Kosturi u ormaru socijalnog glasačkog lena

Posljednjih tjedana velik broj građana ostao je nakon tragedije na Pagu osupnut činjenicom do kolike smo se mjere navikli na nasilje, na indiferentnost i nečinjenje. Traže se ostavke ministrice, ravnateljice, imena odgovornih i psihijatra koji je nakon uvjetne presude zaključio da je djeci bolje ako ostanu s ocem.

Jelena Veljača organizirala je veliku grupu #spasime koja bi trebala postati platforma za trajni građanski otpor svim oblicima nečinjenja i toleriranja nasilja, svim okretanjima glava, ignoriranja, nesuradnje između nadležnih institucija – školstva, policije, socijalne skrbi, zdravstvene zaštite.

Istoimeni prosvjed na Trgu kralja Tomislava je uspio, na njemu se pojavio i premijer, da li zbog istinskog slušanja voxa populi ili zbog razmišljanja da pojavljivanje na prosvjedu i primanje organizatora može pomoći u izgradnji njegove slike kao europskog političara vidjet ćemo po spremnosti da pokrene suštinske i dubinske, ne samo kozmetičke reforme.

Dobro je i da su se građani trgnuli iz letargije i pored traženja ostavki ministrice i odgovornih u CZSS-u shvatili da smo svi mi sustav, koliko god bili odgovorni svi nadležni za prevenciju, mišljenu kao institucionalizirana inercija, nesuradljivost i neprofesionalizam, za što su svakako zaposleni u tim sustavima odgovorni

Građani su nakon slučaja na Pagu pokazali svu konsternaciju i otpor prema toleranciji nasilja. I to je dobro.

Dobro je da su kosturi koji ispadaju iz ormara zapuštenog i zastarjelog sustava socijalne skrbi i svih komplementarnih sustava koji pokazuju inertnost i nesuradljivost pokazali svu svoju zastrašujuću količinu i težinu.

Dobro je i da su se građani trgnuli iz letargije i pored traženja ostavki ministrice i odgovornih u CZSS-u shvatili da smo svi mi sustav, koliko god bili odgovorni svi nadležni za prevenciju, mišljenu kao institucionalizirana inercija, nesuradljivost i neprofesionalizam, za što su svakako zaposleni u tim sustavima odgovorni.

Mi smo stablo koje mu svojom letargijom, slijeganjem ramenima na ono što se čini s novcem nas kao poreznih obveznika i svojim neprimjećivanjem što se događa u susjedstvu, školi i neprijavljivanjem toga dajemo hranu.

Ali ne samo tako. Dajući izborni legitimitet onima koji sustav socijalne skrbi koriste kao bazen za pecanje svojih glasača među ciljanim skupinama upravo to omogućujemo već dulje od četvrt stoljeća. To naime, rade svi pretendenti na vlast.

Naime, svaka vladajuća garnitura ima svoju ciljanu skupinu socijalne politike. Tako je to na razini gradske, ali i državne vlasti. Ukoliko na izborima pobijede konzervativci, njihova ciljana skupina će biti branitelji, podizanje naknada i poboljšanje uvjeta te skupine.

Demokršćani će težište staviti na obitelj i definiciju obitelji po katoličkom modelu, podizat će rodiljne naknade i uvjete porodiljnog dopusta.

Socijaldemokrati će pak naglasak staviti na manjine i nacionalne i ostale manjinske skupine u društvu po drugim kriterijima, izjednačavanje prava jednoroditeljskih obitelji i životnih partnerstava sa tradicionalnim oblikom obitelji.

Logično je i normalno da svaka politika potiče više one socijalne kategorije koje su joj svjetonazorski u okosnici razvijanja programskih inicijativa. Tako je to u cijelom svijetu i u EU.

Ono što ipak nije normalno niti poželjno je da svaka politička garnitura svoje skupine politički instrumentalizira ”kupujući” njihove glasove naknadama koje se onda ne smiju staviti u određeni registar korisnika istih naknada. Ne smiju se vaučerizirati namjenske naknade (bonovi za  HEP ili za hranu i ogrjev). Kada govorimo o namjenskim naknadama, izbjegava se kontrola trošenja dječjih invalidnina i doplataka na djecu. Isto tako, uvođenje registra branitelja i provjera ratnog puta, bio je problem za sve dosadašnje ministre. Najvažnije u tome jest i razdvajanje invalidnine, tj. inkluzivnog dodatka, koji mora biti jednak za sve osobe s invaliditetom bez diskriminacije po osnovi stjecanja istog, dok bi vojni dio mirovine trebao plaćati MORH, prema dužini i težini trajanja ratnog odnosno vojnog anganžmana.

