Kolinda G-K je antipod Angele Merkel: čisti užas!

Svejedno gdje bila: u Zagrebu, Splitu, Puli, New Yorku, Budimpešti, Pekingu ili Hong Kongu, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne prestaje lupetati kao kakva sponzoruša bez škole i manira. Rezultati njene potkapacitiranosti za funkciju koju obavlja, čemu treba dodati hrpu bezveznjaka koje je okupila u svom Predsjedničkom uredu, takvi su da se trezveni ljudi u HDZ-u (ima ih i čekaju kraj vladavine Vase i Tome) hvataju za glavu i pitaju do kada će se nastaviti takvo sramoćenje institucije šefa države i Republike Hrvatske.

Nakon što je podržala mađarsko zatvaranje granice sa Hrvatskom izjavila je da je spremna preuzeti izvršnu vlast, dakle, da joj se mili ideja državnog udara. Reakcije na njene bedastoće su bile toliko žestoke da je bila primorana ”reinterpretirati sebe” i pojesti što je pobljuvala po hrvatskim institucijama i po svima onima koji se jako trudili da izađu u susret nesretnim izbjeglicama.

”Na posljednje ispade ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića ne možete odgovoriti nikako drukčije nego ironijom. To sam učinila i to preko Facebooka, a ne službeno. Naravno da nije to bila ozbiljna izjava, ja nemam ustavne ovlasti i upravo to govorim ministru Ostojiću, jer mi je rekao da bih ja mogla riješiti krizu sa Srbijom u pet minuta i da meni prepušta ovlasti kojih nemam”, izjavila je za HRT u Hong Kongu.

Nakon što je podržala mađarsko zatvaranje granice sa Hrvatskom izjavila je da je spremna preuzeti izvršnu vlast, dakle, da joj se mili ideja državnog udara. Reakcije na njene bedastoće su bile toliko žestoke da je bila primorana ”reinterpretirati sebe” i pojesti što je pobljuvala po hrvatskim institucijama i po svima onima koji su se jako trudili da izađu u susret nesretnim izbjeglicama

”Svojom današnjom izjavom tehnički ministar Ostojić priznao je da ova tehnička vlada nije u stanju voditi zemlju i da meni prepuštaju izvršne ovlasti. Napravit ću to čim mi dopusti Ustav”, napisala je u subotu na svom službenom profilu na Facebooku. Podsjetimo, na novinarsku molbu da komentira izjave Predsjednice Republike kako bi se sve izbjeglice trebale preusmjeriti na službene granične prijelaze poput Tovarnika i Bajakova ministar Ostojić je u subotu u Opatovcu odgovorio da to ona s lakoćom može dogovoriti sa svojim prijateljima u Srbiji.

”Moj poziv je da to dogovori s onima s kojima inače razgovara u New Yorku i slično, neka slobodno dogovori usmjeravanje na prijelaze i nećemo imati nikakvih problema”, rekao je Ostojić zaključivši da bi se time Hrvatskoj olakšao posao.

”Nije prvi put da se Kolinda Grabar-Kitarović hitne riječima ukrivo. Ali, izjave šefice države ne mogu se uzimati kao irelevantne i neozbiljne, čak i kad sama zaista ne zna što govori”, komentirala Jelena Lovrić u Jutarnjem listu.

Koliko je predsjednica nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba znati da ne pomaže ni HDZ-u, gdje je odlučila biti centralna figura kampanje.

Ovako to komentira kolegica Lovrić: ”Umjesto da kao šefica države u predizbornom vremenu diskretno ostane po strani, ona se snažno uključila u kampanju. Pristala je da za HDZ vodi verbalni rat s Vladom, ne shvaćajući ili svjesno prihvaćajući opasnost da će takvim angažmanom jako naštetiti vlastitoj vjerodostojnosti. Kako se stvari za Tomislava Karamarka kompliciraju, odlučila je, izgleda, dodatno potegnuti, pa ga je gurnula u stranu (…) Ali, ako je suditi po reakcijama, bio je to maestralan autogol. Kolindina krstareća raketa lansirana ravno iz Pekinga u samo srce HDZ-ove promidžbe. Neće dezavuirati Vladu, nego će mobilizirati SDP-ove glasače i pomoći stvaranju bloka protiv HDZ-a.”

