autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kaptol nije odvojen nego je iznad države

AUTOR: Zdenko Duka / 28.01.2018.

Zdenko Duka

Kad se pisalo posljednjih godina o Vatikanskim ugovorima procjenjivalo se koliko porezni obveznici svake godine moraju izdvajati za Crkvu. U prosincu smo dobili i Vladin službeni odgovor na zastupničko pitanje Anke Mrak Taritaš. Izdvajanja iz državnog proračuna za Katoličku crkvu od 2014.-2016. bila su 1,066 milijardi kuna, izvijestili su iz Vlade.

Ali, kako je poslije potvrđeno iz Ministarstva financija, u tu svotu nisu uključene plaće i ostala davanja vjeroučiteljima, a one iznose blizu 300 milijuna kuna godišnje, dakle, još 900 milijuna u tri godine. Više izdvajamo za Crkvu nego za socijalu.

Raskid četiriju ugovora nije, naravno, realan, ali sigurno je da je 20 godina trajanja jedno zrelo razdoblje da se i zbog ekonomskih i političkih izmijenjenih okolnosti ozbiljno raspravi je li moguće pokretanje revizije ugovora.

Potpuno je nevjerojatno da ako je netko iz Crkve otkriven u kriminalnim aktivnostima, tada sudske vlasti trebaju prethodno o tome obavijestiti crkvene vlasti

Nijedan premijer i niti jedan predsjednik nije niti spominjao mogućnost revizije. GLAS je prva parlamentarna politička stranka koja je to sada spremna pokrenuti. U izbornoj kampanji 2015. godine oslabljeni Laburisti imali su reviziju Vatikanskih ugovora u svom programu, za reviziju se zalagao Ranko Ostojić kao kandidat za predsjednika SDP-a 2016. godine, ali nitko od političara raspravu o reviziji nije ozbiljnije pokretao.

Goran Beus Richembergh je u kolovozu, po nastanku nove stranke, napisao na Facebook profilu da se GLAS zalaže za reviziju Vatikanskih ugovora, odnosno za njihovo usklađenje s odredbama Ustava RH i praksom ostalih zemalja članica EU. Ovih dana su to iz GLAS-a još jednom istaknuli.

Jer, nema niti jedne države EU, pa nisu to čak niti Italija niti Poljska, koje su ovako podložnički kao Hrvatska vezane uz Katoličku crkvu.

A najnovija afera Katoličke crkve u Hrvatskoj opet pokazuje koliko je apsurdno to da javnost nema nikakav uvid u crkvene financije jer Crkva nije obavezna podnositi javne izvještaje o svojim financijama.

U prosincu smo dobili i Vladin službeni odgovor na zastupničko pitanje Anke Mrak Taritaš. Izdvajanja iz državnog proračuna za Katoličku crkvu od 2014.-2016. bila su 1,066 milijardi kuna, izvijestili su iz Vlade

Ali mi smo ipak, bez pogovora, dužni plaćati Crkvi oko 600 milijuna kuna godišnje. To ne može odgovarati demokratskim uzusima jedne zemlje EU-a.

Dugogodišnjim lošim upravljanjem, Zbog prebendara izgubio je oko 50 milijuna eura crkvene imovine a po podacima koji su objavljeni kardinal Josip Bozanić znao je za vrlo sporne financijske aktivnosti koje je vodio šef Zbora prebendara Mijo Gabrić.

Pokazat će se, valjda, je li riječ i o pronevjeri. Iako se radi o velikom novcu, Bozanić je, u najmanju ruku, sve pustio izvan kontrole. Novinar koji je posvećen obrani kardinala govori kako je Kaptolu sve napakirao bivši nuncij msgr. Alessandro D’Errico. Nije, dakle, bitan meritum, nego se želi plasirati spin, priča o zavjeri i o tome da ”se skoro zbio crkveni udar”.

Nesporan je golemi ideološki utjecaj koji slovom postojećih ugovora Katolička Crkva ima i širi putem cjelokupnog procesa odgoja i obrazovanja, od vrtića pa vjeronaukom u školama i putem javnih medija i umjesto da vremenom postaje decentniji, taj je utjecaj zbog trenutačnih političkih okolnosti – sve snažniji.

Na primjeru vjeroučitelja Krešimira Bagarića, a taj primjer vrlo vjerojatno nije slučajan i jedini, može se vidjeti kakvi vjeroučitelji odgajaju i uče našu djecu. Ali, vjeroučitelje imenuje Crkva, škola nema ništa s tim. Zato je tu biskup Košić da ekstremiste brani.

Raskid četiriju ugovora nije, naravno, realan, ali sigurno je da je 20 godina trajanja jedno zrelo razdoblje da se i zbog ekonomskih i političkih izmijenjenih okolnosti ozbiljno raspravi je li moguće pokretanje revizije ugovora

Baš u proteklih godinu dana emitirano je u javnom servisu HRT-a dosad daleko najviše programa s crkvenom tematikom. To je posve pretjerano za europsku sekularnu zemlju u kojoj bi Crkva trebala biti odvojena od države.

Potpuno je nevjerojatno da ako je netko iz Crkve otkriven u kriminalnim aktivnostima, tada sudske vlasti trebaju prethodno o tome obavijestiti crkvene vlasti.

U Hrvatskoj se 86 posto građana izjašnjava da su katolici, iako posve sigurno nisu svi vjernici.

Kad bi se vjerske zajednice financirale iz posebnog crkvenog poreza, koji u Njemačkoj iznosi osam do devet posto, tada bi se izvjesno i u Hrvatskoj poprilično smanjio prenapuhani (očito, društveno poželjni) statistički broj vjernika.

U Njemačkoj se smanjuje broj registriranih vjernika. Ovako, kad u nacionalnoj državi Hrvatskoj plaćaju svi, a crkvenog poreza nema – prihvatljivije je ne komplicirati i biti katolik.

Politička inicijativa za revizijom Vatikanskih ugovora je dobrodošla, a doći će jednom valjda i taj dan kad će se stvari moći konkretno mijenjati.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: