novinarstvo s potpisom
Lex Agrokor, koji će Plenkovićeva Vlada makar i silom nametnuti, neće dugoročno zaštititi hrvatsko gospodarstvo i sačuvati radna mjesta kao što se podmeće, već isključivo legalizirati osobno bogatstvo ne samo Todorićevih već i svih ostalih iz Tuđmanovog plana o 200 obitelji kojima je podijeljena Hrvatska.
Donošenje tog zakona završni je čin legalizacije pljačke stoljeća, hrvatskog modela privatizacije, započete 22. travnja 1991., točno godinu dana nakon prvih višestranačkih izbora, kada je Sabor donio Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća.
Lex Agrokor onemogućit će bilo kakvo procesuiranje pretvorbene pljačke koja bi se, s obzirom na vrijeme kada se počela događati, u nekim slučajevima mogla kvalificirati i ratnim profiterstvom.
Ivici Todoriću državna politika, banke i financijske ustanove omogućile su da mimo Ustava i zakona dođe u privilegiranu poziciju te starom deviznom štednjom i državnim jamstvima stekne veliki dio vlasništva današnjeg Agrokora omogućivši mu da, mimo važećih propisa, praktički postane monopolist.
Također, državna i lokalna vlast su i ostalim postupanjima, zamjenama zemljišta, građevinskim dozvolama, prenamjenama korištenja i sličnim pogodovali Ivici Todoriću, kako poslovno, tako i privatno.
Agrokor je u gotovo stopostotnom vlasništvu Todorića i njegove obitelji koji njime upravljaju i koji za svoje odluke nisu pitali ni zaposlenike, ni državu ni hrvatsku javnost, pa tako niti za onu da 87 posto kredita uzmu kod ruskih Sberbank i VTB banke.
Da se ”Agrokorom” upravlja previše obiteljski, a premalo profesionalno, upozoravao je javno 2014. godine pokojni konzultant Marijan Kostrenčić.
Koliko god su ”mainstream” mediji bili pod velikim utjecajem Todorićeve kompanije kao najvećeg i najutjecajnijeg oglašivača, koji je kontrolirao i prodajnu mrežu tiskanih izdanja, pa tako ni danas kada je to top tema na HTV-u ni slučajno ne možemo pogledati film Darija Juričana ”Gazda”, bilo je tekstova u kojima se otvoreno progovaralo o ”državnom prijatelju broj jedan” i njegovom načinu poslovanja, pogotovo neplaćanju dobavljača.
Dakle, nitko se ne može praviti da do danas ništa nije znao o Todoriću, pogotovo ne ovi u Plenkovićevoj Vladi, čiji je ministar financija Zdravko Marić bio njegov menadžer.
Todorić i Agrokor nisu stasali i rasli u zdravoj i ravnopravnoj konkurenciji i nije nikakvo čudo da je njihova bolest nakon četvrt stoljeća metastazirala. Koliko je politika (država) proizvodila njih, u istoj su mjeri oni proizvodili državu (politiku).
Plenković mora donijeti samo jednu odluku: Hoće li Lex Agrokorom tom karcinomu stati na kraj ili će pak njime blagosloviti neke buduće zločinačke poduhvate, dakle i sam zaigrati ruskirulet.
(Prenosimo s portala Novoga lista).