Naravno da me ne zanima kako to HDZ vodi svoju kampanju; ionako se toj kampanji pametni ljudi uglavnom smiju. Mene zanima nešto drugo, a to je nastavak akcije demoraliziranja Hrvatske od strane Predsjednice. To mnogi komentatori na mom Facebook profilu već smatraju zrelom situacijom da joj se politički sudi i da ju se makne s Pantovčaka (hipotetski, naravno, jer nemamo sada Sabora koji jedini to može obaviti).

”Nije prvi put da se Kolinda Grabar-Kitarović hitne riječima ukrivo. Ali, izjave šefice države ne mogu se uzimati kao irelevantne i neozbiljne, čak i kad sama zaista ne zna što govori”, komentirala je Jelena Lovrić u Jutarnjem listu. Koliko je Predsjednica nepromišljena, neupućena, plitka, dekoncentrirana, nebulozna, agresivna i zlobna već smo u više navrata pojašnjavali, ali treba znati da ne pomaže ni HDZ-u, gdje je odlučila biti centralna figura kampanje

Grabar-Kitarović se, nismo zaboravili, u bjesomučnom dezavuiranju vlastite zemlje nije libila ni izravno napasti njemačku kancelarku Angelu Merkel optužujući je za stvaranje kaosa u Europi.

Kako bih ukazao na štetnost djelovanja hrvatske predsjednice, ja ću danas ovdje ponoviti što sam napisao za portal HRT-a jer smatram da moramo, ukoliko smo etični, podržati djelovanje Angele Merkel.

Čitam europski tisak i biram velike naslove iz vrlo srodne palete dramatičnih upozorenja: ”Najteži trenutak Europe”, ”Europa pred stvarnošću”, ”Europe nema bez izbjeglica”… Da sam urednik nekoga važnog europskog medija ili da sam izdavač vodećega glasila iz neke europske metropole, iako ni to što sam bloger Hrvatske radiotelevizije (i kolumnist Autografa) nije mačji kašalj, komentar bih bez dvojbe naslovio kao što sam naslovio ovaj tekst.

Jer, znam da se ponavljam, možda će njemačka kancelarka svoju politiku platiti porazom, međutim, ona je vrlo hrabra žena koja zna, kako bi to rekli pokojni Václav Havel ili Vlado Gotovac, da politika uvijek pobjeđuje kada se hrani etikom.

Do prije samo nekoliko tjedana mi Europljani (barem oni koji vjerujemo da nas ta odrednica u prvome redu definira) smatrali smo da živimo u nekoj vrsti svetišta, prilično izolirani od gadnih svjetskih konflikata. Čak i kada su nas potresali prizori tisuća utopljenika na putu do Lampeduse, zbog čega nas je papa Franjo pozvao, sa same plaže na kojoj su pokopani nesretnici, da se trgnemo iz te komotne situacije nesuosjećanja prema drami pred našim očima. Tragedija koja se zbivala južnije od Italije, Grčke ili Malte činila nam se dalekom. Još daljim nam se činilo uništavanje Sirije.

Ali avaj, kriza nam je eksplodirala u lice. Stotine tisuća, ma kakvi, milijuni su krenuli prema nama jer nisu nalazili alternativu između režima Al-Asada i tzv. Islamske države, jer su osjetili zov zajednice koja obećava mir, slobodu i sigurnost.

Tada je Europa postala svjesna seobe naroda biblijskih razmjera i nije mogla više ignorirati te ljude koji će radije riskirati potonuće pred grčkim otokom Lesbosom (eto, maločas čitam da se još dvanaestero nadomak kopna utopilo, među njima i četvero mališana), nego biti topovsko meso neke od zaraćenih sirijskih frakcija.

