Konvertit, jesam ili nisam? Nisam!

U kampanji razgovaram sa slučajnim prolaznicima, ljudima na tržnicama, starima i mladima. Trebao bih to često raditi jer, uza svu skromnost, godi kada te hvale i daju podršku ljudi koje i ne poznaješ. Istina, to nisu uvijek sadržajni, već kurtoazni razgovori. Uostalom, ja snubim birače. Prilazim s osmijehom i pružam ruku. Sasvim rijetko desi se i neugodnost. Neki dan na tržnici u Španskom jedan pristojan, dobro obučen čovjek, otprilike moje dobi, rekao mi je da neće glasovati za mene jer sam konvertit. U sebi se bunim. Zaboga, pa da sam ja konvertit, pa ja za sebe mislim da se stavova tvrdoglavo držim i kad mi to ne koristi.

Ta primjedba me kopka, valjda ne zbog taštine. Što znači biti konvertit ovdje i sada?

Prije svega, nalazimo se u dobu revolucija kada se stavovi stubokom mijenjaju, kada stare istine ne vrijede, a nove se nisu učvrstile.

Na kraju još riječ u obranu konvertita i heretika. Kada ih ne bi bilo, morali bismo ih izmisliti, jer nema zdrave ideje koju nitko ne osporava i ne izaziva, nema rasta i kretanja bez pitanja kamo se ide

Primjećujem da ljudi mijenjaju stavove; uostalom, ni izbori ne bi trebali da uvijek glasuju isti ili za iste. Sjećam se da sam u školi nosio crvenu maramu i plavu kapicu, čitao i pisao poruke štafete, u JNA dao zakletvu. Nisam bio jedini. Više se najbolje ne sjećam tih zakletvi, no one su bile napisane i ja sam ih potpisao.

Stvarno, jesam li konvertit zato što sam zaboravio te zakletve i danas ne mislim najbolje o njima. Moja ljubav prema drugu Titu i onda nije bila velika, kasnije nisam baš vjerovao u samoupravni socijalizam i nesvrstanost. U našoj kući vladao je oporbeni duh. Nije mi dobro išlo ni s tada tihom oporbom. Slavili smo Božić, čak nisam morao u školu, no iako kršten, nisam morao na vjeronauk jer me je župnik ošamario na prvom satu.

U to vrijeme đake se još kažnjavalo, davale se packe, pa i na vjeronauku, no ja sam kaznu dobio radi puhanja mijeha orgulja. Moja majka je mislila da župnik ne smije tući njenog sina. Možda je tu korijen otpora autoritetu.

Nije važna osobna povijest; iskustvo postojanja javnih zakletvi i unutarnje rezerve kod tih svečanih izjava (u pravu se to zove mentalna rezervacija) je opće. Samo primjer – zakletva u JNA. Radilo o zakletvi narodu, vrhovnom komandantu i tada važećem ustavu. Moram priznati da se nisam htio izlagati nikakvom riziku, a teško da je netko primijetio moje oklijevanje.

Taj sam oportunizam opravdavao time da se valjda ne misli ozbiljno da ću ginuti za tu zakletvu. Nisam komandos, već domobran. Uostalom, moji preci su se zaklinjali Franji Josipu, Petru i Aleksandru, Paveliću i Titu i nikad ih nitko zbog toga nije smatrao nečasnima. Moj stric služio je u Stockerau i nisam siguran kome se tamo zakleo na vjernost. No danas se sjetim Jehovinih svjedoka koji su iskazivali svoj otpor vojnoj obuci za rat i svoje plemenite ideale plaćali dugogodišnjim robijama. Od tih preživjeli su oni koji nisu vjerovali u uzvišene formulacije zakletvi.

Jesam li konvertit jer sam izdao tu zakletvu i dogmu. Vjerojatno ne, iako to otvara neugodno pitanje o smislu zakletvi i držanju ruke na grudima kad svira himna.

Pod izrazom konvertit danas se misli na one ljude koji mijenjaju političke stranke i vođe kao gaće, već prema prilici i u nadi da je novo čisto. Pa oni koji osnivaju danas nove stranke bili su u drugima i iz njih su izlazili ili bili izbačeni. I oni su polagali zakletve i svečano preuzimali članske iskaznice.

