novinarstvo s potpisom
Jučer smo svjedočili najvećoj blamaži Predsjednice Republike Hrvatske. Kolinda Grabar-Kitarović se pristala slikati za HTV tako da u kadru iza nje bude Bijela kuća ne bi li se ostavio dojam da je ona u Washingtonu radila baš nešto važno i relevantno za državu hrvatskih morona kojima se pet dana prodavala šuplja priča da je KGK ”na važnom zadatku”.
Predsjednica, u to možemo biti sigurni, očito smatra da je šefica njena kabineta Natalija Hmelina pouzdana partnerica i konfident i da se ađutantica i pomoćnica na putu u SAD neće izlajati o istini ”tajnog putovanja”.
Jer ženskice su, kako se sumnja, otišle na šoping u New York, možda iskoristivši sniženja, kako je jučer dobacio naš kolumnist Josip Kregar (je li ih bedinala Jadranka Jureško-Kero?), a onda kada je nastala frka u domovini, pohitale u Washington i, k’o fol, pustile sliku kako KGK ulazi u urede Senata.
Zatim se pojavila fotografija koja demaskira Predsjednicu: u crvenoj čipki sjedi sa senatorom, republikancem Marcom Rubijom, loše počešljana, dok ju lik prati grubo prekriženih nogu s facom ”hajde da i ovu saslušamo”. Naime, čak i ako je od Čokolinde, previše je: nismo baš svi totalni idioti da ne znamo kako ipak postoje neka pravila odijevanja i da ne ideš ”u službeni posjet” američkim ”visokim političarima” u crvenoj čipki (kupljenoj, kokoš je možda i to predvidjela, upravo na nekom od tih diskonta koje su ona i Hmeljina obilazile u NY-u).
Već ovdje treba neke stvari rezimirati. KGK je lagala, a lagao je i njen Ured, jer su najprije rekli da će biti odsutna, na putu u SAD-u (nisu rekli kakvom putu) od 1. do 5. siječnja, a to nije bila istina jer je KGK šmugnula iz Hrvatske dobrano prije Nove godine, o čemu sam već pisao u kolumni Democroacia od ponedjeljka.
U brbljanju za HTV KGK je rekla da je putovanje ipak ”službeno”. Naravno, trebalo je nekako premostiti skandal i aferu koja je nastala u Hrvatskoj kada su se urednici, nakon novogodišnjeg mamurluka, polako uključivali u svijet budnih i počeli pitati pa gdje je pobogu ta žena i što zapravo radi?
Dakle, punih pet dana je njen Ured šutio jer su znali da KGK mulja i tek je onda dopisnici HTV-a Branki Slavici, taman prije povratka u RH, kazala da je put bio ”službeni” i da je sve što je radila bilo jako važno za našu zemlju.
U međuvremenu je KGK vrtila imena iz rukovnika i pokušavala se sjetiti koga bi u Washingtonu mogla naći voljnog da ju primi, pa da se nekako izvuče iz skandala.
I krenula je žestoka muljaža: ”Ma apsolutno nema ništa tajnovito, mi smo kao i uvijek objavili taj posjet. Kad sam odlazila u SAD privatno sa svojom obitelji, onda smo to objavljivali kao posjet obitelji i kao činjenicu da sam ja to platila svojim vlastitim sredstvima”, kazala je Predsjednica.
Na dva pitanja dopisnice HTV-a s kim se susrela KGK nije odgovorila. Kao, neki će to već objaviti na svom FB-u ili Twitteru (poput Rubija), a neki ne žele da im se sazna ime, ali su vrlo važni ljudi.
I opet onaj KGK tretman Hrvata kao da su svi idioti: a tko bi bili ti vrli Amerikanci koji primaju šeficu strane države, ali ne žele da im se sazna ime?
Bljak i fuj.
Kako bi si dala na važnosti, KGK je onda krenula brisati pod s veleposlanikom u Washingtonu Joškom Parom i osobito s ministrom vanjskih poslova Davorom Stierom.
”Ovo je posjet koji je službeni posjet i koji je usredotočen upravo na to da se iskoristi ovaj trenutak između dvije administracije, da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike.
