novinarstvo s potpisom
Neshvatljivo je poimanje morala i pristojnosti u našim strankama, pogotovo kad je riječ o njihovoj kadrovskoj politici.
Usred cijelog lanca afera oko Željka Sabe, dojučerašnjeg vukovarskog gradonačelnika, protiv koga Cvitanovo i Bajićevo Državno odvjetništvo podiže raznovrsne optužnice takvom brzinom da se u toj materiji teško i snaći, Zoran Milanović nalazi za potrebno naglasiti baš to kako mu ”u ovom trenutku” vjeruje.
Obzirnost prema Sabi traži od svih komentatora, promatrača i javnosti i SDP-ov predsjednik Sabora Josip Leko apelirajući da se u tom slučaju poštuje princip presumpcije nevinosti iliti pravilo da je svatko nevin dok mu se na sudu eventualno ne dokaže da je kriv.
Osokoljen tako ljubaznim riječima iz vrha stranke, sam Sabo, kao ordinarni politički slijepac, najavljuje da će se na vukovarskim prijevremenim izborima opet kandidirati za gradonačelnika premda sada već ima tri optužnice za razna kaznena djela pa mu je jučer u Saboru trebalo ponovno skidati imunitet. A u tome mu srdačno povlađuje i predsjednik SDP-a u gradu Goran Bošnjak. Stvarno, što je tim ljudima?
Znaju se i te kako na sve strane zgražati nad bijednim plagijatom diplomskog rada koji je podmetnuo Milijan Brkić KaraVaso i nad drskim obranaškim stavom predsjednika HDZ-a Karamarka prema toj aferi koja teško kompromitira njegovog glavnog suradnika. I s pravom se zgražaju.
Ali istodobno je vrlo zanimljivo kako uopće ne vide nikakvu analogiju između Karamarkovog nedopustivog ponašanja kada štiti i opravdava Brkića i svoga vlastitog nedopustivog ponašanja u slučaju Sabo.
Ili misle da nitko drugi neće zapaziti kako su meki, osjećajni i puni razumijevanja kad se treba zauzeti za svoga, a strogi i pravovjerni kad se ukaže prilika da se navali na tuđega.
Pritom naravno da postoji mogućnost da Sabo uopće nije kriv, iako je u takav rasplet, slobodno se može reći, vrlo teško vjerovati.
No, hajde da ipak zamislimo čak i to da mu je sve podmetnuto. Da mu, na primjer, sapuna dasku političko podzemlje preko iskonstruiranog slučaja Budimir i da mu se istovremeno osvećuju i bivši stranački kolege jer im nije dao ovo ili ono ocrnjujući ga da je prljavo pronevjerio novac za ljetovanje vukovarske djece. OK.
Ali uvijek prisutna teoretska mogućnost takvoga ishoda ništa ne mijenja na stvari kad je riječ o tome kako bi odgovorna stranka bila dužna postupati u ovakvim slučajevima dok oni traju i dok epiloga još nema na vidiku.
Presumpcija nevinosti ne znači da se itko službeno smije ponašati kao da nikakav problem uopće ne postoji.
Tako je, čovjek kome još nije izrečena pravomoćna optužujuća presuda formalno je nevin, ali njegova je čast, a time i vjerodostojnost, ipak pod velikim upitnikom, i ljudska i politička. Takvu osobu, prema tome, treba skloniti ustranu dok se ne vidi kako stoje stvari. Zato se, svuda gdje se zna red, osobe izložene neugodnim sudskim procesima suspendira na određeni rok kako bi se svi oni s kojima ih se poistovjećuje distancirali od postupaka o kojima govore optužnice.
Sabo, dakle, sigurno ne može i ne smije opet biti SDP-ov kandidat za gradonačelnika Vukovara osim ako bi sve optužnice prije tih izbora bile odbačene, a za to vjerojatno nema vremena. Jednako tako, nema razloga da mu se daje javna podrška. Čudno da to ne razumiju čelnici SDP-a koji svakome drugome vole soliti pamet.
(Prenosimo s portala Novoga lista)