novinarstvo s potpisom
Čita li netko u redakciji Večernjeg lista laži, manipulacije i teške uvrede kojima se služi njihov djelatnik Darko Pavičić na račun pravoslavaca, a što je kulminiralo posjetom carigradskog patrijarha Bartolomeja Hrvatskoj?
Očito ne. Možda postoji i neki prešutni dogovor među istaknutim autorima toga lista da ne kritiziraju javno jedni druge, jer sumnjam, na primjer, da jednom Silviju Tomaševiću mogu proći nezapažene svinjarije koje objavljuje Darko Pavičić.
Ali, polako, gdje je tu odgovornost glavnog urednika, a gdje pak predstavnika izdavača koji je katoličko poduzeće iz Austrije i kojem, poznavajući brigu austrijskih katolika za dobro ekumenizma, ne bi smjelo biti svejedno što se tako brutalno laže i difamira srpske pravoslavce?
Važna je etika! Uvijek je važna etika. Postoji jedna granica, možda posljednja, koju treba braniti i zato ne smijem, jer želim dobro i pravoslavnima i katolicima, jer želim prosperitet u ekumenskim relacijama i jer želim bratske odnose između Hrvata, Srba i drugih, prešutjeti ovaj ponovljeni skandal gospodina Darka Pavičića (nažalost ne mogu ga nazvatim novinarom jer je izdao novinarstvo, otprilike kao ekipa ekstremnih fanatika s portala Dnevno i sličnih medijskih septičkih jama).
Papa Franjo održao je 22. rujna u Vatikanu posebnu audijenciju za 400 članova Nacionalnog vijeća strukovne udruge talijanskih novinara Ordine dei Giornalisti. Papa im je istaknuo važnost i utjecaj novinarske profesije govoreći o dubokim principima koji određuju taj poziv.
Osvrćući se na nužnost promišljanja o svojim postupcima, Papa je istaknuo tri aspekta novinarske profesije kroz koje novinarstvo može pomoći u poboljšanju društva – to su ljubav prema istini, profesionalnost i poštovanje ljudskog dostojanstva.
U ljubavi prema istini očituje se i potreba i teškoća novinarskog poziva – Papa to naziva i misijom: “Prići što bliže istini činjenica i ne reći i ne napisati nikada ono za što se po savjesti zna da nije istina”.
“Ne radi se o tome hoće li netko ‘biti ili ne biti vjernik’, već se radi o tome hoće li ‘biti ili ne biti pošten prema sebi i prema drugima’. Srce svake komunikacije je odnos. To tim više vrijedi za one kojima je komunikacija posao. Ni jedan odnos ne može opstati ni trajati ako se oslanja na nepoštenje.”
Dotičući se teme profesionalnosti, Papa je pozvao na duboko shvaćanje i osobnu interiorizaciju smisla novinarske profesije.
Odanost profesiji mora nadilaziti poštovanje etičkog profesionalnog kodeksa: “Odatle proizlazi potreba da se vlastitu profesiju ne podlaže tuđim interesima, bili oni ekonomski ili politički. Zadatak novinarstva, usudio bih se reći njegov poziv jest – brižljivim traženjem istine njegovati rast društvene dimenzije čovjeka, pomagati izgradnju istinskog građanskog društva.”
Treća točka je poštovanje ljudskoga dostojanstva: “Često govorim o ogovaranju kao o vrsti terorizma, o tome kako se osobu može ubiti jezikom. Ako vrijedi za pojedince, u obitelji ili na poslu, to tim više vrijedi za novinare, jer njihov glas može doprijeti do svih, kao moćno oružje. Novinarstvo mora uvijek poštivati dostojanstvo osobe.
Članak objavljen danas sutra će biti zamijenjen drugim, no život nepravedno oklevetane osobe može biti zauvijek uništen. Kritika je legitimna, kao i prokazivanje zla, no uvijek poštujući drugoga, njegov život i njegove osjećaje. Novinarstvo ne smije postati razorno oružje protiv ljudi i naroda. Ne smije hraniti strah pred promjenama i pojavama kao što su prisilne migracije i glad”, rekao je papa Franjo.
I sve je to povrijedio Darko Pavičić.
Ne mogu vam prenijeti sve loše što je Pavičić napisao u povodu pohoda patrijarha Bartolomeja: toga ima za feljton, a kolumna mora imati svoju mjeru. Ali ću vam pokazati neke od najstrašnijih rečenica iz njegovih osvrta.
U članku ”Bartolomejev posjet Hrvatskoj režiran je u Beogradu, koji želi postati ‘četvrti Rim”’ (Prilog Obzor, Večernji list, 17. 9. 2016.) Pavičić tvrdi da ima informacija ”iz SPC-a” da je Bartolomejev posjet bio ”zapravo, režiran u Beogradu samo (istaknuo D. P.) kako bi negativno utjecao na rad katoličko-pravoslavne komisije koju je papa Franjo osnovao prije dovršetka kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca”!
Pazite sad Pavičićevu ”argumentaciju”: ”Bartolomeja je, naime, trebalo uroniti u jasenovačku tragediju kako bi se razdoblje djelovanja kardinala Stepinca i jasenovački zločini stopili u jedno. S druge strane, posveta bezumno spaljena eparhijskog dvora (u Pakracu, op. D. P.) trebala je poslužiti kao paralela da su se identični (”ustaški“) zločini dogodili i u najnovijoj povijesti, za vrijeme Domovinskog rata. S tom popudbinom carigradski se patrijarh trebao otisnuti do Vatikana, baš kao što se svojedobno otisnuo s ona dva pisma patrijarha SPC-a Irineja, koja su zaustavila Stepinčevu kanonizaciju, nakon što ih je, kako se priča, upravo Bartolomej I. predao papi Franji”!
Na stranu što Pavičić namjerno laže jer savršeno dobro zna da su pisma patrijarha Irineja papi Franji dostavljena redovnim kanalom, dakle, preko apostolske nuncijature u Beogradu i da je komunikacija nastavljena preko kardinala Kurta Kocha i državnog tajnika Svete Stolice nadbiskupa Pietra Parolina.
Ono što šokira je da se Pavičić pokušava prikazati kao ”prijatelj” mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića i vladike pakračko-slavonskog Jovana Ćulibrka (pa se u tom ”svojstvu”, iako nepozvan, čak ”ugurao” na večeru koja je priređena u čast patrijarha Bartolomeja u Zagrebu), ali ih šamara gdje god stigne. Em će istaknuti da je Ćulibrk bio duhovnik niških specijalaca, em će optužiti Perića da je ”zatvorio malo prekasno usta dok su se pjevale četničke pjesme u raspojasanom izbjeglištvu”.
Ali nije to najstrašnije.
Užasna je uvreda i kleveta vodstva SPC-a što Pavičić, ne prvi put, patrijarha Irineja naziva i proziva kao četnika. Tako će reći da je u očima Beograda, tj. radikala u SPC-u i srpskoj politici, grijeh mitropolita Porfirija i vladike Jovana taj što nisu ”dovoljno četnici, pa ih je valjalo malo preodgojiti”. A kako je tekao preodgoj, kako se on ostvaruje? Tako, tvrdi Pavičić, što beogradska patrijaršija šalje Bartolomeja u Hrvatsku kao tempiranu bombu koja ima eksplodirati Periću i Ćulibrku u rukama.
Pavičić konstruira da je Bartolomejev cilj samo i isključivo veličati srpstvo, da tu ekumenizma nema, dapače da ga je papa Franjo marginalizirao, da je njegov posjet Hrvatskoj ”bio totalni fijasko”, da se radi o ”smušenoj osobi”, da njegov posjet Hrvatskoj ”treba što prije zaboraviti”, osobito jer je Bartolomej, ponovimo to, imao samo jedan zadatak: napakostiti Hrvatima i minirati Stepinčevu kanonizaciju, ali da, na žalost pravoslavaca, to ”ovaj Bartolomejev neuspjeli ekumenski pohod neće uspjeti osujetiti”.
