novinarstvo s potpisom
“Srela sam američkog potpredsjednika Pencea. Drago mi je da dijelimo entuzijazam oko rada za dobrobit naših zemalja i snažne veze između Hrvatske i SAD-a”, objavila je u nedjelju na Twitteru predsjednica Republike Hrvatske, a novinarima je dodala da su izmijenili nekoliko vrlo srdačnih i konstruktivnih rečenica i dogovorili se o daljnjoj suradnji.
Predstavila je to kao ne znam kakav diplomatski trijumf. No, što se tu zapravo dogodilo?
Za početak, suprotno vjerovanjima, američki potpredsjednik ne mora biti važan čovjek, netko do čijega mišljenja predsjednik drži, s kime se u presudnim trenucima on savjetuje, ili koji mu je čak prijatelj.
Genijalna humoristička serija “Potpredsjednica” s Juliom Louis-Dreyfus dosta dobro opisuje tu manju, sporednu ulogu u američkoj administraciji.
U povijesti Sjedinjenih Država bilo je primjera da prvi čovjek nije ni razgovarao s drugim, ili da ga je čak prezirao. Franklin Roosevelt, recimo, je na prijedlog suradnika iz Demokratske stranke u ljeto 1944. uzeo za svoga zamjenika senatora iz Missourija bez ikakve namjere da s njim dijeli prave, ozbiljne državničke poslove.
Njih dvojica nisu ni pet minuta sjeli nasamo, ni prije ni poslije osvajanja mandata. Jedva su se i poznavali.
Roosevelt je u travnju 1945. umro, a da svome nasljedniku u Bijeloj kući prethodno nije rekao ni riječi o projektu Manhattan. Harry Truman je, zamislite, bio potpredsjednik, a nije znao da je Amerika napravila atomsku bombu.
A Franklina Roosevelta opet možemo nazvati džentlmenom, koji se srdačno, s velikom naklonošću i poštovanjem odnosio s Harryjem Trumanom, usporedimo li ga s današnjim Donaldom Trumpom i njegovim zamjenikom Mikeom Penceom.
Predsjednik Trump možda čak nije ni memorirao u mobitelu broj potpredsjednika Pencea. Aktualni američki potpredsjednik, bivši guverner Indiane, beznačajniji je valjda od svih američkih potpredsjedničkih epizodista dosad.
Od njega se ne samo kriju važna državna pitanja, već ga se i drsko obmanjuje. Njemu je predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost general Michael Flynn u lice lagao o svojim kontaktima s ruskim veleposlanikom. Kratko nakon što se to otkrilo, Flynn je bio prisliljen na ostavku, a Pence je otišao poslom u Europu.
I evo ga u Njemačkoj, gdje s Angelom Merkel razgovara o budućnosti Sjevernoatlantskog saveza, a kakav mu je momentalno ugled, mogao je s Merkel, s jednakim učinkom na Sjevernoatlantski savez, razgovarati i o bijelim bavarskim kobasicama i svijetlom pivu ili snimati selfije sa žirafom u zoološkom vrtu.
Tu ga je negdje zaskočila i naša predsjednica.
Postoji kratka snimka toga događaja, gdje Kolinda Grabar-Kitarović u jarkocrvenoj haljini ustreptalo čeka američkog potpredsjednika kao maloljetna obožavateljica nekakvog boy benda nakon koncerta na back stageu.
Ona zaustavlja američkog političara i nešto mu uzbuđeno govori, a iz daljega se ne vidi što joj on odgovara, no ne biste rekli kako oni dijele nekakav entuzijazam oko snažnih veza Hrvatske i Sjedinjenih Država, kako su srdačni i konstruktivni i baš im je super da su se našli.
Michael Pence se u stvari čini kao netko tko ni ne zna s kim razgovara. Djeluje malo kao još ošamućen prekooceanskim letom.
Kasnije da ste ga upitali, on se zacijelo ne bi sjetio je li žena u crvenom bila nekakva predsjednica ili je riječ o hotelskoj službenici koja ga obavještava da je donijela njegove košulje iz kemijske čistionice.
Naposljetku, susret je, mjerili smo, trajao oko osam sekundi. Možete li vjerovati da je Grabar-Kitarović postigla senzacionalan diplomatski zgoditak u manje vremena nego što je svjetskom rekorderu Usainu Boltu potrebno da pretrči stotinu metara?
Zgoda na gotovo potresan način svjedoči o međunarodnoj važnosti Republike Hrvatske, o našem mjestu u Sjevernoatlantskom savezu i velikom respektu koji u državničkim krugovima uživa naša predsjednica.
Jedan dokazano beznačajan političar, potpredsjednik koji nije vrijedan da se velike državne tajne podijele s njim, posvetio je Kolindi Grabar-Kitarović čitavih osam sekundi svoga vremena.
Zar se to uopće smije nazvati diplomacijom? Meni više nekako nalikuje na fiziku subatomskih čestica.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).