Komentarijat

O da, isto je ”demokratski” komentarijat kao jučer boljševički komesarijat, ali to je samo nečuvena drskost, reći tako nešto, zar ne? Ok, svojeglavi pisac može si dopustiti i takvu slobodu, zato uzimam svjedoke iz svijeta zapadnjačke aktualne znanosti.

Dolje demokracija: stigla je autokracija! Neće više nama remetiti ravnotežu neki robespijerski mutikaše, koji već dva stoljeća pune glavu zgubidanima poput sebe samih bezbožnim huljenjem luciferskog trojstva egalite-fraternite-liberte.

I tako već i postdemokratski vrbac na našem postkrovu cvrkuće postistinu da je demokracija na umoru, pjeva postvrabac ali postcrijep pukne pod njegovom ”težinom” i njegov pjev ne stiže do naših ušiju. Uostalom, postistina i postdemokracija i postdruštvenost iz istog su svijeta plutokratskih prevaranata. Kaže lani Kaas Mude, Holandez, profesor na sveučilištu Georgia: ”Demokracija umire, ali je možete spasiti ako kupite moju knjigu.”

Nije ovdje riječ samo o uzvišenom akademizmu propalih salonskih ljevičara. Objavljeno je već bezbroj knjiga, čiji bi nas naslovi morali razbuditi: Kraj demokracije, Kako umiru demokracije, Kako demokracija završava, Narod protiv demokratije: da li je to moguće i kod nas?, Fašizam: Upozorenje, Kako radi fašizam, Američka noćna mora, Totalitarni i autoritarni režimi…

Autori se mahom služe historijskim analogijama (opet su tu 1930.-e) ili ukazuju na izravni autoritarizam, kao onaj u Turskoj, Mađarskoj ili Rusiji, ili pak neizravni kao u SAD-u. Ali pojava je drukčija i novija, teško da se može objasniti prisjećajući se Firera i Dučea

Autori se mahom služe historijskim analogijama (opet su tu 1930.-e) ili ukazuju na izravni autoritarizam, kao onaj u Turskoj, Mađarskoj ili Rusiji, ili pak neizravni kao u SAD-u. Ali pojava je drukčija i novija, teško da se može objasniti prisjećajući se Firera i Dučea.

Jednako tako ne mogu se poistovjetiti Erdogan, Orban i Putin, da se zadržim na Zapadu tako dragim, strašnim auotkratima, gotovo diktatorima.

Uostalom, pa nije Trump tek tako ugostio Orbana, oni imaju što naučiti jedan od drugoga, a i svi mi od njih obojice.

No, problem nas danas je to što mi danas ništa ne učimo, a ono što smo bili naučili – u stidu odbacujemo. Tako da, zapravo, novim autokratima ništa i nitko ne stoji na putu.

Steven Levitsky i Daniel Ziblatt (How democracies die) ukazuju da bi Trump mogao ugroziti jednu od najstarijih republika. I pozivaju na uzbunu: teške kršitelje prava poput Trumpa treba držati podalje od odlučivanja, mora se osnaživati elitne posrednike u procesu stvaranja moćne linije obrane demokracije.

Britanski teoretičar David Runciman (How democracy ends) upire prstom i na subverziju koju društvene mreže lansiraju na rafinirane i tim opasnije načine po demokraciju. Veli Runciman da se demokracija trsi da budućnost bude otvorena, a ljudi kadri promijeniti stav u kontaktu s drukčijim pogledima i novim informacijama, ali internetski giganti zarađuju nudeći još više istog: algoritamska moć i država jest – totalni nadzor građana…

Levitsky&Ziblatt: ”Demokracije ne nestaju nužno uz tresak (kao u vojnom udaru), mogu se okončati i uz tihi jecaj.”

Danas smo, međutim, suočeni s onim što industrija obrane demokracije naziva ”erozijom”, ”truljenjem” ili ”regresijom”.

Ovaj sveučilišni tandem, čija hrabost, inteligencija i erudicija potresaju Ameriku i svijet (barem svijet onih koji čitaju, doduše!), nude nam jednostavnu formulu: Dajte građanima da sudjeluju u stranačkim izborima, pustite ih da govore šta misle po društvenim medijima i demokracija može otići dođavola.

U odsustvu posrednika – partijskih vođa i profesionalnih novinara koji podržavaju demokratske norme – mase bi mogle uništiti sistem koji im omogućava samoupravu.

O da, isto je ”demokratski” komentarijat kao jučer boljševički komesarijat, ali to je samo nečuvena drskost, reći tako nešto, zar ne? Ok, svojeglavi pisac može si dopustiti i takvu slobodu, zato uzimam svjedoke iz svijeta zapadnjačke aktualne znanosti

Stvoren je demokratski, zapadnjački KOMENTARIJAT (jasna aluzija na komesarijat, koji svud au svijetu drži ruku novim ”carevima”, uz svima nam poznatu njihovu frazetinu o PODJELAMA (u naciji, državi, demokraciji), koje imaju biti opasnost, a u stvari su samo modus održanja samodržaca na poziciji, a vladari zahvalno KOMENTARIJATU (internetske mreže) posve oslobođeno kažu (Trump) da neće priznati nikakvu pobjedu nad sobom na sljedećim izborima!

Posve jasan odgovor ipak im daju NOVE MASE, poput francuskih demonstranata nalik Robespierreovima: ”Macrona brine kraj svijeta, a nas brine kraj mjeseca!”

Naravno, problem je što malo tko od autoriteta ukazuje na bitan razlog nastanka novih autokracija, a to je svemoć kapitala i kapitalizma, te posljedičnih napora Države i Politike da obuzdaju Kapital.

Piketty kaže da neće autokrat obuzdati kapital nego demokrat, što, na žalost, ne znači da ćemo to i doživjeti.

Prije će biti da ćemo podanički pokleknuti i opet birati diktatore. Na to nam ukazuje politička praksa Novog milenija, jer jučer još spomenuti dučei i fireri morali su se i te kako pomučiti da steknu moć i vlast.

Danas ih sam narod (demos) strasno izabire – najgore sinove svoje vlastite, misleći da je to ”evitandum mala maiora” (izbjegavajući veće zlo).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije

> Svi tekstovi ovog autora