Kako smo ga popušili

Ima li ikakve veze između Zlatka Hasanbegovića aktualnog kulturministra i pušenja? Kakvo bedasto pitanje, reći ćete no unatoč tome odgovor je kategorično: ima!

Pojma nemam kako stoje stvari s potencijom i trudnoćom no očito je da ”kontroverzni“ Hasanbegović, baš kako veli poruka na duhanskim proizvodima, ”ozbiljno šteti vama i drugima oko vas“.

Točnije njegove poruke osim hematoma, čvoruga, posjekotina i otvorenih prijeloma, u ekstremnim slučajevima, kako bi to rekla upozorenja na škatulama cigareta, ”mogu izazvati polaganu i bolnu smrt“. Naravno, u slučaju da ste novinar ili kolumnist svjetonazorno smješten na ”drugoj strani“ od one za koju se tako gorljivo zalaže gospodin ministar.

Ima tu i još nešto. Već dobro znana izjava kulturministra koji se kulturom još nije ni počeo baviti a zacijelo to tako skoro ni ne kani, kojom je napad na jednog novinara/kolumnista iskoristio za poruku o ”važnosti odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ“ do bola je licemjerna opaska državnog dužnosnika koji, eto, drži da je spomenuto piskaralo zapravo dobilo što je i tražilo.

Pojma nemam kako stoje stvari s potencijom i trudnoćom no očito je da ”kontroverzni“ Hasanbegović, baš kako veli poruka na duhanskim proizvodima, ”ozbiljno šteti vama i drugima oko vas“

Čačkajući mečku, dirajući se u sankrosanktne svetinje, sprdajući se i sa samim ministrom i njegovim stavovima, dobio je zasluženo po p…i. Što bi, je li, trebalo biti upozorenje svima koji kane poduzimati slične medijske rabote.

Vrijeđanje, ukradeni šešir i četiri ”punta“ koja je fasovala ”kolateralna žrtva“ brutalnog napada, sve je samo ne izolirani incident ili ”nemili događaj“. Riječ je naprosto o logičnoj posljedici legalizacije jednog tipa nasilja naspram političkih i svjetonazornih neistomišljenika. I na sve one druge i drukčije.

Nije to, naravno, od jučer. Istupi poput ovoga recentnog Hasanbegovićeva, Vasine poruke Pupovcu (i svima koji se u ”novoj Hrvatskoj“ osjećaju nesigurno i ugroženo) da spakiraju kufere i odu u tri lepe materine, upad u ured Mirjane Rakić kojoj su uz četničku kapu uručili i neslužbeni nalog za izgon iz Hrvatske, prijetnje Frljiću, zlokobne riječi sa Z1 o krvožednim četnicima s Cvjetnog trga… dio su jedne te iste ”politike“ koja blagonaklono gleda na desni ekstremizam i njegove neposredne ”fizičke“ manifestacije. S figom u džepu i licemjernim porukama.

Zar ima ikakve razlike između Hasanbegovićeve lapidarne opaske o ”važnosti odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ“ i one nedavne jednako licemjerne službene izjave Vlade koja, nakon što se na osječkom stadionu urlalo ”ajmo ustaše“ i ”za dom-spremni“, kao da se klicalo Marxu i Engelsu, a ne Maksovim koljačima ”osuđuje isticanje simbola i slogana totalitarističkih režima na sportskim borilištima“?

Zar su Hasanbegovićeve riječi drukčije od izjava ”splitskih intelektualaca“ koji su organizatore Gay Pridea prozvali jer su jake policijske snage potrebne za njegovo osiguranje ”odvukle“ s istrage o brutalnom ubojstvu?

Vrijeđanje, ukradeni šešir i četiri ”punta“ koja je fasovala ”kolateralna žrtva“ brutalnog napada, sve je samo ne izolirani incident ili ”nemili događaj“. Riječ je naprosto o logičnoj posljedici legalizacije jednog tipa nasilja naspram političkih i svjetonazornih neistomišljenika. I na sve one druge i drukčije

”Osuđujem svako nasilje, bilo kad, bilo gdje i usmjereno protiv bilo koga. To uključuje i svaki oblik verbalnog nasilja, govora mržnje i osobnih uvreda“, kazao je Hasanbegović dan nakon skandalozne izjave o ”odgovornosti za javno izgovorenu i/ili napisanu riječ“.