Ostavljam sada čitateljima da sami presude poštuje li Pavičić premise o novinarstvu koje je pojasnio papa Franjo te ostavljam gospodinu Porfiriju i vladiki Jovanu hoće li i dalje takvog Pavičića, koji se svim silama želi dodvoriti Josipu Bozaniću i radikalima na Kaptolu i u Katoličkoj crkvi u RH, osobito nakon što je Bozanića nazvao kriminalcem i mafijašem nazvavši ga ”Joca Vatikanac” (kada je svojedobno Bozanić rješavao spor oko Dajle) s očitom aluzijom na zloglasnog Jocu Amsterdamca (ne moram vam više govoriti koja je to užasna asocijacija) i dalje ugošćavati pri trpezi i na prijemima na kojima se časte prijatelji.
Jer postavljam vrlo jednostavno pitanje: je li takav Darko Pavičić prijatelj pravoslavlja i Srba?
I još nešto: tvrdi Pavičić da je Bartolomej ekumenska nula, da ga papa Franjo više ne šljivi.
Na znanje i ravnanje uredništva Večernjeg lista: naime, trebaju znati koga to plaćaju, to jest, kakvo je ”stručno znanje” Darka Pavičića za kojeg opetovano tvrdim da je needucirani propagandist bez ikakva religiološka ozbiljna znanja.
Nakon što su 20. rujna predstavnici pojedinih crkava, kršćanskih zajednica i svjetskih religija molili za mir u duhu svoje denominacije, na trgu ispred donje bazilike u Asizu održana je završna svečanost Međureligijskog susreta za mir.
U završnom govoru papa Franjo izrekao je zahvalu na odazivu na ovaj skup carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I., predstavnicima kršćanskih zajednica i religija.
Podsjetio je na svoj pohod otoku Lesbosu, gdje je zajedno s patrijarhom Bartolomejem vidio “bol rata u očima prognanika, nevolje naroda žednih mira”.
Mitropolit Porfirije svjedoči da je konferencija u Asizu ”bila impresivna” po broju zastupljenosti različitih religija s najvišeg nivoa, kao i po broju laika sudionika. ”Impresivna je, međutim prije svega zbog toga što su ljudi koji veruju u Boga u vremenima kada ima toliko krvoprolića na sve strane svijeta i kada se vjera zloupotebljava ne samo kao povod za nesporazume i sukobe nego i za same ratove, posvjedočili da nas Bog uči da su svi ljudi braća i imaju jednaka prava na život.”
”Konferencija u Asizu”, ističe mitropolit Porfirije u izjavi za Autograf.hr, ”se odvila u znaku dvadeset i petogodišnjice patrijarške službe Vaseljenskog Patrijarha Bartolomeja. On je od samog početka, uz Papu, uživao najveću pažnju.
Na sveučilištu u Peruggiji je dobio počasni doktorat. Kad god je govorio Papa, govorio je i patrijarh Bartolomej. To je bilo na više mjesta. Mogao se steći jasan utisak da posebna bliskost postoji izmđju katolika i pravoslavnih, između pape Franje i patrijarha Bartolomeja”.
Osim toga, organiziran je poseban panel o ekumenizmu kojem su moderirali kardinal Walter Kasper, kanterberijski nadbiskup i lider zajednice San Egidio i Bartolomej je nazvan velikim i vodećim ekumenistom.
Dodajmo da je Papa naglasio da skup u Asizu nije izraz bilo kakvog sinkretizma, nego da je potrebno da molimo jedni kraj drugih i jedni za druge. Na taj način se ispunjava zapovijed Božija o ljubavi prema bližnjem i potvrđuje da se poštuje slobodu drugog da odabere svoj stil života.
Porfirije Perić je pak govorio na temu ”Molitva i korijeni mira”. U najkraćem je rekao da su nemiri na bilo kom nivou u krajnjoj instanci odsustvo zajednice s Bogom. Na temeljima vjere molitvom se ta zajednica izgrađuje, a kroz mir s Bogom mi se mirimo sa svakim čovjekom. Sveti Serafim Sarovski je govorio: ”Stekni mir u sebi i hiljade će naći mir oko tebe“.
Darko Pavičiću: ne laži, ne vrijeđaj, ne izmišljaj, ne budi licemjeran, ne manipuliraj i ne izvrći. Nećeš naći mira u sebi dokle god budeš ovako ružno sramotio našu novinarsku profesiju i svoje kolege u Večernjem listu.