Kulturni skvadrizam u Italiji i Hrvatskoj

 Nakon pobjede žuto-zelene populističke koalicije u Italiji javnost zemlje se pomalo navikava na atmosferu netolerancije i agresivne političke retorike jednog dijela vladajućih političara, a sada i na prve korake u cenzuriranju ne samo onih koji kritiziraju Vladu već i potencijalnih ”zlomisli”, kao kod Orwella u njegovoj ”1984.”.

Riječ je o ”slučaju” Marine Abramović, rođene Beograđanke, jedne od ponajboljih, ako ne i najbolje suvremene konceptualne umjetnice kako ju je nazvao likovni kritičar Gilo Dorfles, poznat i u nas po svojim istraživanjima kiča u umjetnosti.

Marina Abramović, koja je pronijela svijetom slavu svoje zemlje, bivše Jugoslavije, a u nakon toga su je prisvojili Crnogorci dajući joj najvišu državnu nagradu, autor je postera velike sportske manifestacije Barcolana koja se odvija već pedeset godina u Trstu i koja je okupila prošle godine više od 2000 jedrilica s 25.000 jedriličara iz cijelog svijeta.

Nakon pobjede žuto-zelene populističke koalicije u Italiji javnost zemlje se pomalo navikava na atmosferu netolerancije, agresivne političke retorike jednog dijela vladajućih političara, a sada i na prve korake u cenzuriranju ne samo onih koji kritiziraju Vladu već i potencijalnih ”zlomisli”

Sponzori manifestacije naručili su od Marine Abramović da kreira vizualni identitet te manifestacije, što je ona i učinila. U ingenioznoj kreaciji inspiriranoj ruskim suprematizmom Abramović je na posteru prikazala sebe, imitirajući plakate Oktobarske revolucije, kako drži bijelu zastavu na kojoj piše: ”We are all in the same boat” – Svi smo mi u istom čamcu.

Lijep plakat, sa snažnom porukom – cijelo je čovječanstvo u istom čamcu, jer nas veže ista, ljudska sudbina našeg planeta, od prirodnih nedaća, klimatske degradacije do globalne povezanosti ljudskog društva ekonomijom, tehnologijom i politikom.

Ali predstavnicima Lige, te ksenofobične i rasističke stranke koja se uspjela ugurati u Vladu kao partner populističkog Pokreta 5 zvijezda, nije se svidjela poruka tog plakata, pa su sasuli drvlje i kamenje na autoricu.

Kao prvo, poruku s postera interpretirali su kao napad na talijansku politiku prema imigrantima i to baš prema politici zatvaranja talijanskih luka brodolomcima koje brodovi nevladinih organizacija pokušaju spašavati u Mediteranu provodeći tako u djelo Papinu poruku ljudske i kršćanske dužnosti pomaganja onima koji riskiraju svoje živote da bi pobjegli od ratova, gladi, političkih progona i nesigurnosti.

Zamjenik gradonačelnika Trsta Paolo Polidori zaprijetio je organizatorima Barcolane da će im ukinuti financijsku potporu, da će povući odluku o besplatnom davanju na uporabu tršćanskih molova, obala i prostora za održavanje regate.

Marina Abramović kreirala je vizualni identitet tršćanske regate Barcolana inspirirajući se ruskim suprematizmom i, imitirajući plakate Oktobarske revolucije, prikazala sebe kako drži bijelu zastavu na kojoj piše: ”We are all in the same boat” – Svi smo mi u istom čamcu

Afera nije posebno kosnula ni javnost ni političke krugove. Mlaka reakcija političke kaste, čak i podjela među likovnim kritičarima na one koji brane slobodu izražavanja i one koji smatraju da ”nije trenutak”, da nije umjesno sada lansirati takve poruke, zabrinjava.

Riječ je o cenzuri, o pritisku na ukidanje slobode izražavanja, a uostalom radi se o cenzuriranju jedne univerzalne humane poruke. Organizatori su pokušali objasniti da se mislilo u ovoj poruci na činjenicu da smo doista zbog opće degradacije klime i zagađenja našeg planeta svi u istom čamcu, ako ne u istom loncu.

Ali sama činjenica da se netko mora braniti i objašnjavati takvu univerzalnu i vanvremensku poruku poraz je slobode mišljenja i umjetničkog djelovanja i trijumf cenzure duha. Slično se događalo i početkom dvadesetih godina u Italiji, kada su skvadristi – bande talijanskih ratnih veterana – harali i fizičkim i psihičkim terorom onemogućavali one koji nisu podobni da pišu i da se izražavaju svojim stilom i svojim jezikom, što je kulminiralo spaljivanjem Slovenskog kulturnog doma u Trstu 1922. godine.

Nažalost, to što se događa, a posebice nedostatak odlučnog protivljenja takvom kulturnom skvadrizmu, ne događa se samo u Italiji. Događa se i u drugim krajevima Europe, ali se o tome ne piše ili se tome pridaje tek marginalna pozornost.

Događa se, konačno, i u našim krajevima. Nedavni skvadrizam veteranskih organizacija koje su zabranile nastup srpskog rokera Momčila Bajagića Bajage na karlovačkim Danima piva primjer je takvog kulturnog nasilja, na koje ne reagiraju mainstream mediji ni političari.

Događa se to, konačno, i u našim krajevima. Nedavni skvadrizam veteranskih organizacija koje su zabranile nastup srpskog rokera Bajage na karlovačkim Danima piva primjer je takvog kulturnog nasilja, na koje ne reagiraju mainstream mediji ni političari

Nije riječ samo o jednom izoliranom slučaju, o lansiranju fake-newsa da bi se spriječio nastup Bajage zahvaljujući iskonstruiranim optužbama koje nemaju temelja, već o više takvih slučajeva: o pritisku za otkazivanje koncerta sastava Hladno pivo na splitskoj Tvrđavi Gripe, o otkazivanju projekcije filma ”Ministarstvo ljubavi” na državnoj televiziji, o otkazivanju festivala ojkača u Petrinji jer se on događa na isti dan kada se otkriva jedna spomen ploča o posjeti predsjednika Tuđmana Petrinji – i tako dalje.

Da ne govorimo o onome što se događalo s prosvjedima veteranskih udruga u slučaju teatarskih predstava, posebice onih koje je režirao Oliver Frljić.

Sve te reakcije kulturnog skvadrizma čiji su protagonisti, nažalost, neke od veteranskih udruga, svjedoče o jednom fenomenu koji je deja vu, već viđen u svjetskog povijesti. Za one koji nisu upućeni u problem – a brojna literatura o nastanku fašizma i nacizma u Europi govori baš o tome – dovoljno je spomenuti film Boba Fossa ”Cabaret”.

A ulogu koju su veteranske udruge odigrale u nastajanju fašizma i nacizma u Europi najbolje ocrtava Angel Alcalde u svojoj knjizi ”Ratni veterani i fašizam u Europi”, objavljenoj 2017., u kojoj analizira baš ulogu veterana, nezadovoljnih i razočaranih što ih politika ne uvažava, koji uzimaju ”stvar u svoje ruke” i kažnjavaju neodlučne političare uspostavom fašističke diktature. Baš onako kako opisuje talijanski fašist, a zatim antifašist Curzio Malaparte u svojoj knjizi ”Tehnika državnog udara”, a John Roy Carlson u knjizi ”Zavjerenici”.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora