novinarstvo s potpisom
Kad smo mislili da smo se već navikli na biskupa Vladu Košića, on svaki put ”dere” sve gore i gore, šokirajući uvijek ponovo. Čak i blagdan Vele Gospe, jedan tako topao vjerski blagdan čak i za nas agnostike i ateiste, on koristi kako bi pljuvao po vlastitoj državi.
Bi li mu Majka Božja odobrila da na tako vulgaran način govori u njezino ime, ili je možda on sam ”zavodnik i lažni prorok”? Tko mu je dozvolio da govori u Njegovo, ili Njezino ime, kad govori o tome da se treba odreći sotone, Maršala.
I uostalom, ako se on već odrekao Führera i Ducea, što je za njega valjda neki novi doseg (?!), zašto se nije odrekao i Ante Pavelića, kako piše jedan kolega novinar? Njega je baš slučajno zaboravio.
Uostalom, nije li biskup Košić, rođen 1959. godine, teologiju slobodno studirao u Zagrebu u režimu Maršala u Jugoslaviji i potom postao svećenikom 1985. godine? Baš da mu je netko zabranio da bude vjernik, da izražava svoje vjerske osjećaje i dapače pronosi ih, nismo primijetili.
Nažalost, čovjek iz Vijeća za ekumenizam i dijalog HBK-a poziva na štrik za Jude u Hrvatskoj. To bi valjda trebao biti rječnik osobe čiji je glavni zadatak pomiriteljski jezik s drugim vjerskim zajednicama i društveni dijalog.
Što bi bilo da je zadužen za neka druga pitanja u Crkvi, možda bi sam uzeo štrik u ruke i rješavao probleme.
Kakvi god bili, hrvatski političari nisu baš zaslužili da ih se javno vješa, dapače, oni bi ovaj diskurs trebali javno osuditi, svi odreda, pa i premijer Andrej Plenković, umjesto što brani ”obiteljaše” u političkom sukobu s ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak.
Nažalost, hrvatska država je u takvom stanju da je uspjeh ministrice Divjak što će u više razrede osnovne škole uvesti – informatiku!
U sporu s desnom strujom HDZ-a koja joj sapuna dasku i u pokušaju da iz procesa reforme školstva napokon makne ljude koji su ondje ne samo ideolozi desnice, nego i koji nisu legalno i legitimno izabrani u nadležna tijela, Divjak zasad može odgovoriti samo – informatikom.
Simbolički, to nije nevažan korak, jer to je kao u filmu borba fejzora i križa, znanosti i dogme, ali zapravo je gotovo tragikomično da u školama informatike još nema. Inače, za informaciju javnosti, u gimnaziji se informatika, i to kao izborni predmet, općem smjeru predaje samo u prvom razredu, a kasnije je više uopće nema.
To zvuči gotovo jednako nevjerojatno kao i Košićeva tvrdnja da se odrekao Führera i Ducea. Njemu nije dovoljno da se Maršala odrekao Zagreb, i to političkom silom zadrte desnice koja je ucijenila Milana Bandića.
Prošlost, pa i vjerojatno i državu u kojoj je i sam mirno živio do 1990. godine, trebalo bi po njemu izbaciti iz glava ljudi, a sad vidimo da bi on to rado učinio ognjem, mačem i štrikom.
Možemo samo biti sigurni da Košić to ne govori ni voljom Boga, ni pape Franje, a sigurno ne ni voljom vjernika u Hrvatskoj.
(Prenosimo s portala Novoga lista).