novinarstvo s potpisom
Nikada još HDZ nije dobio na izborima u Zagrebu toliko malo glasova, a njihov kandidat za gradonačelnika doslovno je pretrpio potop i nestao. Ipak, hrvatski Frank Underwood, na kojeg i doslovno fizički nalikuje, Andrija Mikulić postao je predsjednik Skupštine, a cjelinu nove skupštinske većine čine još i hrvatska Marine Le Pen Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović.
Prljava zagrebačka ”kuća od karata” zapečatit će se izmjenom naziva Trga maršala Tita nakon godišnjih odmora, nakon čega ćemo slobodno moći reći da je hrvatski antifašizam šaptom pao.
Plenkovićev umiveni HDZ u Zagrebu je zapravo u dealu s jednim optužnicama načetim bivšim ONO i DSZ komunistom kao gradonačelnikom, i dvoje iznimno ekstremnih desničara, a sve vodi čovjek kojeg se Plenković zapravo cijelo vrijeme želi riješiti, Andrija Mikulić.
Grad Zagreb danas je glavni dokaz da Plenković još nije završio svoj unutarnji problem s desnom strujom koja ga čvrsto drži u šaci i ako se ponosi time što je njegova stranka na ovakav način, bez izbornog legitimiteta i potopom vlastitog kandidata za čelno mjesto ovladala zagrebačkom Skupštinom, tada je politički slijepac.
Zagrepčani nisu glasali ni za Mikulića, a još manje za Esih i Hasanbegovića. Njihov većinski izbor bio je centar i lijevi centar, pokazuju to glasovi za stranačke liste za Gradsku skupštinu.
Izigrana je volja birača, a kvazi-ljevičar Milan Bandić postaje grobar antifašističke ideje u Hrvatskoj.
To i sam zna, pa je zato i izbjegao referendum o skidanju imena Trga maršala Tita jer je znao da bi ga njegov rezultat pokosio, a sudbinu mu u rukama drži Bruna Esih, ikona nove hrvatske desnice, za koju se ne zna ništa osim da nije bila u stanju završiti obaveze na institutu na kojem je bila zaposlena te da negira sve povijesne činjenice o završetku Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj.
No, nije bitno što ona zastupa, dovoljno je da je ”manekenka” jedne zadrte struje i da ima dvije zdrave ruke kojima može podržati Bandića u Skupštini. I to samo iz jednog razloga – jer je on jedini u Hrvatskoj koji je u ovom trenutku spreman skinuti Titovo ime. Na to ne bi mogla natjerati ni Plenkovića, ali eto Bandića može, pa i hoće.
Uloga ljevice u Zagrebu pritom je otužna. Radnička fronta i onaj Tomašević iz Za naš Zagreb pokušali su se boriti za Trg maršala Tita, SDP-ove istupe nitko nije ni primijetio, a u što se pretvorila Sandra Švaljek, bolje je ne znati.
Sve su to bili lijevi glasovi, ako ćemo pod lijeve brojiti glasove antifašista i normalnih ljudi koji znaju tko je bio pobjednik, a tko gubitnik u Drugom svjetskom ratu te kako je nastala Republika Hrvatska, ona čijim imenom sada taj trg želi krstiti Milan Bandić. Uostalom, nisu li i HDZ-ovci antifašisti, barem ako poštuju Ustav?
Kako je onda moguće da se Hrvatskoj dogodila tako prljava veletrgovina u kojoj i HDZ prestaje biti antifašistički, Bandić pljuje na sve što je ikada dosad kao bivši SDP-ovac govorio i radio, a politiku vodi marginalna Bruna Esih?!
Bljuvotina kakve se trebamo stidjeti.
(Prenosimo s portala Novoga lista).