SKH imao je više tisuća članova, a budući da su se stalno provodile i čistke, broj bivših članova broji se i u stotinama tisuća. Za mali narod velik broj. Doista, čudno je kad se ti isti danas krste, pričešćuju ili čak žene u crkvi kao odrasli ljudi koji su bili u zabludi i zavedeni ideologijom.

Pod izrazom konvertit danas se misli na one ljude koji mijenjaju političke stranke i vođe kao gaće, već prema prilici i u nadi da je novo čisto. Pa oni koji osnivaju danas nove stranke bili su u drugima i iz njih su izlazili ili bili izbačeni. I oni su polagali zakletve i svečano preuzimali članske iskaznice

O broju takvih ne mogu suditi, no kad bi Crkva uvela posebnu tarifu za takve, prihodi bi cvjetali. Nešto više razumijevanja i manje ironije imam za one koji suočeni sa smrću prezru ateizam i za svaki slučaj traže vjersku sahranu.

No, tako se malo igrajući s temom dolazim na sasvim ozbiljno područje mijenjanja političkih stavova i lustracije. Malo tko od ljudi koji su preživjeli dramatične promjene u posljednjih pola stoljeća može reći da je uvijek mislio što i sada. Mijenjali su se ljudi, ali i okolnosti, i zapravo bi bilo čudno da ljudi nisu mijenjali svoje stavove. Za takve slučajeve vrijedi rečenica De Gaulla svom biografu i prijatelju A. Malrauxu o konvertitstvu: ”Nisam se mijenjao ja već okolnosti” (A. Malraux, ”Hrastovi koje obaraju”).

Ali moj sugovornik s tržnice nije mislio na prethodno. On mi predbacuje da kandidaturom slabimo šanse SDP-u i Milanoviću na izborima. Nije izgovorio riječ izdajnici i to valjda zato što je mislio da smo budale. Zašto nismo ostali u SDP-u i pomogli. Bolje bismo prošli. Za njega politika znači umiriti se i šutjeti dok ne dođe tvoje vrijeme. Biti odan vođi i vodstvu. Lojalno slijediti sve promjene u stavovima, politici, programima ili parolama. I iznad svega vjerovati u mudrost vođe.

Ja taj prigovor ne razumijem. Milanoviću sam pristupio kao sasvim, politički i intelektualno, gotova i izgrađena osoba. Njemu je odgovarao moj profil i dojam borca protiv korupcije, uglednog profesora i pravnika, zagovornika slobode medija, protivnika neonacizma i ljevičara. Ja sam došao s razrađenim idejama o decentralizaciji, štoviše s knjigom o tome što i kako to napraviti. Nije to bio tek usputni razgovor.

Sa suradnicima sam održavao prezentaciju ideja o decentralizaciji ministrima i vrhu stranke. Zagovarao sam ideju o etičkom kodeksu zastupnika, reguliranju lobiranja, izmjeni regulacije konflikta interesa, izmjenama izbornog zakona. Unutrašnjoj demokraciji u stranci. Nisam htio ući u stranku, ali sam pristao biti na listi SDP-a. Meni je imponirao jasan stav i pokušaj okončanja vlasti diskreditiranog HDZ-a i svega što je simbolizirao predatorski kapitalizam.

Ponašao sam se kako sam i najavio. Predložio sam amandman o neslaganju s prijedlogom da se izmjenama PDV-a pogoduje velikim medijskim kućama. SDP je većinom odbacio amandman. Predložio sam novi izborni model i zakon i to s Gvozdenom Flegom i Jadrankom Kosor, koji je SDP-ova većina odbila. Predložio sam zakon o rješavanju problema dužnika koji je Vlada izigrala i predložila svoj. Jedino je Josip Leko pokazao interes za etički kodeks zastupnika, no to nikad nije postao prioritetni akt.

