novinarstvo s potpisom
Nećeš, razbojniče – kodno ime policijske akcije protiv Zdravka i Zorana Mamića poprima doslovno značenje: ni ponuđena jamčevina od po 20 milijuna kuna za svakog od nogometne braće nije bila dovoljna da sutkinja zagrebačkog suda na zahtjev USKOK-a ne bi napravila presedan i odlučila da za Zdravka Mamića, i njegovog brata Zorana također, nema mogućnosti kupovine slobode jamčevinom.
Novac, kuće, sve je ponuđeno. Ali, nećeš, odlučeno je da za najveći slučaj kriminalno-koruptivne sumnje težak skoro 130 milijuna kuna uopće neće biti razmatrana mogućnost jamčevine. Zašto? Bila bi to očito za braću Mamić prejeftino kupljena sloboda.
Inkriminacije su vrlo ozbiljne, i pravosuđe je odlučilo biti striktno. Sada ih čeka mjesec dana skromnoga života u Remetincu, bez poroka Zagreba, bez buke, moći i urlanja. Zadnji primjer takvog ponašanja vidjeli smo u emisiji HTV-a kad je Zdravko Mamić u izravnom prijenosu urlao na ministra MUP-a Ranka Ostojića da je lažov.
Gdje je kraj?
Mamić je mislio da kraja nema, da je nedodirljiv u svojim kulama bjelokosnim, gdje se družio s elitom, sucima, političarima, da će mu to biti dovoljno. Sada je postao afera s najvećom specifičnom težinom u Hrvatskoj – u eurima.
Normalno, njegova obrana se oslanja na jedino moguće – najavili su žalbu na ovu odluku suda, tim više što sutkinja istrage koja je morala odlučivati o istražnom zatvoru za Mamiće navodno nije dobila priliku vidjeti njihove obrane.
Ići će se na proceduralne propuste, a onda sigurno i na navodne političke pritiske. Uostalom, to od prvog dana govore i Mamići, i njihovi odvjetnici, a i cijeli HDZ, da je riječ o političkom progonu. A što drugo i mogu?
Bacanje cijelog slučaja u domenu politike i navodne osvete SDP-a za sve što im je dosad izgovorio, jedino je na što se mogu u izbornoj godini osloniti. Mamić je još u četvrtak bio toliko bahat da je rekao da će se nakon ovoga čak angažirati u politici, da on može biti i premijer i predsjednik, ako to želi.
Htio je biti čak i “šef” HDZ-a. Sada mu je možda jasno tko je ipak gazda u ovoj državi, a gazda je na zakonu utemeljen sustav. U miru Remetinca može razmisliti o tome koliko je njegovo bahaćenje bilo realno. Upravo je on taj koji se kroz politiku mislio izvući iz afera koje ga godinama prate.
No, stvari su se u Hrvatskoj promijenile, pravosuđe je neovisno.
Gledajući njegove izjave, dok sve svaljuje na stranu politike, postavlja se osnovno pitanje: je li uvođenje reda, ili kako se to danas već popularno zove isušivanje močvare u sportu, treba nazivati politizacijom?
Je li SDP-ova ekipa politizirala kad je na početku mandata o tome progovorila, ili je jednostavno provodila legitimnu politiku, za koju je dobila povjerenje birača? Usporedbe radi, i zakon o nezastarjevanju privatizacijskog kriminala Mamić bi vjerojatno nazvao politizacijom, jer može dohvatiti i neke HDZ-ove perjanice.
Sve je politizacija, zar ne, kad si tražiš alibi, ali uvođenje reda to nije. Građani podržavaju uvođenje reda, riječ je o legitimnim o političkim odlukama, za koje će SDP i Zoran Milanović na kraju uostalom odgovarati na izborima, a Mamić je samo jedan kotačić u tom mehanizmu.
To nije pitanje pojedinačnog slučaja, već sustava. Ako se smatra da u nogometu i sportu općenito ima previše korupcije i poreznih sivih zona, ako postoje svi pokazatelji i indicije o tome, ova vlast – pritom se misli policija i sudska vlast! – ima svako moguće pravo i obavezu da taj problem riješi, ukoliko ga uočava kao točku na kojoj pada vladavina prava.
Stoga se Mamići ne moraju čuditi: nisu oni žrtve političkog progona, već je ovo rezultat funkcioniranja pravne države, kojoj su se stalno rugali, kao i poreznim upravama, ministarstvima financija, ali jednako tako i vlastitim navijačima, kad je već riječ o nogometu, i svim građanima koji su dovoljno glupi da svoj porez plaćaju.
Barem tako kaže USKOK.
A pravna država ima dužnost ispitati koliko je Mamić bio u pravu. Ona će odlučiti je li ovo politički progon ili kršenje zakona. Ovisno o tome, mjerit će se njegovi mjeseci u Remetincu.
Biti će zanimljivo vidjeti hoće li izaći do izbora? A s obzirom na to da ostavku ne planira dati, da ostaje opasnost i od ponavljanja djela i od utjecaja na svjedoke, može samo moliti boga da izbori budu što prije. Jer on misli da će ga to spasiti.
Kakva zabluda.
(Prenosimo s portala Novoga lista).