novinarstvo s potpisom
Neki dan mi je Branimir Pofuk rekao kako se neočekivano oduševio serijom ”Noć živih mrtvaca”. Više je puta ponovio: ”Svi su inficirani. Svaki pojedinac, svaki član društva je zaražen. I kada umre, neovisno o načinu, postaje zombi, živi mrtvac.”
Danas me omamila Elena Ferrante i njen novi roman ”Lažljivi život odraslih”. Glavni lik romana, djevojčica Giovanna, suradljivo je i fino, kulturno i pristojno zrcalo, obrazovanog građanskog odgoja svojih roditelja.
Nakon nespretnog komentara svog obožavanog oca, gonjena pubertetskim ludilom, 13-ogodišnja Giovanna, istražuje identitet obitelji, a time i vlastiti. Prije svega upoznajući tetku Vittoriju, očevu sestru. Vittoria je buntovna, gruba, neposredna i necenzurirana. Dok opisuje kako se u životu treba ševiti, 13-ogodišnjoj Giovanni žare se uši.
Dok ju čitam spoznajem da poznajem osjećaje koje Vittoria izaziva u Giovanni. Osjetim ih svaki puta kada čitam bezbrojne članke o najpoznatijoj hrvatskoj mafijašici Josipi Rimac.
Josipa Rimac je, kao i Vittoria, buntovna, gruba, neposredna i necenzurirana. Kao i Vittoriju krasi ju apsolutni izostanak srama. I bilo kakvih natruha lažnog selfa. Ona je igru odavno savladala i igra ju bolje od svih.
Njena nevjerojatna mreža koja nam se sada rasprostire pred očima, pokazuje savršenu simbiozu onih koji usluge traže i onih koji ih pružaju, onih koji ih vraćaju i onih koji ih naplaćuju.
Mreža premreženih koji su zaigrali Josipinu igru, odiše istim sladostrašćem kojim odiše i Vittorijina životna lekcija mladoj Giovanni.
Stranka je izabrala put – poručio je ministar Beroš kolegici Zadravec, u snimci koja je dospjela u javnost. Snimka je podigla licemjernu buru i čuđenje i pokazala da ministar, mister simpatičnosti i preferencijalnih glasova, na čelno mjesto Kliničkog bolničkog centra, nevjerojatno važne i skupe javne ustanove, postavlja čovjeka po ključu stranačke pripadnosti i osobnog odabira samog ”Andreja”.
Nigdje se u razgovoru o natječaju za ravnateljsku poziciju ne spominju struka, rezultati, znanje, kvalifikacije i vijeće koje bi na temelju takvih kriterija ravnatelja i trebalo birati, ali se spominju navodne afere, koruptivne i imovinske – kao važan faktor u odabiru kandidata ili kandidatkinje.
”Lažljivi život odraslih” Elene Ferrante još nisam dovršila i ne znam kuda će me sve provesti Vittoria, po kojim mračnim i vlažnim zakucima Napulja i kakve će laži i licemjerja Giovanna na tom putu otkriti.
No lažljivi život HDZ-a je roman koji sam pročitala previše puta do sada. Uvijek ima istu fabulu. Uvijek iznova bivamo šetani po opskurnim zakucima u kojima se sirovo trguje utjecajem. Nema iznenađenja.
Potrebna je stranačka iskaznica. Poznanstva. Povezanost. Nevraćena usluga. Spoznaja o prljavštini tvog konkurenta. Potrebno je mito. I korupcija. I kao što nam je, od svih likova, u najnovijim epizodama, najljepše demonstrirala Josipa, fascinantan izostanak srama.
Kao i Giovanna u susretu s Vittorijom, većina se nas u jednom trenutku sudarila s gorkom spoznajom. Da ne igramo igru za koju smo se pripremali. Da natječaji i njihovi jasni kriteriji, povjerenstva, diplome, službeni pozivi, rezultati, nemaju veze sa stvarnom igrom. Lažljivom igrom HDZ-a.
Ta je spoznaja itekako doprinijela odlasku otprilike 300.000 ljudi, samo u posljednjih pet godina, u neke druge zemlje, u kojima se ta lažljiva i licemjerna igra ne igra.
A nama koji ostajemo, lako je pomisliti kako nema druge, nego igrati igru na zadanom terenu i s odavno, odnosno oduvijek, istim pravilima.
No valja se sjetiti da ako svi pristanemo onda smo kao u Branimirovoj seriji doista svi inficirani. I vječna noć živih mrtvaca može početi.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.