novinarstvo s potpisom
”Oprosti” u Katoličkoj Crkvi, nekoć moćno sredstvo za kontrolu vjernika i punjenje crkvenih riznica, danas djeluju kao karikaturalni podsjetnik na prošla vremena.
Mnogi vjernici, vođeni željom za brzinskim rješenjem duhovnih dilema, vjeruju da jednostavni čini poput prolaska kroz ”sveta vrata” ili recitiranja određene molitve mogu izbrisati sve grijehe. No, stvarnost je mnogo složenija, a ni teolozi ni crkveni vođe to ne žele jasno priznati.
Papa Franjo, koji se često predstavlja kao promicatelj razuma i reformator Crkve, paradoksalno je postao glavni protagonist ove igre vjerske lakovjernosti. Gotovo za svaki značajniji događaj proglašava ”potpuni oprost”, bilo da je riječ o Svjetskom danu djedova i baka ili nadolazećem jubileju koji će započeti otvaranjem ”svetih jubilejskih vrata” 24. prosinca 2024.
Kao da papa uvodi neku vrstu duhovnog popusta, slično Black Fridayu ili sniženjima u trgovinama, samo što se ovdje ne radi o konzervama graha i tune, već o ”vječnom spasenju”.
Kao isusovac, Franjo bi trebao težiti racionalnom pristupu i izbjegavati prakse koje su neshvatljive suvremenom čovjeku. No, suočen s izazovima svoga pontifikata, čini se da pribjegava starim trikovima. Njegova reforma Crkve, koliko god bila ambiciozna, nije uspjela ukloniti opskurne prakse poput ”oprosta”. One i dalje izazivaju podsmijeh među kritički nastrojenim vjernicima i teolozima, posebno među onima koji se više oslanjaju na razum nego na vjeru.
Primjer tragične sudbine fra Balde Lupetine, hrvatskog mučenika i uznika iz 16. stoljeća, dodatno naglašava apsurdnost i brutalnost s kojom je Crkva branila ove prakse. Fra Baldo, koji je otvoreno kritizirao i nije prihvaćao nauk o ”oprostima”, osuđen je i okrutno pogubljen od inkvizicije. ”Toga dana izvršen je obred njegove smrti. Nakon što je u okrutnim i neljudskim mletačkim tamnicama proveo 14 godina, ovaj izmučeni čovjek najprije je u kapeli sv. Teodora bio razriješen svećeničkog čina. Potom je, prema službenom zapisu, potajno bačen u duboko more kako bi se utopio i tako bio lišen života.” /S. P .N./
Njegova smrt pokazuje do koje su mjere crkvene vlasti bile spremne ići kako bi održale svoj autoritet i kontrolu nad vjernicima. Njegovo protivljenje ”oprostima” i inzistiranje na dubljoj duhovnoj istini koštalo ga je života, a njegova sudbina danas služi kao podsjetnik na povijesne sukobe između individualne savjesti i institucionalne moći.
Martin Luther, suočen sa sličnim apsurdima, odlučio je zakucati svojih 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu, pokrenuvši tako protestantsku reformaciju.
Danas, kada logika i razum imaju snažniju ulogu u društvu, crkvena praksa dodjeljivanja ”oprosta” djeluje zastarjelo i teško shvatljivo. Posebno je zanimljiva praksa ”potpunog oprosta” za pokojne, koju živi mogu izmoliti za duše svojih najmilijih u čistilištu. Ovdje se dolazi do vrhunca teološko-filozofske dileme: mogu li molitve ili pobožni čini živih stvarno utjecati na stanje duša pokojnih?
U svijetu u kojem znanost i razum prevladavaju, teško je ozbiljno shvaćati takve tvrdnje bez dubljeg teološkog obrazloženja. No, Crkva se i dalje drži ove prakse, možda svjesna da su ljudi, suočeni s vlastitom smrtnošću i strahom od nepoznatog, skloni tražiti utjehu, pa čak i u konceptima koji prkose racionalnom razumijevanju.
Teolozi često šute ili se bave apstraktnim objašnjenjima o ”vremenitim kaznama” i ”čistilištu”, dok vjernici, lakovjerno, a možda i nesvjesno, sudjeluju u praksi koja zahtijeva preispitivanje.
Uz papinu podršku, ova nejasna i zbunjujuća praksa nastavlja živjeti u 21. stoljeću, ostavljajući mnoge da se pitaju gdje je mjesto razumu u Crkvi koja bi trebala voditi duhovni i intelektualni razvoj čovječanstva. Umjesto zavaravanja lakovjernim obećanjima, možda bi bilo korisnije potaknuti otvoreni dijalog o stvarnim duhovnim potrebama suvremenog čovjeka.
U društvu koje sve više cijeni transparentnost i racionalnost, ovakve prakse pozivaju na kritičko preispitivanje. Tim više jer se stječe dojam da se Papa i vatikanska kurija povremeno poigravaju ljudskim strahovima i nadama, znajući da je lako obećati nešto tako neprovjerljivo poput ”oprosta”.
Nije li vrijeme da se Crkva suoči s izazovima modernog doba i preispita prakse koje više ne odražavaju duhovne potrebe današnjeg čovjeka? Umjesto da nudi ”duhovne popuste”, mogla bi se usredotočiti na pružanje stvarne duhovne podrške koja je u skladu s razumom, etikom i suvremenim shvaćanjem svijeta. Da nije tragično, bilo bi komično.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.