Laku noć, Hrvatska

Poraz Ive Josipovića višestruko je loša vijest za Republiku Hrvatsku i za regiju.

 

I da, ja ne bih govorio o pobjedi Kolinde Grabar Kitarović, već o činjenici da je došlo na naplatu sve ono što se nagomilalo godinama na ovoj, uvjetno rečeno, ”našoj strani”.

 

Sistemske pogreške su postojale u cijelom mandatu tijekom kojeg se, na primjer, nisu znali iskomunicirati važni uspjesi i potezi jednog, za mene, vrlo dobrog predsjednika (to što ja nisam ostao na Pantovčaku nije bio razlog da se ne ustroji toliko potreban odjel za analitiku i planiranje!!).

 

Dakle, bio je to mandat tijekom kojeg je od posljednjih parlamentarnih izbora na vlast došla nepripremljena Vlada sastavljena od mediokritetskih kadrova koji su se uspentrali do položaja, jer u Hrvatskoj vlada princip uhljebljivanja podobnih, a ne nagrađivanje i promocija sposobnih, pa je Vlada non stop pucala u noge šefu države.

Sistemske pogreške su postojale u cijelom mandatu tijekom kojeg se, na primjer, nisu znali iskomunicirati važni uspjesi i potezi jednog, za mene, vrlo dobrog predsjednika (to što ja nisam ostao na Pantovčaku nije bio razlog da se ne ustroji toliko potreban odjel za analitiku i planiranje!!)

 

Napokon, bio je to mandat u kojem su oni Hrvati koji imaju mozak manji od kokoši iznova nagrađivali jednu neofašističku i kriminalnu politiku (najeklatantnije reprezentirana u onom cirkuskom šatoru u Savskoj 66 za koji bi sada bilo prirodno da preseli na Markov trg, pa da maske do kraja jednom padnu), politiku utjelovljenu u tandemu Vaso Brkić-Tomo Karamarko.

 

I to je sve skupa bio pretežak uteg za nedovoljno kapacitiran izborni stožer čije pogreške baš i nije pristojno nabrajati već odmah nakon poraza.

 

Jest, točno je, Hercegovina je pridonijela pobjedi HDZ-a (pa će se valjda, dok je još na vrijeme, konačno ovi u Baukovom resoru opametiti da se ukine pravo glasa svima onima koji zaista ne žive trajno u Republici Hrvatskoj i ovdje ne plaćaju poreze), ali podatak od gotovo 61.000 nevažećih listića (u odnosu na gotovo 28.000 nevažećih listića iz prvoga kruga) govori da je Sinčić, odnosno da su njegovi birači također isporučili pobjedu Kolindi Grabar Kitarović. Jasno, kandidatkinja HDZ-a je dobila i glasove Milana Kujundžića.

 

Ali sve bi to bilo nedovoljno za pobjedu desnice da je koncept bio drugačiji i da je Ivo Josipović išao tražiti glasove među svojim naravnim glasačima, jer vjerujem da je među njima izgubio više glasača nego što ih je dobio manevrima prema desnom dijelu elektorata.

 

Još ću se vratiti analizi, ali ne u ovoj kolumni. Pojasnit ću zašto smatram da je pobjeda kandidatkinje HDZ-a loša vijest.

 

U prvome redu jer je pobijedilo neznanje. Pobijedio je ruralni primitivizam. Pobijedila je logika da ”ako su svi oni lopovi, radije birajmo naše lopove” (Žarko Puhovski na Hrvatskom radiju). Pobijedila je iracionalnost onih koji su pristali na diskurs HDZ-a o borbi protiv ”Jugoslavena”, ”jugosmradova”, ”srbočetnika”, ”onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli”, ”onih koju Hrvatsku ne vole”, itd.

Jest, točno je, Hercegovina je pridonijela pobjedi HDZ-a (pa će se valjda, dok je još na vrijeme, konačno ovi u Baukovom resoru opametiti da se ukine pravo glasa svima onima koji zaista ne žive trajno u Republici Hrvatskoj i ovdje ne plaćaju poreze), ali podatak od gotovo 61.000 nevažećih listića (u odnosu na gotovo 28.000 nevažećih listića iz prvoga kruga) govori da je Sinčić, odnosno da su njegovi birači također isporučili pobjedu Kolindi Grabar Kitarović. Jasno, kandidatkinja HDZ-a je dobila i glasove Milana Kujundžića

 

Josipovićev poraz je znak da su ideje odvratnog nacionalizma u jačanju, pa sam tim žalosniji zbog u potpunosti neodgovornog ponašanja novinarki i novinara koji su radili protiv Josipovića, što znači protiv ideje uljuđene Hrvatske, a za Kolindu i Karamarka, što znači za povratak u mrak devedesetih.

 

Neću ih imenovati. Djelomice već i jesam u ranijim tekstovima. Njima na dušu sve što će se opet nažao dogoditi svakoj kolegici i kolegi koji će možda nastradati u naletu barbarizma i u najavljenim obračunima sa svima nama.

 

S tim u vezi među prvima će nastradati ovaj portal. Moram vam iskreno reći da ne znam koliko ću ga još uspijevati držati na životu kada nam smrt ne žele samo fašisti nego i radikalni ljevičari (tipa Toni Gabrić i njegov portal H-Alter), koji su me optužili da sam novac od Ministarstva kulture i od Grada Zagreba potrošio za održavanje drugog portala koji sam od rujna uređivao, a ticao se samo praćenja ovih izbora.

 

Ponovit ću: ni jedna kuna dotacija iz proračuna MK ili GZ nije potrošena od strane našega izdavača, Udruge Novum, mimo dogovora s tim donatorima, dakle, ni jedna kuna nije potrošena za projekt www.predsjednicki-izbori.hr, koji se financirao isključivo od građana simpatizera mojih stavova i mojeg načina obavljanja novinarskog posla.

 

Napisat ću to i na tom portalu, ali moram i ovdje. Na razini vijesti korektno smo donosili sve opcije. Samo se u mojim kolumnama otvoreno zagovarao još jedan Josipovićev mandat. Svim sam stožerima ponudio fer odnos i slobodno korištenje prostora. Jedini koji je to prihvatio bio je glasnogovornik Milana Kujundžića Ivan Hrstić, kojem zahvaljujem na korektnost i koji može posvjedočiti da je imao maksimalnu slobodu, uključujući i opremanje svojih tekstova.

 

Da je HDZ prihvatio moju ponudu, jamčim da bi imao isti onaj prostor koji su dobili simpatizeri Milana Kujundžića te, između prvog i drugog kruga, i simpatizeri Ive Josipovića.

 

Nastavljamo s lošim vijestima. Kolinda Grabar Kitarović bi morala skočiti na glavu i poreći sve što je govorila da joj povjerujemo kako neće dozvoliti eskalaciju mržnje, užasne konfrontacije koje nam se najavljuju i progoni neistomišljenika.

Pobijedilo je neznanje. Pobijedio je ruralni primitivizam. Pobijedila je logika da ”ako su svi oni lopovi, radije birajmo naše lopove” (Žarko Puhovski na Hrvatskom radiju). Pobijedila je iracionalnost onih koji su pristali na diskurs HDZ-a o borbi protiv ”Jugoslavena”, ”jugosmradova”, ”srbočetnika”, ”onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli”, ”onih koju Hrvatsku ne vole”, itd.

 

Sve dok budem za to sposoban obećavam da ću svaki dan bdjeti nad razvojem događaja u našoj zemlji i alarmirati čitatelje, kolege, širu domaću i inozemnu javnost ukoliko buduća predsjednica ne iskoristi sav svoj autoritet da sloboda mišljenja, izražavanja, kretanja i sve ono što se jamči u Ustavu, počevši od sadržaja članka 38, ne bude do u milimetar poštivano.

 

Naruše li se naše slobode, među prvima ću prijeći na aktivan otpor i građanski neposluh kako bi se raskrinkala šefica države. I to vam jamčim. Tko me poznaje, zna da se ne šalim. A tko me ne poznaje, taj će me tek upoznati.

 

Ja sam antifašist i neću uzmicati pred fašistima. Makar mi prijetili (već jesu) i makar mi opet glava bila u torbi.

 

Pobjeda Grabar Kitarović je loša vijest za naše društveno uređenje, jer će zamah dobiti sve one nedemokratske snage koje čekaju da im Vaso da zeleno svjetlo za pokret. Ovo pokazivanje mišića prema Srbima u Vukovaru i prema strukturama vlasti koje misle da je šatorijada šala tek je početak. Ugrožen je teško stećen prostor kulture ljudskih prava, ugrožena su prava manjina i ugrožena je ekumena.

 

Uostalom, prvi potez nove predsjednice je bio otići se pokloniti Đuri Glogoškom, šefu parade. Ona duguje pobjedu šatrorašima i njihovom šefu Josipu Klemmu.

