novinarstvo s potpisom
Škrgut zubi na Kaptolu 8 čuo se sve do Freisinga, pa su se njemački prijatelji, iznenađeni što glavni urednik Glasa Koncila tako uništava sebe, najprije zapitali zašto bismo mi bili krivi što Katolička crkva u Republici Hrvatskoj, njeni pastiri i svećenici u prvome redu, nisu zadovoljni onime što se odražava u ogledalu pred kojim stoje i hoćemo li zbog toga iz naših karitativnih fondova morati plaćati još i zubne proteze neurotičnim hrvatskim katolicima?
Katolički tjednik je u broju 37, od 10. rujna, javio da je s 18. međunarodnoga kongresa Renovabisa, koji je od 3. do 5. rujna održan u Freisingu u Njemačkoj na temu ”Crkva – mediji – javno mnijenje”, nakon prvog dana objavljeno službeno Renovabisovo priopćenje u kojem je, uz ostalo, i sljedeći odlomak: ”Dok je Lidija Lacko Vidulić, novinarka kulture javnog hrvatskog radija, opisala Crkvu kao veoma utjecajnu”. I to ne bi bio problem da u službeno priopćenje Renovabisa, što je posebno zaboljelo ekipu iz Dvora od oniksa, nije ušla i ocjena kolegice Vidulić da je ”U Hrvatskoj Crkva često, u najmanju ruku u javnoj percepciji, tijesno povezana s desnim stranačkim spektrom i da Crkva ne poduzima ništa da bi se od toga u dovoljnoj mjeri ogradila”.
Miklenić je napisao da su novinarka Vidulić i njemački humanitarci ”klevetali našu Crkvu” (naslov njegova komentara glasi ovako: ”Kleveta naše Crkve na međunarodnom kongresu”). ”Stav iz toga odlomka, koji se tiče Katoličke crkve u Hrvatskoj, ima osobitu težinu jer je kleveta Crkve u Hrvatskoj i jer ga je objavio Renovabis, službena i ugledna ustanova Njemačke biskupske konferencije koja se u podnaslovu označava kao ‘Akcija solidarnosti njemačkih katolika s ljudima u srednjoj i istočnoj Europi’.”
Zašto se Miklenić digao na stražnje noge? Zato što Renovabis nije bilo tko, već institucija koja hrani ovdašnju Crkvu i kojoj hrvatski biskup duguju jako, ali jako puno i novaca i usluga. Naravno, Renovabis nije banka da bi joj se taj novac trebao vratiti, već je to karitativna organizacija njemačkih katolika. Utemeljena je 1993. u Njemačkoj, gdje se nalazi i njen središnji ured. Prve korake u njenom osnutku je u ožujku 1993. učinila Njemačka biskupska konferencija, a daljnje korake je napravio Središnji odbor njemačkih katolika. Svrha te organizacije je jačanje Crkve u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi. Podupire pastoralne, društvene i socijalne projekte u bivšim socijalističkim državama sa tih prostora. Na logotipu je istaknuto da je Renovabis akcija solidarnosti njemačkih katolika s ljudima u srednjoj i istočnoj Europi (“Solidaritätsaktion der deutschen Katholiken mit den Menschen in Mittel- und Osteuropa“). Ukratko, kada te kritizira Renovabis, koji te i financijski podržava, onda to i nije šala. To se daleko čuje.
Stav da je Katolička crkva u Hrvatskoj ”tijesno povezana” s političkim strankama desnice ne samo da ne odgovara povijesnoj istini i stvarnosti, nego je i objektivno ocrnjivanje Crkve i falsificiranje stvarne slike Crkve u Hrvatskoj, napisao je Miklenić. Ma nemoj, kume? Stavljate stolove ispred vaših crkava svakojakim ekstremno desnim protuhama, veličate ratne zločince, navijali ste i navijate za stranke desnog spektra, novim ”Olujama” biste potjerali komunjarsku bandu iz Banskih dvora, protiv ste ćirilice, ušutkavate Papu kada se ovaj zalaže za ekumenizam i za pomirenje na našim prostorima, pjena vam izbija na usta na sam spomen riječi antifašizam, nikada se niste ispričali što ste držali stražu ustašama i sad, što? Trebamo li vam povjerovati da podjednako tretirate sve stranke hrvatskog političkog spektra? Zar mislite da su Hrvati takvi kreteni da vam to povjeruju?
”Iz citiranoga dijela službenoga Renovabisova priopćenja ne vidi se je li novinarka za svoje subjektivno mišljenje, koje je možda zajedničko i određenoj grupi unutar Hrvatskoga radija ili šire, iznijela ikakav argument, što bi se očekivalo već iz minimalnoga poštovanja prema sudionicima kongresa. Omekšavanje tvrdnje da je Crkva tijesno povezana s desnim stranačkim spektrom ogradom ‘u najmanju ruku u javnoj percepciji’ otkriva da i nema argumenata za tu tvrdnju, pa ostaje gorak okus da je to bilo ipak etiketiranje Crkve u Hrvatskoj. Naime, ne može se bez objektivnoga i stručnoga istraživanja vjerodostojno govoriti kakva je stvarno ‘javna percepcija’ odnosa Crkve u Hrvatskoj prema političkim strankama, a nije poznato da je u Hrvatskoj ikada provedeno takvo stručno i vjerodostojno istraživanje”, piše glavni nerednik Glasa Koncila.
