novinarstvo s potpisom
Naravno da je to teški bad. Misliš da je pred vama sretna budućnost, da vas čekaju noći smijeha, plesa, vina, dobrog ljubakanja, da će s njom život biti kao razglednica, da će njen osmijeh biti jedino što ćeš gledati, da će u njenim očima uvijek biti pogled divljenja zbog tebe, a onda ona kaže – ne.
I ode.
Bez objašnjenja, bez riječi, bez šanse za još jednom, bez prilike da ju uvjeriš kako si baš ti onaj iz bajke, njen vitez, drvosječa i DJ, fotograf koji će uhvatiti svaki trenutak njene ljepote, a ona odustane. Jer joj to nije dovoljno.
Nije joj više fun, ni seksi, ni intrigantno, ne vidi te više kao divlju mačku, nego si joj pospani lijeni medvjed, nadomjestivo muško bez erosa i cojonesa, lik kojega ne uočavaju ni studenti na ulazu u kinodvorane, a kamoli carinici, netko ordinary, tko i sam na fotografiji za fejs ne uspije privući pozornost.
Ostaneš kao bojler. Pokvaren. Hladan i bez funkcije. Zauzimaš prostor i skupljaš prašinu iz njena srca.
Tako bi to moglo izgledati kada frajera napuca komad. Kada mu pokaže da nije bio ništa drugo doli sezonsko društvo u nedostatku boljeg. Bilo koga, prvog koji se nađe.
A sada je otišla. Znamo tu bolnu situaciju. Nalik je onome što se dogodilo Kličku. Iako je njemu bolje jer se makar borio, imao je neku šansu. Napušteni frajer nema nikakvu.
Čovjeku tada treba netko za slušanje, netko kome će biti dosadan i naporan, ali će mu se oprostiti jer je frend i jer zna da ti jako treba.
No, uvijek bude i neki krele koji to teško podnosi, koji ne nauči ništa i koji onda drami svima u kafiću, svakome na koga naleti i koga poznaje vjerujući da će si, ako ispriča sve iz te veze, a najbolje svoju istinu, koja kaže da je on taj svetac, time pribaviti i nove kvalitete i nove ponude za seks.
Ne bude ništa od toga, samo dosadno ogovaranje iz kojega saznamo da je ona, ustvari, od početka imala neke druge planove, maltretirala ga svakodnevno, bila zla, ohola i nepodnošljiva, glumila da joj je život drama i da joj je samo on mogao pomoći jer je samo on imao snage i ljubavi za nju, a zapravo se smijala s drugima, njima bila zabavna i šarmantna diva, a njemu obična, neurotična, frustrirana, vječno nezadovoljna razmažena kućna rospija.
”Ona je bolesna zlostavljačica, manipulatorica! Uvijek sam kriv iako sam zbog nje okrenuo svoj život, sasvim se poništio kao jedinka!”, tvrdio je uvjeravajući svijet da je jedino što mu je ostalo bila tajna sloboda na izborima u okviru onog kartončića u školskoj učionici.
Dobro, imao je pravo na izbor hoće li vikendom biti domoljubni lovac na ljevičare i homoseksualce ili pripadnik Boysa, možda torcidaš s dečkima u kafiću, dao joj je najbolje od sebe, a onda je ona to izdala bez pitanja. I pardona.
I sada bi joj se najradije svetio, svaki dan, u svakom trenutku. Ne da joj njene stvari. Nosio bi njene haljine. I cipele. Nema veze što su ženske. Svima priča da je pokvarena i lažljiva, prevrtljiva i kvarna, da joj je samo do tuđeg novca, sjaja i slave, da bi samo bila po restoranima i na putovanjima, da bi da je snimaju televizije i proganjaju novinski fotografi, da ga je iskoristila, bila nepoštena i neiskrena.
Najradije bi ju strpao u zatvor za ono lažno svjedočenje na sudu zbog prolaska na crveno svijetlo, za sve što je rekla na ostavinskoj i ono što je sakrila Poreznoj.
A zaboravio bi da ju je takvu uzeo, da mu je prije svega par dana baš takva bila dobra, najbolja i jedina. Da mu je bila vjerodostojna, da mu je baš takva odgovarala, da je sve što joj sada zamjera onda bilo dokaz lukavosti i pameti, pobjedničkog karaktera i opasnog uma.
Zaboravio bi da je s njom sudjelovao u svemu ovome, da mu je imponiralo što se ponašala kao da kontrolira situaciju, što je u stanju muljati cijeli svijet i da mu je to bilo ono što ga je činilo sretnim.
Sada ju mrzi. Prezren je i ostavljen. Pa makar i bio bojler bez funkcija, svetit će joj se. Nema više ni ponosa ni ugleda, ali joj neće dopustiti da samo tako ode.
Naravno da na tom bojleru piše Most.
Božo Petrov se sada svima žali kako je HDZ, dok su bili u vezi, bio taj koji je muljao i varao, bio spreman skrivati kriminal i prijevare, ugrožavati ne samo Hrvatsku nego cijeli planet, a on je znao za sve u Agrokoru i htio je da Agrokor propadne, i svi zaposleni u njemu jer je to njemu jedina logika. Nije li to dokaz poštenja?
Sada, kada je sve propalo s HDZ-om, može nastati potop. Ili požar. Svejedno, u stanju je pomućena uma. Bit će jednako nepošten kao i HDZ.
Jer ne može, kao i neki ostavljeni frajeri, ili žene, podnijeti samoću. Nema tog integriteta, petlje, samostalnosti i hrabrosti. On bi, ustvari, da bude udomljen ili posvojen.
Negdje na vlasti. Te je sada slobodan za nove veze. S nekim moralnim i čestitim. Kao što je i on sam. Može i SDP. Bilo tko. Prodajna sezona je opet počela.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).