Liječenje ovisnosti je alarmantno. Sve više postaje umijeće mogućeg

“Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu” (Gandhi)

Fokus Svjetskog dana mentalnog zdravlja (10. listopada) ove godine je na mladima i na prilagodbi svijetu koji se mijenja.

“Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), 20% djece i mladih do 18 godina ima neki od oblika razvojnih, emocionalnih ili ponašajnih problema koji negativno utječu na njihov rast i razvoj, odnose unutar obitelji, odnose s vršnjacima i uspjeh u školi.” Tu Hrvatska ne zaostaje.

Na okruglom stolu “Mentalno zdravlje djece i mladih”, održanom toga dana u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), čulo se da 50% mentalnih bolesti počinje do 14. godine. Često neprepoznate, one vode populaciji s mnogo odraslih s mentalnim problemima.

Gotovo ispod radara prošla je vijest iz kolovoza 2018.: ”Vlada je odlučila ukinuti državni Ured za suzbijanje zlouporabe droga, koji će se pripojiti Ministarstvu zdravstva”. Kao razlog navedena je racionalizacija državne uprave. Oni koji se bave problemom ovisnosti smatraju to korakom unatrag i tvrde da će se sve prelomiti preko leđa ovisnika

Procjenjuje se da u Hrvatskoj 10-15% djece već u dobi 11-13 godina ima izražene simptome depresije. Učestalost depresije, vodećeg razloga kasnijeg lošeg zdravstvenog osjećanja i radne nesposobnosti, posljednjih je godina, prema podacima WHO-a, porasla 18%.

Izostanak podrške i strah oboljelog od stigmatizacije rezultira time da mnogi nemaju pristup neophodnom liječenju koje im može omogućiti zdrav, produktivan i kvalitetan život.

Činjenica da se u nas desetljećima govori o potrebi uspješnijeg reorganiziranja brige o mentalnom zdravlju djece i mladih, da se štedi na novcu u zaštiti njihovog mentalnog zdravlja, da kronično nedostaju stručnjaci koji bi se s tim izazovom na vrijeme uhvatili u koštac u vrtiću, u školi, na odjelima, da se štedi na zapošljavanju novih stručnjaka, da se na preglede u pravilu čeka po 3 mjeseca prosječnom građaninu Hrvatske je poznata.

Stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba su na Okruglom stolu slično još jednom ponovili skrećući pažnju na ozbiljan problem.

Odgovorni bi ga morali početi rješavati, ne samo o njemu govoriti.

Još prije desetak godina objavljeno istraživanje mladih u Hrvatskoj “Živjeti zdravu mladost” autorice prim. dr. sc. M. Kuzman iz HZJZ-a upozoravalo je na opasne statistike: “Svaki treći srednjoškolac svakodnevno je pušio, do kraja srednje škole se očekivalo da svaki treći (u nekim sredinama drugi) probati marihuanu, prosječna dob prvog kontakta sa psihoaktivnim drogama je 15-17 godina, među liječenim ovisnicima od prvog uzimanja do intravenskog uzimanja u prosjeku prođe 2-2,5 godine. Droge su dostupne u kafiću, u disku, na ulici, u školi, u parku… Mladi koji konzumiraju droge (uključujući alkohol) imaju i rizičnija seksualna ponašanja, imaju nižu percepciju rizika…”

Prvi put oni uzmu drogu da bi isprobali nešto novo, pobjegli od problema ili rutine, pripadali “grupi”, osjetili se slobodniji, riješili se osjećaja kontrole…

Ništa drugačije od odraslih u prvom susretu s alkoholom, drogom i cigaretama.

Danas, 10 godina nakon istraživanja, uz gomilanje negativnih posljedica tranzicije bilježe se na odjele dolasci sve mlađih ovisnika, bez podrške obitelji, kolektiva, nezaposleni, s iskustvom “razdrmanih” odnosa u primarnoj obitelji.

“Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), 20% djece i mladih do 18 godina ima neki od oblika razvojnih, emocionalnih ili ponašajnih problema koji negativno utječu na njihov rast i razvoj, odnose unutar obitelji, odnose s vršnjacima i uspjeh u školi.” Tu Hrvatska ne zaostaje

Stanje u kojem sve više mladih i sve ranije dolazi na liječenje ovisnosti je alarmantno. Liječenje sve više postaje umijeće mogućeg.

Podaci istraživanja Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta ukazuju na 20% mladih u Zagrebu sa značajnim kliničkim simptomima poremećaja (npr. depresivnosti, anksioznosti).

Potrebe populacije su velike. I službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti i mentalno zdravlje pri županijskim zavodima otvorenih su vrata, kao i Savjetovalište za promicanje mentalnog zdravlja u Zagrebu pri HZJZ-u, no uz ostale institucije pokrivaju tek dio populacije.

Potreba nužne prevencije ostala je pregažena u stampedu nepovoljnih okolnosti – trauma rata, uništenja tvornica, brodogradilišta, gašenja radnih mjesta, prioritetne brige oko transgeneracijskog nasljeđa i “povijesnih istina”.

Izazove više ne mogu pokriti postojeće službe, odjeli i stručnjaci, pa ni udruge koje su “krpale” praznine institucionalne skrbi, a sada su, uz posljednje intervencije, znatno ograničenih budžeta.