No, iako dakako postoje istraživanja koja Miklenić negira te iako su ozbiljni teolozi i sociolozi (Mardešić, Vrcan, Markešić, Ćimić, Grubišić, itd.) ustanovili da je Crkva desno orijentirana politička struktura, problem, piše Miklenić, nisu oni koji se time stručno bave, već je problem to da percepciju stvaraju, znate već, ”dobro plaćeni novinari da bi utjecali na javno mnijenje”. Hajde, bogati, plati već jednom, Mikleniću, da me takvim konačno s pravom nazivaš.
Naime, nije Crkva kontra ljevice, ma kakvi, to su sve komunističke floskule, jer, znano je: ”U Hrvatskoj postoji i živi još u doba komunizma stvoren medijski mit o Crkvi kao neprijatelju ljevice, no mit i stvarnost nemaju niti mogu imati išta zajedničko”. Pa da, Stjepan Radić nije izlazio iz guzice nadbiskupima, Ante Pavelić je mrzio sve što je katoličko, pa onda i hrvatsko, Tito je dao osuditi Stepinca zbog njegove vatrene podrške partizanima, a Franjo Tuđman i Gojko Šušak su se dokazali otvaranjem koncentracijskih logora za hercegovačke fratre. Stjepan Mesić, znamo i tog bandita; kada se analiziraju troškovi njegova mandata, vidi se da je najviše trošio na tamjan, dok Ivo Josipović prolazi manje više OK s obzirom na to da osobno još nije poslao ni jednog popa na Goli otok.
A sada manje šala.
Miklenić je napisao kolumnu samo za uši njemačkih katolika laika, svećenika i biskupa, jer budalaštine tipa ”Crkva u Hrvatskoj se doista svrstala uz određenu političku stranku i opciju samo 1990. godine na prvim višestranačkim izborima” može pričati svojoj priležnici (bilo bi dobro da je ima, jer bi bio manje neurotičan). Tu foru da se Crkva više ne svrstava ne puše ni posljednji čitatelji njegova tjednika.
Prvi koji se svrstava je sam Miklenić, jer taj papak više i ne skriva da se nalazi svim silama iza političkog projekta Željke Markić i svega što je desnije od naše miss Piggy. Je li točno da politički ne dišu na jednak način thompsonovac Ante Ivas i berdjajevac Ivan Devčić? Pa tko to ne vidi, taj je zaista budala, a tko to ima potrebu posebno pojašnjavati Nijemcima, kako to čini Miklenić, nije osobito pametan.
Zašto ”boli Renovabisova kleveta”? Zato što to uopće nije kleveta, već precizna dijagnoza. Imaju Nijemci, za razliku od Miklenića, nešto konkretnije političke i ine kulture, a i prilično su dobro informirani o stanju i povijesti Republike Hrvatske. Jer im je stalo.
Ako itko kleveće i izmišlja, to je Ivan Miklenić, jer će u narednom broju nakon napada na Renovabis sam sebi, uobičajeno, skočiti u usta i napisati (u komentaru ”Kucnuo je čas”) da: ”Koliko god mediji odvraćali pozornost javnosti od brojnih neriješenih problema u suvremenoj Hrvatskoj i koliko god baš zbog toga svakodnevno nametali predizbornu kampanju za predsjednika države, koja uopće nije raspisana, niti je poznato tko će se sve službeno natjecati za tu funkciju, ne mogu potpuno ignorirati inicijativu građanske udruge ‘U ime obitelji’ za referendum za biranje političara s imenom i prezimenom.
Ta inicijativa već je sada postigla važan uspjeh jer se na političkoj sceni dogodilo svrstavanje političkih stranka za inicijativu odnosno protiv nje pa je na taj način već sada biračima jasnije komu je stvarno stalo do boljitka funkcioniranja političkoga sustava i da se na taj način počinje mijenjati stanje u državi, a komu je u interesu da se promjena ne dogodi i da se promjene još više odgode…”.
Kaže Miklenić da su kritike na račun Željke Markić ”prijetnja političkom sustavu Hrvatske”. A dokaz da se i biskupi svrstavaju politički te da nije točno ono što je poručio njemačkim katolicima iznosi, opet skačući sebi u usta, ovako:
”Nakon što su biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine, zalažući se za opće dobro cjelokupnoga hrvatskoga društva, sa svoga susreta u Križevcima iskazali potporu toj građanskoj inicijativi za promjenu izbornoga zakonodavstva, još su eksplicitniji bili Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije u priopćenju sa sjednice u ponedjeljak 15. rujna te kardinal Josip Bozanić, koji je u homiliji na 283. zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba u Mariju Bistricu doslovno rekao: ‘Prilike ne dopuštaju odgađanja jer u pitanju je opće dobro (..)
Stoga nas raduju inicijative hrvatskih građana, posebno vjernika laika (čitaj: Željka Markić), koje se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju, jer ne žele ostati indiferentni za potrebe našega društva, posebno običnoga čovjeka i onih koji su zakinuti u svojim pravima.”
Nije, naravno, na meni da sugeriram kome će njemački katolici popravljati zube koje skrhaju u bijesu. Meni je samo dato da, kao i Renovabis, ispred hrvatskih katolika, ali ne svih (jer ima katolika koji su upozoreni da ne valja ići neuredan i kao avet tamo gdje se civilizirano treba ponašati), već onih u hijerarhiji i u pozicijama upravljanja i predstavljanja, stavim ogledalo te da ga zaštitim od ispada i klevetanja časnih nacija od strane onih kojima se ne sviđa što se u njemu zrcali.