Ono što meni smeta, posebno u hrvatskoj vanjskoj politici, je što mi uvijek slijedimo nekoga, a nikada ne vodimo (Hej, ona bi se pozicionirala, ona bi nešto vodila?! I SAD pozivala na red?!).
Ovaj posjet je usmjeren na to da bi se ljude koji su trenutno u američkoj administraciji, ili će biti, ili su bliski Trumpu, ili su bliski republikanskoj, ili su bliski demokratskoj stranci na bilo koji način osvijestilo o problemima Hrvatske, o problemima jugoistočne Europe i činjenici da mi ne možemo kao država, koja je geografski i kad je riječ o broju ljudi mala, čekati da nas netko stavi na agendu, nego se mi moramo sami nametnuti, dakle biti ovdje”, kazala je Grabar-Kitarović.
Što je, dajte najte, ona tamo radila?
”Susrela sam se s jako puno ljudi. Neki od njih će vam sami objaviti na svojem Twitteru ili Facebook profilu da smo se sastali, ali neki od njih nisu imena koja žele biti prominentna u medijima i ja to poštujem.”
Novinarka je, rekoh, pitala može li otkriti barem neka imena. ”Pa, naravno, niz članova Kongresa. Niz članova Kongresa u smislu administracije koja je republikanska, ali isto tako i demokratska. Naravno, mi želimo raditi u smislu da vodimo politiku s novom Trumpovom administracijom, ali isto tako vodimo politiku i s ljudima koji će biti tu, bez obzirali da li su republikanske ili demokratske provenijencije”, kazala je. Dakle, niente.
Da su se barem hrvatske superdiplomatkinje dobro ”proveselile” u SAD-u; hrvatski čovjek bi za to imao razumijevanja.
Srđan Dvornik je konstatirao, vrlo lucidno, ovo: Za kraj treba još napomenuti da je Kolinda u svom javljanju u Dnevnik ustvrdila kako je njezin posjet “usredotočen upravo na to da se iskoristi ovaj trenutak između dvije administracije, da se Hrvatska pozicionira kao čimbenik koji će doista aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike”. Kako predsjednica jedne Hrvatske misli kreirati vanjsku politiku SAD-a Kolinda nije pojasnila, ali ostaje se nadati da to ne misli činiti ispred ograde Bijele kuće.
No, možete li, samo da vam još i ovo dobacim, zamisliti da Obama ili Merkel lutaju po Saboru vukući za rukav Bulja ili Pernara? Naravno da ne možete. Ali to je upravo radila Čokolinda Grabež u Washingtonu.
I to bi bilo to.
Show za debile, za glasače HDZ-a koji se dižu na stražnje noge kada im se kaže da nam državu vodi u potpunosti potkapacitirana osoba koja – ako to dosad još niste shvatili, sada, nadam se, jeste – ne shvaća što o njenoj funkciji kaže Ustav, a što zdrav razum.
Kako kažete? Da je ona ”sukreatorica vanjske politike”? Ma, je li? Ah da, shvaćam, to se radi šopingiranjem po New Yorku na diskontima i čavrljanjem u crvenoj čipki s onima koji su iz nekog čudnog razloga tih dana bili u svojim kancelarijama u DC-u.
Žao mi je veleposlanika Para. Žao mi je ministra Stiera. Ovakvu diskvalifikaciju naše diplomacije još nismo vidjeli. A oni to nisu zaslužili.
Iako nemam baš osobito mišljenje o ljudima koji rade za KGK u njenom Uredu, nije fer ni to da ih predstavi kao hrpu nekompetentnih osoba.
Zar građani bi trebali prihvatiti da se na ovakav način pripremaju i izvode važne političke akcije na kojima Predsjednica ”pozicionira” i ”lobira” za Hrvatsku kod najveće sile na svijetu?
Nemojte biti tako tužni, oh, jadni ljudi s Pantovčaka. Glavu gore, niste u potpunosti krivi. Razumijemo mi vas, nisu svi ljudi s kičmom.
I, što ćemo sad? Rekoh već u kolumni da je KGK gadura i kao takva se ponaša. Nadati se treba da će se pojaviti netko tko će ju otpuhati da ju zaboravimo brže nego što smo zaboravili Sanadera, Karamarka i onog pokvarenog Oreškovića.