Ne treba zapomagati nad teškom sudbinom, već od odgovornih tražiti osmišljavanje plana, koordinacije i hitnog djelovanja. Hitno, jer vremena nema; nije 5 do 12, već 12 i 5.

Na skupu u Zagrebu povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja naglašena je važnost što ranijeg prepoznavanja teškoća, velike uloge roditelja i obitelji, odgajatelja i nastavnika, te neophodne edukacije odgojno-obrazovnih, pa i zdravstvenih stručnjaka.

Traži se odgovornost i posao. Bliža regija nudi svijetle primjere. Na nedavno održanom Kongresu prevencije i rehabilitacije u psihijatriji u Pakracu, uz učešće kolega iz Bosne i Hercegovine, mogao se steći uvid u bogate sadržaje rada šezdesetak centara za mentalno zdravlje Bosne i Hercegovine. Centri se tamo nisu ni gasili, već djeluju od 90-ih godina po jenjavanju rata.

S ciljem osiguranja kvalitetnih i dugotrajnih usluga ove godine intenzivno je zaživio projekt mentalnog zdravlja i započeo aktivnosti na jačanju kapaciteta znanja psihologa/inja i drugih članova timova u ustanovama mentalnog zdravlja djece i adolescenata kao specifične, ranjive grupacije.

Droge su dostupne u kafiću, u disku, na ulici, u školi, u parku… Mladi koji konzumiraju droge (uključujući alkohol) imaju i rizičnija seksualna ponašanja, imaju nižu percepciju rizika

Čitamo: ”Projekt mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini predstavljen je na Prvom Kongresu Evropskog udruženja socijalnih psihijatara u Ženevi od 3. do 6. srpnja 2018. godine, a okupio je najutjecajnije stručnjake socijalne psihijatrije današnjice”.

Projekt se odvija u partnerstvu s resornim ministarstvima, podržava ga švicarska vlada i prepoznat je u europskim okvirima.

U Hrvatskoj se na organiziranje i ekipiranje još čeka. U međuvremenu su i nasilje i cyberbullying u mlađoj populaciji u porastu.

Roditelji zbunjeni, struktura i oslonac nesigurni: mogu li pojedinac i obitelj biti zdravi u nezdravom društvu?

A u nekim segmentima ostajemo i bez onoga što je značilo podršku.

Primjerice, za rad s mladima u području ovisnosti godinama je uspješno funkcionirao samostalni državni Ured za suzbijanje zlouporabe droga. Gotovo ispod radara prošla je vijest iz kolovoza 2018.: ”Vlada je odlučila ukinuti državni Ured za suzbijanje zlouporabe droga, koji će se pripojiti Ministarstvu zdravstva”. Kao razlog navedena je racionalizacija državne uprave.

Oni koji se bave problemom ovisnosti smatraju to korakom unatrag i tvrde da će se sve prelomiti preko leđa ovisnika.

U rujnu je uslijedila još jedna od peticija premijeru: “Apeliramo da se pozove struka, da se argumentira potreba samog tog Ureda i da se još jednom razmisli. To nisu velika sredstva, državu neće spasiti ta racionalizacija, jer oni neće sigurno ukinuti ta radna mjesta, a zapravo će se napraviti velika šteta sustavu”, riječi su bivše predstojnice ukinutog Ureda.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić poručio je kako se “ništa neće dogoditi u smislu kvalitete” te da se samo “pojednostavljuje i pojeftinjuje postupak”.

Prije nekoliko dana stranice novina ponudile su novu temu oko koje se lome koplja, no ne vade pare: u Izvješću Odbora za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe objavljeno je “da u Psihijatrijskoj bolnici u Kukuljevićevoj ulici u Zagrebu, inače renomiranoj ustanovi za tretman psihičkih poremećaja mladih, djeca borave u neadekvatnim uvjetima zbog prenapučenosti, bez vanjskog prostora u kojem bi mogli boraviti te se nad njima primjenjuju neadekvatne metode sputavanja, što nije preporučljivo za osobe mlađe od 18 godina”.

Stanje u kojem sve više mladih i sve ranije dolazi na liječenje ovisnosti je alarmantno. Liječenje sve više postaje umijeće mogućeg

Iz Ureda pravobraniteljice za djecu stiže potvrda uvida u problem koji postoji najmanje dvije godine. “U listopadu 2016. godine pravobraniteljica je preporučila unaprjeđivanje liječenja djece i adolescenata, no, prema odgovoru, na tu preporuku nitko od odgovornih u Ministarstvu zdravstva nije reagirao”.

Poznato je da je stručni tim ustanove ponavljano ukazivao na potrebu povećanja stručnog kadra, a nije zaboravljao navesti ni skromne uvjete u kojima se radi i bori za psihičko zdravlje mladih.

U nedostatku prelaženja s riječi na djela odgovornih čovjeku je poći od sebe i malih koraka; okrenite se čovjeku do sebe, počnite razgovarati – budite promjena koju želite vidjeti u svijetu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh
    •  Ima li nade da put nekog Jazda krenu svi isključivi?
    •  Nikad aktualniji Krleža i vječna misija žene

> Svi tekstovi ovog autora