Naravno da me ne zanima kako to HDZ vodi svoju kampanju; ionako se toj kampanji pametni ljudi uglavnom smiju. Mene zanima nešto drugo, a to je nastavak akcije demoraliziranja Hrvatske od strane Predsjednice. To mnogi komentatori na mom Facebook profilu već smatraju zrelom situacijom da joj se politički sudi i da ju se makne s Pantovčaka

Ali Europa, kakva novost, kao ni Hrvatska, nije bila pripremljena, što ne znači da ne treba pohvaliti vrlo kvalitetan posao našega Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog Crvenog križa (i drugih humanitarnih i crkvenih ili religijskih organizacija) i nadasve volontera kao što su oni okupljeni u građanskoj akciji ”Dobrodošli”. Politika azila Europske unije je potonula i ona traži hitnu akciju jer ćemo ili mi kontrolirati okolinu ili će ona kontrolirati nas.

Tada je Angela Merkel morala odlučiti: prihvatiti izbjeglice, biti čovjek ili krenuti putem, oprostite, ali meni apsolutno odbojne i neprihvatljive politike mađarske vlade. Da je samo pričekala ili oklijevala nekoliko dana, katastrofa bi bila golema. Ali Angela Merkel je odlučila, na precizan, hrabar i odvažan način, otvoriti vrata zemlje tim nesretnicima, baš onako kako je to Njemačka učinila početkom devedesetih kada su Hrvatska i Bosna i Hercegovina opasno krvarile. To ne smijemo nikada zaboraviti!

Merkel, doduše, nije bila jedina koja je inkarnirala humane vrijednosti u tako krucijalnim trenucima; pokrenule su se velike i široke akcije civilnog društva u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i drugim zemljama. Jasno je, Njemačka ne može primiti one ljude koji koriste priliku, a dolaze iz ”sigurnih zemalja” (kao što su Kosovo, Srbija ili Makedonija, Iran ili neka druga), pa će mnogi, kao što je upravo odlučeno u Bundestagu, biti vraćeni odakle su došli.

Ali Angela Merkel je pokazala Uniji kako treba postupati, te je iz njezina ponašanja više nego vidljivo da je prijeko potrebno u Bruxellesu artikulirati politike prema kojima će se krizi pristupiti na zajednički i solidaran način.

Mađarska, da budemo sasvim jasni, ne postupa ni solidarno ni u duhu vrijednosti Unije. Trebat će proporcionalno podijeliti odgovornost i relocirati izbjeglice, a Hrvatska će također morati snositi dio tereta. Osim toga, ako želimo sačuvati načelo supresije unutarnjih granica Europe, morat ćemo znati djelovati stabilizirajući situaciju na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, novcem ali i tvrdim metodama.

Nema nikakve dvojbe da će izbjeglička kriza jačati ksenofobne i nacionalističke stranke. Ali taj proces dolazi otprije i mi moramo znati odgovoriti na dvojbu: hoćemo li natrag u Europu sastavljenu od egoističnih država-nacija ili ćemo jačati Uniju kao zajednicu vrijednosti.

Angela Merkel je morala odlučiti: prihvatiti izbjeglice, biti čovjek ili krenuti putem, oprostite, ali meni apsolutno odbojne i neprihvatljive politike mađarske vlade. Da je samo pričekala ili oklijevala nekoliko dana, katastrofa bi bila golema. Ali Angela Merkel je odlučila, na precizan, hrabar i odvažan način, otvoriti vrata zemlje tim nesretnicima, baš onako kako je to Njemačka učinila početkom devedesetih kada su Hrvatska i Bosna i Hercegovina opasno krvarile. To ne smijemo nikada zaboraviti!

Biti solidaran prema izbjeglicama neće biti lagan zadatak. Zato politika Angele Merkel traži prostor, ali i podršku. Merkel ima protiv sebe i neku varijantu njemačkog lepenizma – Pegidu, dižu se glasovi ksenofobne desnice, napadaju je i iz vlastitih demokršćanskih redova. Ali Merkel brani Europu, a Europe nema bez politike solidarnosti prema izbjeglicama.

Ako netko u Hrvatskoj nastupa s tzv. kršćanskih pozicija (kao što to pretendiraju Grabar-Kitarović i HDZ) i to ne razumije ili je protiv politike otvorenih granica, taj neka zna da je protiv same ideje Europe i protiv politike pape Franje koji je rekao čak i to da je neprihvaćanje izbjeglica ravno ratnom zločinu!

