Mama kuha, a tata čita novine

U utorak 12. rujna 2017. Europski parlament podržao je ratifikaciju Istanbulske konvencije. Implementacijom sadržaja Konvencije, članice Europske Unije postale bi obvezne provesti niz mjera u službi prevencije i borbe protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja u koje, među ostalim, pripadaju: objava pornografskih sadržaja iz osvete, zlostavljanja na društvenim mrežama, seksualne iznude te odbijanja pružanja adekvatne zdravstvene skrbi i onemogućavanje sigurnih i legalnih uvjeta za izvršavanje pobačaja na zahtjev.

Navedene mjere uključivale bi osiguravanje dostatnih financijskih sredstava pružanja prikladne obuke osobama koje rade s žrtvama, prestanak stigmatizacije žrtava nasilja te poticanje na upotrebu rodno neutralnog jezika medijima u svrhu suzbijanja seksizma i stereotipnih rodnih uloga u društvu.

Istanbulska Konvencija, koja je stupila na snagu još u kolovozu 2014., neupitno predstavlja dosad najsveobuhvatniji sporazum u kontekstu suzbijanja nasilja nad ženama i kao takvog potpisale su ga sve članice Europske Unije, no njih samo 14 Konvenciju je uistinu i ratificiralo.

Kao jedna od zemalja članica Europske Unije gdje Istanbulska Konvencija još nije ratificirana, Hrvatska je – u kojoj se žene svakodnevno susreću s diskriminacijom i nasiljem, posebice kada je riječi o osobama s invaliditetom ili pripadnicima LGBTIQ skupini – po tom pitanju podijeljena. Unatoč činjenici da je, samo 2016. godine, 16 ubijenih žena bile žrtve obiteljskog ili partnerskog nasilja

Kao jedna od zemalja članica Europske Unije gdje Istanbulska Konvencija još nije ratificirana, Hrvatska je – u kojoj se žene svakodnevno susreću s diskriminacijom i nasiljem, posebice kada je riječi o osobama s invaliditetom ili pripadnicima LGBTIQ skupini – po tom pitanju podijeljena. Unatoč činjenici da je, samo 2016. godine, 16 ubijenih žena bile žrtve obiteljskog ili partnerskog nasilja.

Pripadnici konzervativnih struja gotovo jednoglasno izbacuju ratifikaciju Konvencije iz repertoara njima prihvatljivih političkih poteza, a Crkva, organiziranjem tribina i predavanja, nastoji negativan stav prema Konvenciji promovirati među vjernicima, posebice vjernicima uključenima u politički život.

Ono što ih najviše ”žulja“ u Konvenciji jest upotreba pojma ”rod“.

Svi oni, zajedno s našim biskupima – koji su 15. listopada 2014. objavili dokument ”Muško i žensko stvori ih“ – zacijelo neće u svojim raspravama koristiti legitiman pojam ”roda“: on je unaprijed osuđen kao nespojiv s ma kakvim kršćanskim konceptom. A svojom izjavom da je ”rodna ideologija neprijatelj braka“ te da se valja boriti protiv ”ideološke kolonizacije“ riskira se zajedno s eventualnim kukoljem baciti i žito.

Pojam ”roda“ kao društveno konstituirane uloge, ponašanja, aktivnosti i karakteristike koje društvo smatra prikladnima muškarcima i ženama – za razliku od spola kao biološke i psihološke karakteristike koje definiraju muškarce i žene – prešao je iz gramatičke u javnu uporabu zahvaljujući pokretu za oslobođenje žena od dominacije muškaraca, zloporaba, nepravednih i neravnopravnih odnosa i ponižavajućih stereotipa.

No, čim s taj pojam sve aktivnije počeo rabiti u politici, nastajali su i ozbiljni nesporazumi.

S obzirom da je ušao u javni govor i kad je bilo riječi o pravu žena na pobačaj, o graničnim situacijama mijenjanja spola ili o homoseksualnim identitetima, crkvena hijerarhija počela ga je smatrati opasnim te ga, sve do nedavno, nije u pozitivnom njegovom značenju, ni uvrštavala u svoje dokumente.

Zapravo, sve je počelo na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji o ženama održanoj 1995. u Pekingu na kojoj je sudjelovalo i izaslanstvo Svete Stolice.

Predmet rasprave bio je upravo pojam rod. Katoličke delegatkinje i delegati došli su na konferenciju nepripremljeni te, zapravo, nisu ni znali što riječ znači – bojali su se da se pod tim pojmom žele promaknuti prava homoseksualaca, a to im je tada bilo nezamislivo.

Pojam ”roda“ kao društveno konstituirane uloge, ponašanja, aktivnosti i karakteristike koje društvo smatra prikladnima muškarcima i ženama – za razliku od spola kao biološke i psihološke karakteristike koje definiraju muškarce i žene – prešao je iz gramatičke u javnu uporabu zahvaljujući pokretu za oslobođenje žena od dominacije muškaraca, zloporaba, nepravednih i neravnopravnih odnosa i ponižavajućih stereotipa

Jedna od sudionica, Dale O’Leary, napisala je esej u kojem je delegatima pokušala približiti značenje pojma. Na temelju vlastite interpretacije feminističkih radova, cijeli je problem stavila u okvir ”kulturnog rata“ – ideje kojom je devedesetih godina dvadesetog stoljeća američki sociolog James Davison Hunter pokušao protumačiti antagonizme u američkom društvu.

Kritičari ideje o kulturnom ratu su isticali da je afirmiranje terminologije kulturnog rata više odraz ideologije američkih političkih elita nego stvarne podijeljenosti američkoga društva.

Dale O’Leary pripadala je među one koji su tu ideju prihvatili i primijenili je na pojam roda. Ustrajala je u svom tumačenju da je rod šifra za homoseksualnost, za reproduktivna prava, odnosno pobačaj, i life style, odnosno homoseksualnost.

Rodnu perspektivu O’Leary tumačila je kao „neomarksističko tumačenje svjetske povijesti, pod kojom se rod a ne klasa ili rasa smatra temeljnom kategorijom represije“ te je stoga rodna perspektiva ”spolno-klasna revolucija“ žena protiv muškaraca.

Postavke Dale O’Leary o rodu su preko Leksikona papinskog vijeća za obitelj ušle u crkvene dokumente posvećene toj temi, a preko Gabriele Kuby i njezinog utjecaja u Europi odredile su i sadržaj pisama pojedinih biskupskih konferencija i pojedinih biskupa.

Situacija u Hrvatskoj posljednjih nekolikog godina nalik je ozračju koje je vladalo na Četvrtoj međunarodnoj konferenciji žena u Pekingu.

U zemlji u kojoj postoji latentno nepoznavanje feminizma i feminističke teologije i u kojoj su rodne teorije poznate rijetkim teolozima, pojam rod uveden je u zakonodavstvo i u obrazovanje.

Rasprave o pojmu ”rod“ počele su u Hrvatskoj povodom donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije 2008. godine, što ga se u Crkvi tumačilo kao šifru za homoseksualnost, zanemarujući da se u istom Zakonu pitanje homoseksualca rješava pod pojmom spolne orijentacije.

Pojam (roda) sve aktivnije se počeo rabiti u politici, nastajali su i ozbiljni nesporazumi. S obzirom da je ušao u javni govor i kad je bilo riječi o pravu žena na pobačaj, o graničnim situacijama mijenjanja spola ili o homoseksualnim identitetima, crkvena hijerarhija počela ga je smatrati opasnim te ga, sve do nedavno, nije u pozitivnom njegovom značenju, ni uvrštavala u svoje dokumente

Crkvena hijerarhija je pokazala izrazito nepovjerenje prema zakonodavnim izmjenama i izazvala netrpeljivost neistomišljenika te se u javnosti pojavila i teza o ”kulturnom ratu“ u Hrvatskoj.

Polarizirana atmosfera u hrvatskom društvu pridonijela je tomu da odgovorni ljudi u Crkvi nisu propitivali značenje roda u znanosti i u međunarodnim dokumentima te su mu pridali isključivo negativno značenje.

Termin ”rodna ideologija“ pokazala se prikladnijim nazivom u kontekstu ideološke podjele i homogeniziranje društva, osobito u okviru napetosti između Crkve i socijaldemokratskih struja u politici.

Neupitnost ideje o ”rodnoj ideologiji“ osigurali su crkveni dokumenti, autoritet Papinskog vijeća za obitelj i Kongregacija za nauk vjere.

Prevedene su knjige Gabriele Kuby i organizirane tribine na kojima je nastupala a njezine su postavke ponavljali, dopunjali i razrađivali i sami teolozi.

Kritički teološki glasovi su brzo kažnjeni i ušutkani. Dovođenje u pitanje pojma ”rodna ideologija“ doživljavalo se kao izdaja crkvenih i nacionalnih interesa. A na raspravu o rodu i rodnoj ideologiji u Hrvatskoj nisu uspjeli utjecati ni ozbiljni teološki radovi.

Sam papa Franjo, kojega više zanima Kristova ljubav prema svakom čovjeku bez razlike, nego teološke i ideološke rasprave, novinarima u avionu po povratku iz posjeta Gruziji i Azerbajdžanu, međutim, objasnio je što misli pod pojmom ”ideološke kolonizacije“ ispričavši priču:

”Otac iz Francuske nedavno mi je ispričao kako je za stolom razgovarao sa svojim djetetom. Pitao je dječaka što želi biti kada odraste i ovaj mu je odgovorio. ‘Djevojka’. … Jedno je kad osoba ima sklonost da promijeni spol, ili čak napravi operaciju, ali nešto je sasvim drugo kada djecu u školi uče da je pitanje spola osobna odluka te time nastoje mijenjati mentalitete. I to je za mene ideološka kolonizacija.“

Doista, nitko ne bira svoj spol niti spolnu orijentaciju, nego se s njima rađa, ali bi svatko trebao moći birati koje će stereotipe rodnih uloga prihvatiti a koje ne.

Termin ”rodna ideologija“ pokazala se prikladnijim nazivom u kontekstu ideološke podjele i homogeniziranje društva, osobito u okviru napetosti između Crkve i socijaldemokratskih struja u politici. Neupitnost ideje o ”rodnoj ideologiji“ osigurali su crkveni dokumenti, autoritet Papinskog vijeća za obitelj i Kongregacija za nauk vjere

Zlouporabe pojma ”rod“ zacijelo postoje, no, sve dok se on ne razmotri u njegovu pozitivnom aspektu kakav pomaže razlikovati ontološku jednakost od danih bioloških i konstruiranih, arbitrarnih kulturoloških razlika između muškaraca i žena, oslobođenje žena od dominacije muškaraca, zloporaba, nepravednih i neravnopravnih odnosa i ponižavajućih stereotipa zacijelo neće biti tema rasprava među vođama u crkvenoj hijerarhiji i konzervativnim liderima, misliocima i aktivistima koji svojim djelovanjem potiču uspostavu tradicionalnih i konzervativnih vrednota u Hrvatskoj i svijetu.

A te su ”vrednote“, kako ih oni shvaćaju, ponižavajuće i strukturalno nasilničke.

Zapravo, im je, čini se, više stalo da pojam ”rod“ kao pojam što su ga u znanost uveli feministički i liberalni  pokreti ne uđe u hrvatsko zakonodavstvo, nego što im je stalo da se ženama pruže ozbiljni pravni temelji u zaštiti protiv nasilja, odnosno da nasilja bude što manje.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora