novinarstvo s potpisom
Ništa me toliko ne oneraspoložava kao kada nekoga visokopozicioniranog kritiziram i kada sam u tome u pravu. Nisam od onih osoba koje idu okolo i samo pronalaze negativne stvari drugima. Dapače, vrlo sam rezerviran, osobito u susretima, jer nastojim iščitavati motive i logiku ponašanja kod onih čiji mi je stav nejasan, koji su motivirani egoizmom, koji pate od prevelikoga ega ili pak nasiljem prema drugima zatomljuju unutarnje nemire i strahove. Uglavnom, tolerantan sam prema onima koji priznaju svoje slabosti, a prema drugima sam distanciran. Sve dok mi ne pokažu svoje pravo lice. Tada odlučujem.
Kažem, nesretan sam kada shvaćam da je moja kritika pogodila ”u sridu”, jer to znači da stvari nisu dobre.
Možda ćete se sjetiti da sam u kampanji za prošle predsjedničke izbore podržavao Ivu Josipovića, dr. Kujundžića i Sinčića u čudu promatrao, odmahujući im, a Kolindu Grabar-Kitarović temeljito kritizirao upozoravajući na njen kvarljiv karakter (inače, karakter je luksuz koji si mnogi ne mogu priuštiti), na njenu sklonost govorenju neistine, na nekonzistentnost njena diskursa i na temeljitu potkapacitiranost.
Činio sam to iz uvjerenja da bi izbor Kolinde Grabar-Kitarović bio loš za zemlju koja je na čelu imala kvalitetna predsjednika. Jer ni Ivo Josipović, baš kao ni Stjepan Mesić prije njega (o Franji Tuđmanu sam sve rekao i ne bih se ponovio, to, naime, da je bio kandidat za Haaški sud), ne bi nikada nanijeli zlo Republici Hrvatskoj, dok Kolinda Grabar-Kitarović to sa osobitim nadahnućem ne prestaje činiti.
Došli smo do toga da čak zagovara dolazak oružanih snaga Češke, Slovačke, Poljske i Mađarske, gdje se vucarala protekli tjedan, na mađarsku granicu s Hrvatskom kako bi tu granicu čuvali od navodne opasnosti iz Hrvatske. Da, ona, predsjednica Republike Hrvatske, što bi se reklo i vrhovna zapovjednica, vlastitu vojsku i policiju proglašava možebitno agresorskom na Mađarsku.
”Moguće slanje policajaca ili vojnika iz zemalja Višegradske skupine (V4) na mađarske granice ne treba gledati kao neprijateljski čin prema Hrvatskoj, nego kao zaštitu schengenskih granica i primjenu schengenskih načela koje Hrvatska, kao država koja želi ući u schengen, ne primjenjuje”, rekla je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nakon završetka summita V4 u Balatonfueredu, na kojem je sudjelovala kao posebna gošća.
O tome kako je pljuvala na naše policajce i policajke treba li uopće govoriti? Treba!
Proglasila je našu policiju nesposobnom. Naravno, o ukusima se ne raspravlja, pa poštujemo to da joj se u zagrljaju s Viktorom Orbanom Ranko Ostojić ne dopada. Ali, otkuda njoj moralno pravo da kaže kako se hrvatska policija ”prilično loše pokazala u cijeloj ovoj krizi kad je riječ o kontroli prolaska ljudi”? Je li došla na granicu u kritično vrijeme ili u kamp koji vodi hrvatska Vlada u Opatovcu? Ima li osobna saznanja?
Ima, kako da ne! Pojavila se u nedjelju na kratko, nakon toliko vremena kenjanja protiv hrvatskih vlasti, a osobito policije, svjesna da se izlajala grozno protiv hrvatskih redarstvenika, na granici kod Bapske i u kampu kod Opatovca.
”Treba strogo kontrolirati tko prelazi granice, ne smijemo dopustiti da se među migrantima i izbjeglicama nađu, kao što se to već pokazalo, potencijalni teroristi i ljudi koji krijumčare ljudima, drogom i drugim ilegalnim supstancama i koji mogu predstavljati opasnost za naša društva”, rekla je Grabar-Kitarović u Mađarskoj. To su, naravno, budalaštine. Predsjednica ne prestaje dizati paniku i žigosati nesretnike, čime je pokazala da nema ni trunke sućuti i empatije.
Pokušala je jučer ispraviti u istočnoj Slavoniji sliku grozne babe i guske koja trči u magli za Budimpeštu. Što nije tamo rekla policajcima i Ranku Ostojiću da su niš korist? Jer je manja od makova zrna kada se nalazi pred osobama s kičmom.
Vidjela bi gospođa Grabar-Kitarović kako od nje pravim pitu i sredim ju u svega par pitanja da ima petlje sazvati konferenciju za novinare. Ali nema. I neka nema. Ma, baš me briga za njenu sliku ako njoj nije briga za Hrvatsku.
Vjerujem da možete zamisliti kakvi su uvjeti zbrinjavanja i organizacije daljnjeg transporta izbjeglica u izbjegličkom kampu Opatovac s obzirom na vremenske uvjete. Kiša neprestano pada od subote popodne, a mikroprognoza najavljuje da će tako biti do kraja idućega tjedna. Kišni uvjeti onemogućavaju pripremu kampa za hladnije i zimske uvjete, pa je usporen proces postavljanja drvenih paleta u šatore kao i vinterizacija kampa. Iza volontera građanske akcije ”Dobrodošli”, aktivista Crvenoga križa i drugih humanitarnih organizacija te naših policajaca je teška noć i težak dan, a u očekivanju su i težih uvjeta. Broj izbjeglica je u stalnom porastu.
Ali, tu je Kolinda Grabar-Kitarović da stvar učini još težom!!!
Kolinda Grabar-Kitarović, ponavljam, nema ni iskustvo, ni kompetencije, ni karizmu, a ni znanje koje je potrebno za obavljanje dužnosti predsjednice Republike Hrvatske, pa je neodgovorna.
Hrvatska predsjednica olajava policiju vlastite zemlje, ali i čini presedan sramotnog narušavanja digniteta zemlje koju predstavlja time što pozdravlja čin agresije prema našoj zemlji. Nismo u schengenskom režimu, ali smo članica Europske unije!
”Želim biti lider Hrvatske, zemlje u kojoj ljudi imaju vjeru, a ja imam dovoljno volje, znanja i hrabrosti da to budem. Sanjam Hrvatsku koja vjeruje u sebe, u koju će investitori dolaziti i ulagati, a ljudi živjeti i raditi dostojanstveno.”
Tako je zborila Kolinda Grabar-Kitarović u intervju koji je dala Novome listu, odnosno kolegici Tihani Tomičić, a objavljen je u subotu 25. listopada 2014.
Eto, tu smo, pred velikim riječima Kolinde Grabar Kitarović: ”NADA”, ”SOCIJALNA OSJETLJIVOST”, ”DOSTOJANSTVO”…
Ja se samo pitam kako će ona vratiti nadu ljudima kojima laže? Kako će biti vjerodostojna građanina zemlje koju tako napada na inozemnim turnejama? Kako pak ona zamišlja tu socijalnu osjetljivost kada je imala potrebu zamagliti činjenicu da je došla na izbore s figom u džepu i sa čak dvije sigurne stolice, jednom koja joj je donosila najmanje 20.000 eura mjesečno, a druga, manje lukrativna, ali opet važna u ministarstvu koje je nekad vodila? O kakvom je tu dostojanstvu riječ kada je suzu pustila za kolegama u NATO-u od kojih se oprostila na svega nekoliko mjeseci (jer je lagala da se vraća tajeći da ima osiguran ugovor o radu u Bruxellesu), a nije se sjetila pustiti suzu za unesrećene u Gunji ili za izbjeglice pod kišom u Opatovcu?
Hoćete li i dalje trpjeti osobu koja je ”čula s više strana”, ali ne ”može govoriti konkretno” da su hrvatske tajne službe loše i nesposobne nam garantirati sigurnost, dakle, osobu koja je iz pozicije visoke dužnosnice NATO-a opanjkavala zemlju iz koje dolazi i kojoj je željela stati na čelo, a sada to čini kao Orbanova čistačica?!
Hoćete li i dalje poklanjati svoje povjerenje političarki koja ”zaboravlja” da je bila članica Vijeća za nacionalnu sigurnost i da je kao takva trebala znati da službe ne rade svoj posao već sekundiraju njenom šefu Ivi Sanaderu u najbrutalnijim pljačkama koje smo doživjeli, što je pak i kao članica Vlade i predsjedništva HDZ-a morala znati?!
Naravno da je vaše pravo zanemariti sve što sam ovdje napisao i sve što sam istaknuo do sada u brojnim kolumnama, dakle, imate pravo podržavati Kolindu Grabar-Kitarović, ali ja kažem da ćete nam tako nauditi.
Koristim riječi ”neka vam Bog pomogne” ako tako postupite, jer želim reći da sam siguran da ćete požaliti ukoliko budete zanemarivali ovo što nam čini Kolinda Grabar-Kitarović. Jer znam i jer je razvidno da nije ni sposobna, ni iskrena, ni upućena, ni kapacitirana, a bojim se da nije ni dobronamjerna.
Šefica države, za koju zapravo i ne znamo čije interese zastupa budući da se intenzivno druži sa stranim obavještajcima koji navodno ”loše misle” o našim službama, koja se služi insinuacijama i tračevima, koja stoji na mađarskim pozicijama kao neprijateljica Hrvatske, koja ne poznaje Ustav RH, koja nije savladala ovlasti kojima bi raspolagala, koja je, tek sada, ”upoznala Hrvatsku”, koja bi se bavila sirotinjom dok sjedi na gozbama pod kristalnim lusterima i koja ne zna ama pod mili Bogom ništa, pa čak ni to što jest, a što nije borbena misija pa je hrvatske vojnike u Afganistanu izložila, zajedno s našom zemljom, velikom riziku, hoću reći – katastrofa je za našu domovinu.
Jer se osjeća nesigurnom, ona bi svoju politiku pretvorila, kako je rekla nekoliko puta, u projekt stvaranja sustava ”Domovinske sigurnosti”, što je nalik na represivni sustav prema građanima koji je SAD-u donio George W. Bush, a ja vam jamčim da će se to dogoditi u sinergiji osobe koja je lutka na koncu republikanskih fundamentalista profila The Tea Party iz SAD-a i onih poput Vase Brkića i Tome Karamarka koji su već najavili da će se pod njihovom vlašću znati kako će se i koliko smjeti pisati i slobodno govoriti, ne samo o Franji Tuđmanu i Gojku Šušku već i o mnogim drugim temama.
I nimalo mi nije ugodno konstatirati da sam opet bio točan u predviđanjima.
Možete opet glasati za tu sortu ljudi.
Ali imate i alternativu. Odlučite sami.