Da, točno je, Njemačka se pokreće i iz razloga koji odgovaraju demografskoj politici, ali Angela Merkel se prometnula u red velikih kancelara kao što su bili Konrad Adenauer (koji je s generalom De Gaulleom izabrao građenje Europe), Willy Brandt (koji je promicao pomirenje s Istokom), Helmut Schmidt (koji je stvorio monetarni sustav Unije s Giscard d’Estaingom) i Helmut Kohl (koji se borio za ujedinjenje Njemačke iako je imao jako mnogo građana protiv sebe).

Kada Angela Merkel kaže da će se u Njemačkoj osjećati suvišnom bude li se morala ispričavati sugrađanima zato što je pokazala humano i ljudsko lice izbjeglicama, ušli smo na teren etike. Na teren odgovornosti.

Angela Merkel odrasla je slušajući oca pastora u Istočnoj Njemačkoj o etici solidarnosti koja se mora protiviti bilo kakvoj diktaturi i bilo kakvom egoizmu, pa sada mora i želi to što zna i što je naučila pokazati na djelu. Ona ne prihvaća da se nametne i da pobijedi, riječima Jürgena Habermasa, ”šovinizam prosperiteta”.

Najmanje što mi građani Hrvatske možemo učiniti, ako baš i ne možemo izravno biti uključeni u procese pomaganja izbjeglicama (možda pak to uskoro budemo primorani činiti), je da priznamo hrabrost Angele Merkel.

Ponavljam, isplati se samo ona politika koja vodi brigu o realnom čovjeku i koja tom čovjeku, osobito ako je žrtva opresije, civilnoga rata ili gladi, drži otvorena vrata. Hrvatska svoja vrata ne smije nikada zatvoriti. Tko zatvara svoja vrata, tko zatvara granice, taj ubija vlastito srce.

Ako njemačka kancelarka predstavlja ono najbolje što Europska unija mora imati i nuditi, hrvatska predsjednica je inkarnacija onog najgoreg što u Hrvatskoj moramo napustiti: bezobrazluk, nepoštovanje drugih, nestručnost, licemjerstvo i nedostatak sućuti. Ponavljam, slobodno dajte glas takvoj sorti ljudi. Ali tada se nećete imati pravo žaliti. Tražili ste? Konzumirajte. Neka nam je Bog na pomoći

Elem, Kolinda Grabar-Kitarović ne samo što nam gasi srce, ne samo što prijeti predstavljajući sebe kao alternativu zakonitoj vlasti, ne samo što sebe nudi kao model jake, autoritarne i despotske vlasti (rado bi se ona primila Tuđmanovog modela i vratila nas dvadeset godina unatrag), ne samo što joj godi uznemiravati javnost i igrati se osjećajima povrijeđenih i traumatiziranih (baš onako kako se bezobrazno cerekala po Splitu dok je obitelj Tomislava Salopeka, kojega je, nota bene, Hrvatska žestoko i sramotno zaboravila, gutala suze nakon gubitka u Egiptu), ne samo što će lapidarno reći za izbjeglice da su ”migranti” (pročitajte, molim vas, impresivnu i perfektnu reportažu naše suradnice Cyrille Cartier u rubrici ”Odjeci”), ona je antipod Angele Merkel. Ona je čisti užas!

Ako njemačka kancelarka predstavlja ono najbolje što Europska unija mora imati i nuditi, hrvatska predsjednica je inkarnacija onog najgoreg što u Hrvatskoj moramo napustiti: bezobrazluk, nepoštovanje drugih, nestručnost, licemjerstvo i nedostatak sućuti. Grabar-Kitarović se zalaže za zatvaranje granica dok Merkel to smatra izdajom načela solidarnosti na što počiva EU!

Ponavljam, slobodno dajte glas takvoj sorti ljudi. Ali tada se nećete imati pravo žaliti. Tražili ste? Konzumirajte. Neka nam je Bog na pomoći.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora