Ljubljena Amazonija pape Franje

S golemom se radoznalošću očekivao dokument pape Franje kao njegova zaključna riječ nakon izvanredne Biskupske sinode na temu Amazonije održane u listopadu prošle godine.

Prisjetimo se: područje Amazonije obuhvaća dio Brazila, Bolivije, Perua, Ekvadora, Kolumbije, Venezuele i Francuske Guajane, a prostire se na gotovo 8 milijuna kvadratnih kilometara.

Život na tom području ugrožen je razaranjem, nasilničkim iskorištavanjem okoliša, sustavnim kršenjem ljudskih temeljnih prava zbog gospodarskih i političkih interesa raznih kompanija. Tamošnji narodi (33 milijuna ljudi, od kojih je 2,5 domorodačko stanovništvo te 114 međusobno izoliranih naroda i plemena) tisućama su godina čuvali zemlju, vodu i šumu, a sada su pred istrebljenjem i njihova kultura i njihova zemlja i oni sami. A ugrožena su i prirodna pluća cjelokupne Zemlje.

Biskupi na sinodi za Amazoniju pod nazivom ”Amazonija, novi putovi za Crkvu i cjelovitu ekologiju” raspravljali su, dakle, o sakramentalnom životu kršćana, o zaštiti domorodačkog stanovništva te o zaštiti zemlje i njezinih prirodnih resursa

Kršćanima u tom području ne nedostaje samo svećenika, nego i učešće Crkve u društvenom, političkom, gospodarskom, kulturnom i ekološkom životu kakva bi prihvaćala različite kulture te bila u stanju služiti i pojedincima i skupinama i bez diskriminacije zalagati se za njihova prava.

Biskupi na sinodi za Amazoniju pod nazivom ”Amazonija, novi putovi za Crkvu i cjelovitu ekologiju” raspravljali su, dakle, o sakramentalnom životu kršćana, o zaštiti domorodačkog stanovništva te o zaštiti zemlje i njezinih prirodnih resursa.

Tisuće kršćanskih zajednica u Amazoniji zbog nedostatka svećenika primaju euharistiju tek jednom ili dva puta godišnje. Dvije trećine tih zajednica vode žene. Stoga se na sinodi razgovaralo o mogućnosti ređenja oženjenih muškaraca i ženskog đakonata.

Također se raspravljalo o ugroženosti ekosustava i nužnosti da Crkva na to zdušno upozorava. Premda Amazonija ne oskudijeva sunčevom energijom, na tom području se planira izgraditi još 1000 hidroelektrana.

Šume (već 15 %) su posječene, riba je nestala iz rijeka, a stanovnici su prisilno preseljeni u siromašne kuće u gradovima bez izgleda da nađu zaposlenje.

Političari zapravo vode aktivnu kampanju protiv domorodačkog stanovništva jer ih smatraju preprekom za tzv. napredak.

Otvaranje pitanja ređenja oženjenih muškaraca i ženskog đakonata podiglo je puno prašine pa se o njemu raspravljali i tzv. konzervativni i liberalni kršćani, kao i šira javnost. Jedni su očekivali da će papa Franjo u zaključnom dokumentu Sinode čvrsto stati u obranu svećeničkog celibata i sakramentalnoga autoriteta, a drugi su se nadali da će Crkva napokon početi ozbiljno i konkretno razmišljati o ulozi žena u Crkvi te o, u ime tradicije, nametnutom celibatu svećenicima.

Nije iznenadilo, međutim, da papa Franjo nije zadovoljio očekivanja ni tzv. konzervativnih niti liberalnih kršćana. Ne samo da bi to produbilo već postojeći jaz u tumačenju tradicije unutar same Crkve, nego bi skrenuo pogled s onoga što jest bila glavna tema Sinode i jest glavna briga pape Franje.

Nije iznenadilo, međutim, da papa Franjo nije zadovoljio očekivanja ni tzv. konzervativnih niti liberalnih kršćana. Ne samo da bi to produbilo već postojeći jaz u tumačenju tradicije unutar same Crkve, nego bi skrenuo pogled s onoga što jest bila glavna tema Sinode i jest glavna briga pape Franje

U 111 točaka postsinodalne pobudnice ”Querida Amazonia” (”Ljubljena Amazonija”) – javnosti predstavljene 12. veljače u podne – o ”oblicima služenja Crkve” papa Franjo piše tek u 5 točaka (85-90). I unatoč razgovorima za samog održavanja Sinode, ne spominje mogućnost svećeničkog ređenja oženjenih muškaraca (viri probati), kao ni mogućnost đakonata žena. Izbjegao se o tomu osobno očitovati, ali nije zatvorio mogućnost daljnjeg razgovora i promišljanja.

Za pretpostaviti je da će novinari i komentatori lomiti koplja hoteći odgovoriti zašto papa Franjo nije afirmirao razgovore biskupa na Sinodi otvorenima tim mogućnostima: Da li zbog mira u kući? Zbog toga što sveopća Crkva, čiji je on pastir, u mnogim dijelovima svijeta još nije zrela za to? Ili možda štogod trećeg?

Papina pobudnica upućena je ”svim ljudima dobre volje” razlažući zajedničku nadu i ”snove”: ”društveni san”, ”kulturni san”, ”ekološki san” i ”crkveni san”. Usuprot nepravdama i kriminalu, uvrijeđenosti i uništenim institucijama – molitva za oprost, osjećaj za zajednicu i društveni dijalog. Usuprot ugroženim kulturama i narodima u izumiranju – poštivanje ukorijenjenosti i interkulturni susreti. Usuprot ”plaču Amazonske regije” – ”proročanstvo o kontemplaciji” te ekološko obrazovanje i navike.

”Sanjam Amazonsku regiju u kojoj će se voditi borba za siromašne, za domorodačko stanovništvo i za posljednjega od naše braće i sestara, kako bi se njihov glas mogao čuti i njihovo dostojanstvo bilo poštovano”.

”Sanjam Amazonsku regiju koja može očuvati svoje karakteristično kulturno bogatstvo, gdje ljepota naše ljudskosti sjaji na toliko različitih načina”.

”Sanjam Amazonsku regiju koja ljubomorno može sačuvati svoje neodoljive prirodne ljepote i bogat život u svojim rijekama i šumama”.

”Sanjam o kršćanskim zajednicama kadrima za velikodušnu posvećenost utjelovljenu u u Amazonskoj regiji i kadrima dati Crkvi nova lica s amazonskim obilježjima”.

Papa Franjo ponavlja što je rekao u Santa Cruzu u Boliviji 2015.: ”Izražavam svoj sram i još jednom domorodačko stanovništvo molim za oproštenje, ne samo zbog uvreda i povreda što im je nanijela sama Crkva, nego i zbog zločina što su protiv njih činili tzv. osvajači Amerike, kao i zbog zločina počinjenih kroz povijest Amazonske regije”.

Nisu to tek lijepe riječi, nego ozbiljan poziv na odgovornost. Ponajprije poziv kršćanima laicima da razvijaju ”specifičnu eklezijalnu kulturu”, ekološki i kulturalno osviještenu. Kao i poziv ženama da se ne podvrgnu klerikalizaciji te same iznađu načina da preuzmu odgovornost u kršćanskim zajednicama

Nisu to tek lijepe riječi, nego ozbiljan poziv na odgovornost. Ponajprije poziv kršćanima laicima da razvijaju ”specifičnu eklezijalnu kulturu”, ekološki i kulturalno osviještenu. Kao i poziv ženama da se ne podvrgnu klerikalizaciji te same iznađu načina da preuzmu odgovornost u kršćanskim zajednicama.

Biskupska konferencija Njemačke, kao zajednica biskupa koja se najviše zalagala za održavanje sinode o Amazoniji, na svojoj sinodi ovih dana raspravlja o hermeneutici tradicije pod sloganom ”Krist je postao ljudskim bićem, a ne muškarcem”. To je dobar uvod u raspravu o mogućnosti ređenja žena. Ali i mnogo više od toga.

Rekla bih: Krist je postao ljudskim bićem, a ne kršćaninom, zakonodavcem, vrhunskim autoritetom, sucem. On je zacijelo prisutan u siromašnom domorodačkom stanovništvu Amazonije lišenom svoje zemlje, posla i kulture. Naša kuća gori i ne znam koliko Krist mari za naše rasprave, ”istine” i tumačenja tradicija.

Papa Franjo zacijelo neće ništa dopuštati ili zabranjivati, nego nastaviti svojim putem: razvezivati čvorove, oslobađati prostor za dijalog te prije i iznad svega – upozoravati na temeljnu odgovornost i poslanje Crkve i kršćana: solidarnost i brigu za cjelokupno čovječanstvo, posebice za siromašne i ugrožene.

”Ne možemo dopustiti da globalizacija postane nova verzija kolonijalizma!”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora