novinarstvo s potpisom
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila je u zadnje vrijeme nepravedno izložena medijskim kritikama zato što se nije izjašnjavala o zločudnom maršu na Mirjanu Rakić i sličnim manifestacijama desničarskog radikalizma.
Ustavne ovlasti su joj uglavnom ceremonijalnog karaktera i stoga je nepotrebno da nas opterećuje svojim mišljenjima.
U tom segmentu Kolinda Grabar-Kitarović puno bolje obnaša dužnost nego što su to činili Stjepan Mesić i Ivo Josipović, čije smo izjave, pa i o sasvim banalnim stvarima, svakodnevno slušali. Sasvim je dovoljno da predsjednica s tribina navija za hrvatske sportske reprezentacije.
Nažalost, jučer je Kolinda Grabar-Kitarović dobila poriv da nešto objasni naciji. Da barem pismo što joj ga je uputio Milorad Pupovac, negodujući zbog porasta nesnošljivosti u Hrvatskoj, nije dospjelo u novine. Tada mu ni predsjednica vjerojatno ne bi javno odgovorila.
Ali, tako je, eto, ispalo i sada smo u situaciju da konstatiramo da je ovaj uradak Kolinde Grabar-Kitarović najstrašnije što je neki visoki državni dužnosnik napisao ili izgovorio nakon 2000. godine.
Pristojni ljudi moraju se danas sramiti što žive u državi u kojoj neposredno izabrana predsjednica ima ovako retrogradne stavove. Temeljna je njezina poruka – da ste šutjeli, nitko vas ne bi dirao.
Da, predsjednica je i Zorana Milanovića, u danu kad je Tomislav Karamarko objavio da su svi koji se ne slažu s HDZ-om protiv vlastitog naroda, detektirala kao glavnog krivca za netolerantne odnose u društvu, ali to je ipak sporedno.
Ključno je što predsjednica smatra da se žrtve, zasad samo verbalnog, nasilja nemaju što buniti jer su prethodno izazivale, javno govoreći o koječemu.
Ako ne želiš da ti nameću kakav domoljub trebaš biti, ako propituješ neke nacionalističke mitove, logično je, faktično upozorava predsjednica, da te proglase četnikom, udbašom, komunistom i grafitom ti zaprijete smrću.
U opširnom opisivanju krimena raznih protuhrvatskih provokatora, predsjedničina rečenica da ”to ne navodi kao opravdanje vrijeđanja ili prijetnji tim osobama” je poput kapi u oceanu.
Zapanjujuće je koliko se politička koncepcija Kolinde Grabar-Kitarović poklapa s praksom komunizma, s kojim se ona, inače, u pismu deklarativno obračunava.
Apologeti tog propalog režima, naime, također tvrde da su u Jugoslaviji lijepo mogli živjeti svi koji nisu imali antidržavne misli.
Svi su mogli uživati u besplatnom školovanju, besplatnim zdravstvenim uslugama, vikendicama, odlascima u Trst, uz mali uvjet da se odreknu nekih osnovnih građanskih prava i političkih sloboda.
Oni koji nisu pristajali na takav društveni ugovor, znali su da ih čeka zatvor i stoga se, promatrano iz perspektive Kolinde Grabar-Kitarović, nisu imali razloga kasnije žaliti. Svakome su bile poznate posljedice društveno neprihvatljivog ponašanja.
Danas se, nasreću, više ne ide u zatvor, ali svi koji posumnjaju u vladajući obrazac domoljublja, implicirala je jučer predsjednica, moraju se pomiriti s tim da ih se naziva četničkim ološem.
(Prenosimo s portala Novoga lista).