novinarstvo s potpisom
Politička kampanja je slična poljodjelstvu. U poljodjelstvu se u zemlju polaže sjeme kako bi iznikao plod, a u političkoj kampanji se siju mentalni kodovi kako bi birači izabrali neku političku opciju koja će upravljati javnim životom na državnoj, lokalnoj ili regionalnoj razini.
Sijanje mentalnih kodova nije uvijek u funkciji manipulacije, ono, štoviše, za političare kojima je stalo do istinske demokracije, koja je uvijek pitanje istine, a ne privida i obmane, ima namjeru poučavanja i informiranja građana, kako bi građani, demonstrirajući vlastitu građansku slobodu, aktivno sudjelovali u kreiranju javnog života.
Mentalno kodiranje, nadalje, služi i za potrebe izazivanja mentalnog nereda kod političkih protivnika.
Budući da sam ovaj tjedan javnosti obznanio namjeru kandidiranja za gradonačelnika Zadra, kandidaturu sam započeo, i to uspješno, upravo sijanjem mentalnih kodova lokalnim HDZ-ovcima, kako bih kod njih izazvao mentalni nered i njihovo političko samorazotkrivanje.
Ono što sam namjeravao učiniti, ostvareno je isti dan. Nakon moje konferencije za medije, HDZ je, u stanju identificiranja s političkim gubitnicima – jer samo gubitnici gube tlo pod nogama i u stanju mentalnog i emocionalnog nereda dolaze na područje protivnika – poslao priopćenje u kojem prividno pišu o meni, a zapravo izriču golu istinu o sebi.
Na konferenciji samo govorio o Zadru kao gradu kopiji u kojem lokalna, komunalna politika ne izvire iz pozitivnih emocija, nego iz bešćutnosti utvrde. Najveća uvreda koju jedan grad može doživjeti je da ga se smatra utvrdom neke stranke.
Stranka koja tri desetljeća vlada Zadrom, pretvorivši ga u kopiju nekadašnjeg grada, ponosno ističe da je sudjelovala u procesu deurbanizacije Zadra, kako bi se ovaj grad, sada kao kopija grada, mogao privatizirati po političkom ključu.
Posebno sam istakao ulogu Božidara Kalmete, nekoć moćnog HDZ-ovca, a sada – uslijed mnogih izvršenih endogenih prebježništava kako bi negacijom lojalnosti bivšem predsjedniku iskazao lojalnost sljedećem predsjedniku prema kojemu gaji isti refleks spremnosti da ga u bilo kojem trenutku njegove slabosti trajno napusti – politički potpuno onemoćalom stvoru, jer prebjezi nepovratno gube energiju i političku relevantnost.
Odbaciti onoga kome si se podložio, uvijek znači i odbaciti sebe, kako bi se, trajno umanjen, mogao podložiti onome koga ćeš jednom odbaciti.
Prebjezi se nužno politički umanjuju, i to vlastitim izborom. Oni se toliko umanje da dođu na političku i spoznajnu marginu, koja im, onako sitnima, izgleda kao centar svijeta. Tada se tješe umišljajem vlastite političke veličine, te počinju djelovati kao politički amateri.
To se upravo dogodilo u Zadru. HDZ je poslao priopćenje u kojem mi spočitava što sam, kao nestranačka osoba ili, u političkom smislu, zagovaratelj nezavisnosti, ali i potrebe da stranke smisleno djeluju, okupio oporbene stranke.
Konkretno, riječ je o novoformiranom i pomlađenom gradskom SDP-u, koji je bio raspušten i sada djeluje kao zadarski SDP, oslobođen trauma vlastite prošlosti.
Nadalje, riječ je i o Akciji mladih, političkim aktivistima koji djeluju načelom dionizijski nesputane energije koja se buni i opire.
Tu je još i Centar, a najvjerojatnije i neke manje političke stranke i angažirani pojedinci.
Namjera je da se okupimo oko zajedničkog cilja, da se međusobno ne borimo za iste birače, nego da ostvarimo sinergijski učinak. Ankete su pokazale da je to pravi put djelovanja.
Netko, stranka ili nezavisni kandidat, tko ima politički cilj izvan sebe i izvan stranke, spreman je na udruživanje s onima koji imaju isti politički cilj, a ako to nije spreman učiniti, sasvim je očito da se onda radi o različitim ciljevima.
Godine 2013. sam nešto slično napravio na otoku Viru. Vir je otok u kojem koalicija SDP-a i HDZ-a ima većinu. U formiranju te većine je sudjelovao Božidar Kalmeta jer ima prijateljske, političke, karakterne i moralne sličnosti s virskim načelnikom, inače nositeljem Bandićeve liste.
Dakle, na Viru je formirana većina koju tvori SDP i HDZ udruženi oko Bandića. Ja sam tada oko sebe, kao nestranačkog kandidata, okupio preostale virske oporbene stranke: HNS, HSP i HSU. Inzistirao sam da na listi budu i pripadnici nacionalnih manjina.
Sve što Vir jest, od desnice do ljevice, od većinskih do manjinskih identiteta, bilo je zastupljeno u koaliciji koju sam stvorio.
Paralelno sam, zbog same neprirodne naravi ove koalicije, inicirao formiranje udruge civilnog života koja je, raspadanjem i gašenjem stranaka, preuzimala ulogu povezivanja građana.
Nadalje, u tom periodu sam, održao više govora na različitim stranačkim skupovima koji su bili organizirani na Viru, od ljevice do desnice. Održao sam i jedan govor na skupu koji je organizirao tadašnji nezavisni kandidat Reno Sinovčić na koji je pozvao mnoge lokalne liste.
Taj skup mi je bio izuzetno zanimljiv jer je Sinovčić, tada bez optužnice i s dugogodišnjim stranačkim stažem u HDZ-u kojega je netom napustio, govorio o političkim praksama u HDZ-u.
Spominjao je i Kalmetu, nuđenje mita, torbe s novcima i ostale priče koje licu HDZ-a daje poseban moralni pečat. Nitko od prozvanih ga, koliko mi je poznato nije zbog toga tužio.
Godine 2021. Kalmeta i HDZ, nakon sijanja mentalnog koda na konferenciji za novinare, govori o meni kao o HSP-ovcu i podržavatelju Rena Sinovčića.
Ako sam predvodio koaliciju u kojoj je sudjelovao i HNS, ali i HSU, nije mi jasno zašto me ne proziva kao HNS-ovca ili HSU-ovca. Nemam ništa protiv, iako nikada to nisam bio, da me se proziva kao HSP-ovca, jer mi za uspjeh na predstojećim izborima treba i domoljubni štih.
Nadalje, ako sam ja, kao nestranački kandidat, identificiran s jednom strankom, a s druge dvije nisam, onda ja, budući da je ovaj nemoćni endogeni prebjeg (jasno, ovo je mentalni kod o kojem pišem) sudjelovao u stvaranju većine sa SDP-om, s punim legitimitetom Kalmetinog misaonog sklopa, Kalmetu mogu promatrati kao SDP-ovca. I to virskog. To je jednostavni (a kakav bi drugi mogao biti) Kalmetin poučak.
Nadalje, poznato je da su Kalmeta i Sinovčić godinama, pa i desetljećima, pripadali istoj stranci u kojoj su usvajali iste vještine, s tom razlikom što se Kalmeta specijalizirao za ceh soboslikara, a Sinovčić za ceh ribara, pa, samim time, više pripadaju jedan drugome, nego meni i mom jednokratnom govoru o Levinasovom licu.
Da su Kalmeta i Sinovčić prošli istu školu vještina, dokazuje i to što Kalmeta, za svoju osobu od povjerenja na gradskoj razini ima sina Erlića, a Sinovčić ima oca Erlića. Sva je prilika da će Kalmeta do kraja kampanje Šimu Erlića potpuno identificirati s Renom Sinovčićem.
Endogeni prebjeg, dakle, meni, koji nikada nisam pripadao niti jednoj stranci, koji sve javno radim – pa i eksperimentiram – i ne krijem da sam na Viru sudjelovao u filozofskom eksperimentu kojega sam, zbog više razloga, nazvao ”prokazivanje političke incestuoznosti”, spočitava da sam radio ono što on radi. Ja to, sve i da želim, ne mogu raditi.
Prava istina je da Kalmeta u ovoj kampanji sada radi sve što ja želim da radi. Tome i služi mentalno kodiranje.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.