Milanoviću sam pristupio kao sasvim, politički i intelektualno, gotova i izgrađena osoba. Njemu je odgovarao moj profil i dojam borca protiv korupcije, uglednog profesora i pravnika, zagovornika slobode medija, protivnika neonacizma i ljevičara. Ja sam došao s razrađenim idejama o decentralizaciji, štoviše s knjigom o tome što i kako to napraviti. Nije to bio tek usputni razgovor

To što sam zastupao i neke druge stvari držim nespornim istinama, smatram nepromišljenim njihovo odbijanje, vidim pogrešku u odlučivanju i nekritičku poslušnost stranačkom autoritetu.

I što onda – ušutjeti se, prikriti i čekati zgodnu priliku?

Recimo, ako SDP izgubi izbore, smiješiti se i govoriti da sam to najavio. Reći da su utjecajne nakladnike i medije pretvorili u neprijatelje koji stalno pokazuju praznu sabornicu i moralnu bijedu političara, da su imali gotovo rješenje za dužnike (u ruci) i mijenjali ga za nesigurni zakon koji se izaziva pred Ustavnim sudom (na grani)?

Da im kažem da bi etički kodeks čistio redove stranke na vlasti ili pak da je sustav sprečavanja sukoba interesa postavljen krivo?

Nisam razočaran time što su nešto drugo htjeli, razočaran sam time što su tako malo učinili, a imali su takvu podršku i veliku šansu!

Ne mogu šutjeti i radovati se nekom neuspjehu. I tu smo se razišli. Ja nisam smatrao da je interes stranke iznad interesa istine.

Nisam konvertit, mi smo se jednostavno razišli. Onako kako se razvode neki parovi, ne zbog preljuba ili mlađe žene, već zbog trajne nesuglasnosti naravi.

Nisam konvertit već gledam svojim očima, svjedočim što vidim kao istinu, ne slušam što mi kažu da je stvarnost, jer ja nju vidim drukčije od njih. I nije nimalo vesela.

Postaviti izbor između primitivne desnice i liberalne ljevice je izbor u kojem ja biram ljevicu, ali to nije ni točna podjela, ni točna kategorizacija, već prigodna izborna taktika. Niti je sva desnica primitivna, niti je socijaldemokracija liberalna, već ih označava volja za moć i grčevita potreba vladanja. No, to jest politika, ali nije demokracija.

Nisam uvijek u pravu, znam popustiti i mijenjam mišljenja, ali ne zato što vidim u tome neku korist za sebe. Zato ću, na kraju, sebi u obranu reći da bih rado ušao u stranku s kojom dijelim više od konvencionalne političke etikete. To nije SDP, jer, kako to učiniti kad su nam stavovi različiti, a ja ne želim šutjeti niti računam što ću time dobiti? Ne prelazim u stranku koja pobjeđuje, ne prodajem svoje zamisli, ne izdajem svoj poziv. Pa kakav je to konvertit na svoju materijalnu štetu; to je prije heretik koji ne vjeruje u dogme i vođe

Možda je moj sugovornik mislio da sam bio član stranke, pa prešao u drugu. Nisam bio član stranke jer teško podnosim argument moći i tražim moć argumenta i raspravu.

Nisam uvijek u pravu, znam popustiti i mijenjam mišljenja, ali ne zato što vidim u tome neku korist za sebe. Zato ću, na kraju, sebi u obranu reći da bih rado ušao u stranku s kojom dijelim više od konvencionalne političke etikete. To nije SDP, jer, kako to učiniti kad su nam stavovi različiti, a ja ne želim šutjeti niti računam što ću time dobiti? Ne prelazim u stranku koja pobjeđuje, ne prodajem svoje zamisli, ne izdajem svoj poziv. Pa kakav je to konvertit na svoju materijalnu štetu; to je prije heretik koji ne vjeruje u dogme i vođe.

No, na kraju još riječ u obranu konvertita i heretika. Kada ih ne bi bilo, morali bismo ih izmisliti, jer nema zdrave ideje koju nitko ne osporava i ne izaziva, nema rasta i kretanja bez pitanja kamo se ide.

    •  Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
    •  Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
    •  Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
    •  Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
    •  Hrvatska je talac crnih bilježnica
    •  Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
    •  SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
    •  SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
    •  Politička alkemija sastavljanja vlade
    •  Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

> Svi tekstovi ovog autora