerazdjeljive Pravoslavne crkve.

Svesveti Presvjetli oče i vladiko, na kraju koristim ovu priliku da Vas sinovski zamolim da uvijek imate punoću pravoslavne Crkve u zemlji Hrvatskoj u svojim očinskim molitvama.

Mi pak, opet i iznova, otvarajući usta svoja pred vama, vaša Svesvetosti Presvjetlosti, uzdižemo naš smjerni glas Gospodu slave i molimo za vašu Svjetlost, dug život, radost, zdravlje i slavu, blagošću bezpočetnoga Oca, jedinorođenog Sina i Svesvetoga Presvjetloga Duha. Amen.

    •  Beseda na Dan sećanja na stradale i prognane Srbe u ''Oluji''
    •  Znamo svoju bol, ali poštujemo i bol Bošnjaka i Hrvata
    •  Patrijarh Porfirije: Jedni bez drugih ne možemo!
    •  Ne dozvolimo mržnju među braćom. Ne pitajte ko je ko!
    •  Ne želimo voditi ratove komemorativnim politikama sećanja
    •  Sav život svoj Hristu Bogu predajmo! Hristos vaskrse!
    •  U Bogu ne postoji nikakva podjela. On je poziv k jedinstvu
    •  Primećujemo obnavljanje govora mržnje i istorijskog revizionizma
    •  U povodu brutalnih napada na Srpsku pravoslavnu crkvu

> Svi tekstovi ovog autora