Letvica je visoko: pravedno je Beri dati priliku da je preskoči

Ako se obistine vrlo realne prognoze, u subotu će Davor Bernardić, od prijatelja, a i neprijatelja, zvani Bero, postati treći predsjednik SDP-a.

Čovjek još nije ni izabran, a već je u medijima, posebno iz pera bliskih ljevici, dočekan sa skepsom i proročanskim tekstovima kako sigurno neće ništa napraviti, da nije dorastao mjestu šefa najveće oporbene i lijeve stranke, da nije dorastao biti premijer in spe.

Takve ocjene posebno dolaze iz redova novinara (pre)bliskih odlazećem predsjedniku Zoranu Milanoviću nastojeći zapravo gurnuti nešto vode na mlin njemu poželjnom kandidatu Ostojiću.

I Ranko Ostojić je dobar kandidat. Uostalom, kandidate treba gledati i u kontekstu osiromašene kadrovske ponude koja je ostala u SDP-u.

Ali, Ostojić, izgleda, nema dovoljno podrške. Nema jer ga prorijeđeno članstvo smatra vjerojatnim nastavljačem Milanovićeve politike, dok Beru članice i članovi SDP-a, ali i mnogi simpatizeri ljevice, prepoznaju kao jednog od rijetkih koji je znao dići glas protiv samoubilačke politike šefa, kao čovjeka koji bi tu politiku mogao promijeniti.

Letvica je visoko, SDP nisko

Posebno su dirljivi tekstovi koji sugeriraju kako je Milanović svome nasljedniku ”visoko podigao letvicu“. Koju letvicu i na koju visinu?

Ako obnovi unutarstranačku demokraciju, vrati stranku jasnoj politici ljevice i otvori mogućnost da ta ljevica ima spektar mišljenja, lijevo-centristički, lijevi, ali i ljeviji, ako u SDP vrati dijalog i kritično promišljanje, ako SDP profilira ne kao jedinu, već kao stožernu, okupljajuću lijevu snagu, onda će Bero biti dostojan očekivanja i nada koje se uvijek stavljaju pred novog vođu

Kažu, površno, navijački, pomalo već zazivajući budući povratak Milanovića, da je ostvario najbolje izborne rezultate, oko trideset posto. Takav zaključak može izreći samo površan ili tendenciozan novinar, možda jedan od onih koji su se proslavili tzv. megafon-novinarstvom za Milanovićeva premijerskog mandata oglašavajući što su rekli ili prišapnuli visoki ili neimenovani izvori.

Zoran Milanović je pogubio gomilu raznih izbora. Relativno visoke brojke koje su ostvarivale njegove, u pravilu gubitničke, koalicije prije su izraz političke ne-mudrosti nego mudrosti.

Da, stvarao je koalicije koje su ostvarivale pristojne rezultate, ali takve koje nisu mogle dobiti većinu i nisu imale koalicijski potencijal koji bi mogao biti zalog osvajanja vlasti.

Osim jednom, kad se HDZ skupa s mnogim svojim vodećim ljudima bio preselio na optuženičku klupu. Zar je uopće tada mogao izgubiti izbore!?

Za razliku od njega, Ivica Račan je 2000. godine sa svojom koalicijom osvojio više od 28% glasova, ali je mudro dogovorio partnerstvo s drugom demokratskom koalicijom i uvjerljivo osvojio vlast, čak u mjeri da je mogao radikalno mijenjati Ustav.

Iza Milanovića ostala je pustoš. Članstvo se rasulo, demotiviralo. Brojni su istaknuti intelektualci okrenuli leđa njegovoj politici. Stranka ne okuplja, rastjeruje.

Unutarstranačka je demokracija iselila, bolje, deložirana je s Iblerovog. Koalicijski potencijal stranke je mizeran. Ljevicu je deideologizirao, po mnogim stvarima prebrisao razlike koje vodeća lijeva stranka mora imati u odnosu na desnicu.

Namigujući Glavaševima, raspirujući sukobe sa susjednim državama, ne provodeći reforme, zanemarujući socijalnu krizu, koristeći često uličarsku retoriku prebrisao je razliku koju birači očekuju u odnosu na desnicu.

Čovjek još nije ni izabran, a već je u medijima, posebno iz pera bliskih ljevici, dočekan sa skepsom i proročanskim tekstovima kako sigurno neće ništa napraviti, da nije dorastao mjestu šefa najveće oporbene i lijeve stranke, da nije dorastao biti premijer in spe

Danas je SDP razjedinjena, politički neprofilirana i slabo perspektivna stranka.

Ali, još je uvijek jedna od vodećih i glavna navodno lijeva stranka.

I zato je važno da ojača, da se oporavi i postane promotor progresa, ekonomske stabilnosti, socijalne pravde, ljudskih prava i mirotvorstva.

A trebalo je tako malo da se HDZ, potopljen kriminalom i desničarenjem, godinama zadrži izvan Banskih dvora. Ali tu priliku Milanović nije znao iskoristiti.

Zapravo, čudo je da tako inteligentan i obrazovan političar nije mogao pobijediti svoju prijeku narav koja je, očito, više sudjelovala u vođenju stranke i države nego razum. Bilo je dovoljno tek da Karamarko, čovjek koji je desničarenjem unio strah za demokratsku budućnost zemlje, bude zamijenjen proeuropskim, pristojnim Plenkovićem, pa da još nerehabilitirani HDZ praktično preko noći okrene očekivano raspoloženje birača i pobijedi.

Da, letvica koju je podigao Milanović toliko je visoka prepreka povratku ljevice na vlast da je lako moguće da ne jedan od narednih izbornih ciklusa bude ponovo HDZ-ov.

Može li nasljednik preskočiti letvicu?

Kažu, Bero nije donosio političke odluke, izbjegavao ih je. Koketirao s Bandićem. Iz školskih je klupa, istina, korakom uspješnog studenta, fizičara i ekonomista odmah uskočio u one visoke politike.

Možda. Ali, Bero je jedan od rijetkih iz vodstva SDP-a koji je šefu znao reći ne. Tu hrabrost nisu imali mnogi stariji i iskusniji političari, profesori, doktori, zastupnici, ministri, gradonačelnici iz vrha SDP-a.

Unutarstranačka je demokracija iselila, bolje, deložirana je s Iblerovog. Koalicijski potencijal stranke je mizeran. Ljevicu je Milanović deideologizirao, po mnogim stvarima prebrisao razlike koje vodeća lijeva stranka mora imati u odnosu na desnicu

Ako ništa, Bero zato zaslužuje ono što se daje svim političarima: ravnopravnost izborne utakmice i barem 100 dana potrebnih da se procijeni je li zaslužio izbor koji se danas čini izvjesnim.

Ako obnovi unutarstranačku demokraciju, vrati stranku jasnoj politici ljevice i otvori mogućnost da ta ljevica ima spektar mišljenja, lijevo-centristički, lijevi, ali i ljeviji, ako u SDP vrati dijalog i kritično promišljanje, ako SDP profilira ne kao jedinu, već kao stožernu, okupljajuću lijevu snagu, onda će Bero biti dostojan očekivanja i nada koje se uvijek stavljaju pred novog vođu.

Sigurno je da tada neće izostati ni izborni rezultat.

Ta visoka letvica, prije ozbiljna prepreka koju Milanović ostavlja svom nasljedniku zvao se on Bero ili Ranko, zaista je vrlo visoka. Ali ne zbog rezultata koje je ostvario, nego zbog posla koji treba obaviti da se devastirani SDP i snažno ”zadešnjela” Hrvatska oporave od njegove vladavine.

    •  Muftija Ševko ef. Omerbašić bio je simbol vjere i poštenja
    •  Fred je bio čovjek mira i ljubavi
    •  Genocidna politika NDH: jasenovačke žrtve opominju
    •  Politika i moral u Hrvatskoj
    •  Kvartet za kraj vremena
    •  Politika i moral u Hrvatskoj
    •  Kvartet za kraj vremena
    •  Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
    •  Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
    •  Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru

> Svi tekstovi ovog autora