Jelena Veljača organizirala je veliku grupu #spasime koja bi trebala postati platforma za trajni građanski otpor svim oblicima nečinjenja i toleriranja nasilja, svim okretanjima glava, ignoriranja, nesuradnje između nadležnih institucija – školstva, policije, socijalne skrbi, zdravstvene zaštite

Hrvatske političke garniture svoje ciljane skupine u socijalnom bazenu kupuju novcem poreznih obveznika. Jer oni su ti koji će izaći na ulice ako se najavi inkluzivni dodatak ili vaučerizacija.

Oni će, ako treba, na ulicama pomoći i srušiti političkog protivnika s vlasti da ne bi izgubili naknade koje dobivaju, a nitko ih ne provjerava niti uvjetuje namjensko trošenje.

Stoga, važan je i opravdan otpor građana i traženje ostavki odgovornih u konkretnom, zastrašujućem slučaju.

Međutim, samo kao početak. Moramo biti svjesni da ni ostavka ravnateljice, pa ni ostavka ministrice neće riješiti ništa fundamentalno. Ti ljudi ostaju u sustavu, na nekim drugim mjestima. Jednako kao i SDP-ovi. Kadrovi ne odlaze, osim iznimaka. I dalje rade na svom glasačkom lenu, iznutra.

Stoga, dokle god kao birači dajemo kredibilitet takvim politikama i mislimo da će stranke koje u proteklih 28 godina nisu učinile ništa da stvari pomaknu iz statusa quo to učiniti u sljedećem mandatu, jer su ovaj puta stvarno obećali, dotle se ništa supstancijalno neće promijeniti.

Sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj zastario je, bez vlastitih prihoda osim ono malo što se odnosi na doplate umirovljeničkih domova.

Nema vizije ni strategije kako ljude postupno skidati sa socijalnih naknada i učiniti ih korisnima, omogućiti im umjesto socijalnih naknada zaradu vaučera i gotovine na radovima u javnom interesu ili radovima u struci na socijalnom tržištu rada koje tek treba strateški izgrađivati.

Sve zapošljive svakako treba sustavno educirati i zapošljavati. Ulagati u edukaciju djelatnika, smanjiti administraciju, povećati broj stručnjaka za direktan rad.

Sve se to neće dogoditi dok god traju zastarjeli modeli upravljanja i preživjele politike.

Belgija je, primjerice, svoje socijalno tržište rada gradila 30 godina. Sve javne i državne ustanove koje obavljaju radove održavanja i uređenja imaju obvezu svoje potrebe pokušati zadovoljiti prvo na socijalnom tržištu rada, jer tako se zapošljavaju za bodove dugotrajno nezaposleni.

Svaka vladajuća garnitura ima svoju ciljanu skupinu socijalne politike. Tako je to na razini gradske, ali i državne vlasti. Ukoliko na izborima pobijede konzervativci, njihova ciljana skupina će biti branitelji, podizanje naknada i poboljšanje uvjeta te skupine

Mogu se i sami javljati za radove prema vlastitom interesu i zaraditi i dvostruko od socijalnih naknada koje su primali prije uključenja u program zapošljavanja na socijalnom tržištu.

S obzirom na to da je kod nas i javna nabava El Dorado za kumove i rođake, znamo koliko smo daleko s ovakvim politikama od istinskih reformi.

Građanski otpor je važan, njime sve počinje. Nastavlja se pak postupnim oduzimanjem izbornog legitimiteta preživjelim politikama.

Strah od ropotarnice kod isluženih političara je praiskonski. Jedino on, dok se još takvi političari drže mandata i imaju šanse za saborske klupe na novim izborima, može pokrenuti neku stvarnu promjenu.

A samo gubitak tih šansi i, posljedično, nove politike onu korjenitu i neophodnu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sarajevo, ljubavi moja
    •  Turbulentna prosvjetarska jesen
    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Sindikalni prosvjedi i rasjedi
    •  Božićno vrijeme u hostelu Arena

> Svi tekstovi ovog autora