No, koliko mi je poznato (a gospon ministru se unaprijed ispričavam ako tome nije tako) Zlatko Hasanbegović se nije baš pretrgao u osudama nimalo slučajnih prijetnji svom ”arhetipskom neprijatelju“ Oliveru Frljiću, verbalnog nasilja koje je gotovo pa konstanta u emisijama prijatelja i istomišljenika (iz mladosti) Velimira Bujanca, uličnog i medijskog verbalnog nasilja kojem su su sustavno izloženi oponenti turbodesničarskih opcija ili proljev mržnje, gnjusoba i otvorenih prijetnji koji se – uvijek na iste ”lijeve“ ili ”liberalne“ adrese – izlijeva s internetskih portala…

Točnije svega onoga o čemu javno govore i (uzaludno) pišu predstavke Vladi, Saboru i Predsjednici članovi sve brojnije udruge “Kulturnjaci 2016″ iskazujući svoje ”zgražanje nad lavinama netolerancije i agresije, koje su kulminirale recentnim provalama u domove Olivera Frljića i njegove djevojke, kao i nad najavama obračuna s neistomišljenicima koje podržavaju najviši državni dužnosnici legitimirajući time nasilje kojemu svjedočimo od uspostavljanja nove Vlade RH“.

Hasanbegovićeva paušalna osuda ”svakog nasilja“, licemjerna je podvala. Jer to ”svako nasilje“ (baš kao i ”svaki totalitarizam“ na stadionima) ima svoje ishodište, razlog, medijske te političke sponzore i – ime. Koje, veoma dobro svi znamo.

Jer, kao što baš nikad na transparentima s navijačkih okuka nećete vidjeti srp & čekić, portrete Tita i Maoa niti čuti pjesme o ”zori i danu“ koje nam donose Sava Kovačević i Boško Buha ni na stranicama crnih kronika neće vas zateći vijest da su povorku Bad Blue Boysa kamenovali gay aktivisti u sado – mazo kompletićima od lateksa i s ružičastim perjem u dupetu.

Teško da ćete ikad u TV dnevniku vidjeti brkatog Zorana Pusića kako na čelu kolone ocvalih antifašista, pikamerom i macom lupa po spomenicima koji mu idu na živce niti pak u birtiji svjedočiti provali bijesa ljubitelja Josipovićeva Laurosa za violinu i gitaru ili Drmeša za Pendereckog koji pajserom želi promijeniti glazbeni ukus nekom tvrdokornom fanu Thompsona, Škore i Mate Bulića.

Zar ima ikakve razlike između Hasanbegovićeve lapidarne opaske o ”važnosti odgovornosti za javno izgovorenu i/ili pisanu riječ“ i one nedavne jednako licemjerne službene izjave Vlade koja, nakon što se na osječkom stadionu urlalo ”ajmo ustaše“ i ”za dom-spremni“, kao da se klicalo Marxu i Engelsu, a ne Maksovim koljačima ”osuđuje isticanje simbola i slogana totalitarističkih režima na sportskim borilištima“?

I, vratimo se na početnu tezu ovog teksta, zar doista mislite da nema nikakve veze između Hasanbegovića i pušenja?

Zar njegova osuda ”svakog nasilja“ nije jednako licemjerna kao i svi zakoni o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda pa i ovaj novi koji će, vele, uskoro u saborsku proceduru. Jer ako je doista točno, kako nas to markicama a uskoro i grdim slikama ”duhanskih boleština“ uvjeravaju, da pušenje ubija, zašto se ne kriminalizira poput teških droga; ne zabrani uzgoj, prerada i distribucija duhana?

Razlog je jednostavan: od tog otrova država bere goleme novce. A taj joj novac treba. Baš kao i Karamarkovu zdrugu Zlatko Hasanbegović. Pa tko preživi, preživi.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

    •  Zašto je Hrvatska postala ''second hand'' država
    •  Sipino crnilo, zvijezda i... još jedan dim
    •  Nakon Gospe od Kauflanda, Split će dobiti i Gospu od parkirališta
    •  Ni Tuđman ni Kuharić ne bi dozvolili ovakvu Hrvatsku
    •  Jesmo li neovisni ili samo - slobodni
    •  Verbalni delinkvent opasnih namjera
    •  Da li se sve svodi na križanje prije jedenja pizze?
    •  Kako otkriti tko je loš, a tko dobar Hrvat
    •  Duševnost i bezbožnost hrvatskog identiteta
    •  Hod za pravo na život Thompsona

> Svi tekstovi ovog autora