 

Mnogi koji su se nadali da će krenuti proces obnove zemlje, njena decentralizacija i regionalizacija, a HDZ i Kolinda Grabar Kitarović su protiv toga, sada će u sve većem i većem broju odlučiti napustiti našu domovinu.

 

Loša je vijest i za odnose sa susjedima, jer u Hrvatskoj jača nacionalistička retorika, a rasplamsat će se i fundamentalisti među katolicima, što će izazvati reakcije među fundamentalistima izvan RH, u prvome redu među islamističkim snagama u Bosni i Hercegovini.

Ukoliko se u redovima vladajuće koalicije ne saberu i ukoliko se ne nađe alternativa za Zorana Milanovića na čelu onih koji bi se trebali boriti s Karamarkom na idućim parlamentarnim izborima, naslov ove kolumne, koji je možda i zloslutno proročanstvo, postat će stvarnost, jer će Hrvatska zaista pasti u dugu tamnu noć

 

Ukoliko se u redovima vladajuće koalicije ne saberu i ukoliko se ne nađe alternativa za Zorana Milanovića na čelu onih koji bi se trebali boriti s Karamarkom na idućim parlamentarnim izborima, naslov ove kolumne, koji je možda i zloslutno proročanstvo, postat će stvarnost, jer će Hrvatska zaista pasti u dugu tamnu noć.

 

Za sada ne vjerujem da će građani biti motivirani izjavom predsjednika SDP-a i Vlade da je on (njegova Vlada) ”posljednja brana od povratka kriminalaca na vlast”.

 

Milanović, to bi nam donekle mogla biti utjeha, trebao bi odstupiti s čelnog mjesta SDP-a i dopustiti toj stranci da na vrijeme nađe soluciju kako bi se sama i s partnerima što bolje pripremila za izbore.

 

***

 

Nemojte misliti da sam u panici i da nemam smirene živce. Ovo pišem vrlo sabran. Bio sam u ratu, kao dragovoljac i kao novinar, što je poznato; bio sam na vrlo opasnim terenima i u izričito pogibeljnim situacijama, u svim poznatim i manje poznatim ulogama.

 

Ali večeras sam zabrinut. U prvome redu za suprugu i za sebe. Ne bih želio biti prisiljen emigrirati, ali i to bi moglo biti moguće ako nam ne budu zagarantirana sloboda, fizička sigurnost i minimalni uvjeti da financiramo troškove života. U što sumnjam, jer je previše onih koji su pustili svoju mržnju na slobodu i koji meni osobno žele zlo, pa i da fizički nestanem. To mi se dnevno poručuje.

 

Zabrinut sam za našu domovinu koja je duboko podijeljena i koja je, prema svemu što smo do sada imali priliku spoznati i vidjeti, dobila nesposobnu, intelektualno nedosraslu, nekarakternu, ovisnu i neiskrenu šeficu države.

Bilo bi zaista čudo neviđeno da Hrvatska koja nagrađuje govor mržnje, potjernice, politiku i diskurs ništavila postane lučonoša (…) Znam da je dan, ali ja vam kažem laku noć

 

Zabrinut sam za stanje u regiji, jer se situacija radikalizira i jer rastu iracionalnost, očaj i neimaština, a oni su detonatori ekstremizama, ksenofobije i radikalizama.

 

Mogu se nadati tek tomu da moj prijatelj i pastir, episkop Porfirije Perić, nekolicina katoličkih biskupa koji nisu do kraja potonuli u ludost kakvu šire fanatici poput biskupa Vlade Košića te poštovani muftija Aziz ef. Hasanović, kojem vjerujem i kojeg također smatram bratom u Abrahamu i Bogu neće dopustiti da nad nama zavladaju tmine. Isto to očekujem od naših rabina. Vjerujem u snagu i u utočište koje mogu osjetiti od braće protestanata kao što je prof. Peter Kuzmič. Uzdam se i u molitvu pape Franje za sve nas.

 

Pušem li na hladno?

 

Daj Bože!

 

Međutim, svijet ne ide u dobrom smjeru. Bilo bi zaista čudo neviđeno da Hrvatska koja nagrađuje govor mržnje, potjernice, politiku i diskurs ništavila postane lučonoša.

 

Uglavnom sam bio u pravo. Okolnosti su pokazivale da ne griješim u procjenama. Pa i kada me je galama siledžija nadglasavala.

 

Laka vam noć. Znam da je dan, ali ja vam kažem laku noć. Laku noć, Hrvatska.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora