novinarstvo s potpisom
Medije je ”razveselila” najava da će od ove godine i Katolička crkva u Hrvatskoj (vjerska zajednica formalno registrirana kao neprofitna organizacija) morati plaćati poreze. To ”veselje” u medijima ukazuje na to da Katolička crkva u Hrvatskoj dosad nije plaćala poreze ili ih barem nije plaćala u mjeri u kojoj je bilo propisano da to mora, kao i svi ostali hrvatski obveznici poreza.
Medijska podvala javnosti, međutim, je da Porezna uprava ”ima napokon uvid u oporezive djelatnosti vjerskih zajednica kao neprofitnih organizacija”.
Ispada da dosad Porezna uprava nije ”niš’ znala”, i da oporezivanje Katoličke crkve dosad u Hrvatskoj nije bilo zakonski uređeno, pa poreznici, jadni, nisu ni mogli obračunavali i naplaćivali poreze Katoličkoj crkvi i kleru jednako kao i svim ostalim hrvatskim obveznicima poreza.
Netočno!
Istina je da je Katolička crkva dosad bila najveći utajivač poreza i peračica novca od svih neprofitnih organizacija u Hrvatskoj.
Pritom se, međutim, mora uvažiti činjenica da u utaji poreza Katolička crkva nije bila usamljena, nego su joj, da apsurd bude veći, u tome svesrdno pomagale porezne i ostale vlasti.
Ako bi se zbog utaje poreza pozivalo na odgovornost pravne osobe unutar Katoličke crkve u Hrvatskoj (kao najvećoj vjerskoj zajednici registriranoj za neprofitne djelatnosti – metropolije, nadbiskupije, biskupije i klerici kao ”instrumenti” organizacije), odgovornost bi u većoj mjeri od Katoličke crkve i klera trebale snositi porezne i ostale vlasti koje su propuštale primjenjivati postojeće propise i obračunavati i utjerivati porez od Katoličke crkve kao i od svih ostalih hrvatskih obveznika poreza.
Propisi na osnovu kojih se moglo i trebalo obračunavati i naplaćivati poreze od gospodarskih djelatnosti pravnih osoba Katoličke crkve, od, primjerice, prihoda od najma stanova, zakupa poslovnih prostora, prihoda od repetitora postavljenih na crkvenim zgradama, zakupa obradivog zemljišta, šuma, prodaja nekretnina i pokretnina, tzv. ”lemozine”, itd., postoje još od 1993. godine.
Ti su propisi usvojeni, dakle, prije jedine porezne reforme kojom su uvedeni porezi na dohodak i dobit, PDV i ostali umjesto ranijih poreza na promet usluga ili roba.
Metež (zbog kojeg porezne vlasti dosad tobože nisu ”niš’ mogle”) u nevladinom i neprofitnom sektoru u Republici Hrvatskoj ima više uzroka.
No najvažniji uzroci metežu su nastojanje hrvatskih vlasti da kontrolom financijskog poslovanja i računovodstva nevladinih organizacija i udruga posredno špijuniraju i drže zauzdanim taj sektor u cijelosti, te da se povlaštenim neprofitnim organizacijama omoguće izbjegavanje poreza (pa i zbog naknadnog ucjenjivanja u slučaju potrebe).
Primjerice, prema važećem Zakonu o računovodstvu i financijskom poslovanju neprofitnih organizacija je, umjesto neovisnih komercijalnih revizora, nadzor poslovanja neprofitnih udruga i organizacija prenesen na Ministarstvo financija.
Na taj način hrvatske špijunske službe posredstvom ”uslužnih” službi Ministarstva financija i Fine prikupljaju informacije o radu i djelovanju tih organizacija. Podsjećam, pisali smo o tome više puta, a nedavno i u članku objavljenom 7. veljače 2017. pod naslovom: ”Sudske trakavice: neubrojive stranke ili suci’‘.
Vjerska zajednica Katoličke crkve i najveći dio klera ponašaju se slično kao i društva kapitala i udjelničari, kojima je interes plaćati što manje poreze – legalno, ponekad i nenamjerno, ali i nezakonito, odnosno utajivati oporezive prihode.
Kada bi ih se ozbiljnim pitanjima o oporezivanju upozoravalo na utajivanje poreza i pranje novca, klerici bi lakonski odgovarali ”plaćat ćemo sve poreze tek nakon što nam država prije vrati oduzetu imovinu”.
Pojednostavljeno, po toj logici bi Židovi, Srbi, pa i Hrvati kojima je oteta i oduzeta imovina zemljišnoknjižnim makinacijama u sustavu pravosuđa ili ovršenima na osnovu raznih ugovora s nepoštenim odredbama, itd., trebali jednako kao i ”Crkva d.d.” izbjegavati poreze i usporedno umjesto vike ”Drž’ te lopova” pastvu uvjeravati ”da se svi moramo boriti za hrvatsku državu”.
Da se to htjelo, moglo se i dosad oporezivati cjelokupni sustav nevladinog i neprofitnog sektora, uključivo i vjerske zajednice kao formalno registrirane neprofitne organizacije, pa i u Hrvatskoj najveću Katoličku crkvu.
Na temelju članka Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 90/92) Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 16. prosinca 1993. godine donijela Uredbu o računovodstvu neprofitnih organizacija.
Temeljem te Uredbe usvojen je i Pravilnik o knjigovodstvu i računskom planu neprofitnih organizacija (NN 20/94).
Tim je Pravilnikom propisano da neprofitne organizacije obvezno primjenjuju fondovsko računovodstvu ako imaju više od jedne aktivnosti ili djelatnosti.
Iznimno precizno je u članku 37. tog Pravilnika propisano što je fond (računovodstvena jedinica za evidentiranje dugotrajne i kratkotrajne imovine, dugoročnih i kratkoročnih obveza i preostalog salda fonda koji se utvrđuje na kraju obračunskog razdoblja). Propisano je još i da fond sadrži skup računa koji se razdvajaju i imaju za cilj praćenje posebnih djelatnosti i aktivnosti ili postizanje drugih ciljeva.
Propisani su i fondovi: redovne djelatnosti, kapitalnih projekata, zastupanja, vlastiti fond i ostali.
Pojašnjeno je i da se ”putem fonda redovne djelatnosti evidentiraju imovina, obveze, izvori financiranja, prihodi i izdaci koji se odnose na djelatnost radi čega je neprofitna organizacija osnovana. U pravilu se putem fonda redovne djelatnosti evidentiraju poslovne promjene i transakcije, vezane između osnivača odnosno financijera i neprofitne organizacije”.
Pojašnjeno je, nadalje, da se ”putem fonda kapitalnih projekata evidentiraju svi poslovni događaji i transakcije vezane za ulaganja odnosno nabavku ili izgradnju dugotrajne imovine. Nakon završetka nabavke ili izgradnje imovina se prenosi u odgovarajući fond”.
I za fond zastupanja je određeno da se ”evidentiraju imovina, obveze, izvori financiranja, prihodi i izdaci kada određena pravna osoba zastupa interese drugih pravnih ili fizičkih osoba (primjerice, Fond mirovinskog i invalidskog osiguranja će putem fonda zastupanja evidentirati poslovne događaje i transakcije vezane za prihode od doprinosa i isplate mirovina, a putem fonda redovne djelatnosti će evidentirati poslovne događaje i transakcije vezane za rad same pravne osobe)”.
Određeno je bilo i da se ”putem vlastitog fonda evidentiraju imovina, obveze, izvori financiranja, prihodi i izdaci kada neprofitna organizacija samostalno obavlja neku djelatnost ili ako je za neku djelatnost ili dio djelatnosti obveznik plaćanja poreza na dobit. Za tu djelatnost neprofitna organizacija može voditi računovodstvo koje vrijedi za poduzetnike”.
I u završetku je određeno da ”neprofitna organizacija utemeljuje i vodi ostale fondove ako prethodno navedeni fondovi nisu dostatni za evidentiranje neke posebne djelatnosti ili aktivnosti. Ostali se fondovi vode na isti način kao i prethodno navedeni. I na kraju obračunskog razdoblja iskazuje se stanje imovine, obveza i preostalog salda te prihoda i izdataka svakog pojedinog fonda”.
I čemu mijenjati tako jasne odredbe kojima je sve do u detalje bilo propisano? Zašto od 1994. do danas nije i Katolička crkva bila oporezivana kao i svi ostali hrvatski obveznici poreza?
No, posebno zabrinjava to što su u Katoličkoj crkvi izjavili da s vlastima pregovaraju o plaćanju poreza. Nije jasno o čemu se to točno pregovara ako je zakon o obvezi poreza važeći još od 2014. godine?
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.