novinarstvo s potpisom
Glavni urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić obrušio se na predsjednika HDZ-a i potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka optužujući ga da je Hrvatskoj učinio ”golemu štetu” i da brani osobne, a ne nacionalne, odnosno državne interese.
Brojni novinari su zatim, ili skloni manipulacijama ili nesposobni razumjeti stvari Crkve (kakvi već neupućeni jesu), zaključili najprije da Glas Koncila ruši Karamarka, a zatim da je Crkva pustila predsjednika HDZ-a niz vodu.
Kao prvo, istina je da je Glas Koncila glasilo zagrebačke nadbiskupije i da je zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić izdavač toga katoličkog tjednika, pa stoga odgovoran za sadržaj Glasa Koncila na isti način na koji se na suđenju Alojziju Stepincu utvrdila njegova odgovornost za proustaški sadržaj tadašnjega Katoličkog lista (i drugih katoličkih tiskovina koje su izlazile pod jurisdikcijom Stepinca). Međutim, Glas Koncila nije glasilo Katoličke crkve u Republici Hrvatskoj, a kamoli Hrvatske biskupske konferencije (HBK), koja pak izravno kontrolira Hrvatski katolički radio (HKR) i Informativnu katoličku agenciju (IKA).
I tu smo, u radu IKA-e, mogli vidjeti oprez, jer nisu prenijeli Miklenićeve optužbe na račun Karamarka. Naprotiv, iako svaki tjedan IKA donosi sukus Miklenićeva komentara, ovoga puta IKA donosi samo ovo: ”Niz pitanja koja se nameću u aktualnoj političkoj situaciji o izigravanju općega dobra – postavio je u komentaru glavni urednik mons. Ivan Miklenić, napisavši da hrvatska javnost napeto iščekuje kakav će biti rasplet političkih sukobljavanja u redovima vladajuće garniture i da ne može biti sretna što se u dosadašnjim događanjima ponovno davala prednost partikularnim interesima.” Dakle, čista kamilica, kako ćemo malo kasnije vidjeti, odnosno jako veliko distanciranje od Miklenićeva neobuzdanog pisanja.
Zašto neobuzdanog? Zato jer glavni urednik Glasa Koncila na sumanuti način optužuje HDZ da ima, citiram: ”gotovo nedemokratski izabrano vodstvo” koje je, citiram: ”zapravo imalo zadaću štetiti Hrvatskoj”.
Ali niti je Ivan Miklenić isto što i Glas Koncila, niti je, rekli smo, Glas Koncila isto što i Katolička crkva ili HBK. Recimo, ja jesam glavni urednik portala Autograf.hr, ali jesam li ja isto što i ovaj portal? Apsolutno ne! Kako, uostalom izjednačiti pisanje moje malenkosti, Viktora Ivančića ili Ive Josipovića? Nikako.
A koliko je Miklenić koji, ponavljam, za svoj posao odgovara Josipu Bozaniću (jer da sluša vlastitu savjest, nisam baš siguran) često u suprotnosti prema biskupima, o tome sam već dosta pisao. Samo da vas podsjetim i da usput postavim biskupima pitanje na koje, kukavice kakve jesu, neće htjeti odgovoriti: supotpisuju li hrvatski (nad)biskupi Miklenićevu uređivačku politiku prema kojoj se omalovažavaju, bitno umanjuju, pa čak i ismijavaju žrtve ustaškog genocida u Jadovnom, Glini, Jasenovcu i na drugim stratištima? Nadajmo se da je to samo pitanje Miklenićeva ukusa, a ne i afiniteta članova episkopata.
Tako i sada. Glas Koncila izlazi na tržište srijedom, ali ima nadnevak nadolazeće nedjelje. Glas koncila u kojem Miklenić skida skalp Karamarku je objavljen u srijedu 8. lipnja, ali ima nadnevak (jučerašnje) nedjelje 12. lipnja. Zašto ističem ovo pitanje datuma izlaska? Zato što Miklenić piše svoje komentare uoči zatvaranja broja. Što znači da je pisao napad na Karamarka u utorak 7. lipnja. I znate što? Baš je toga 7. lipnja održano izvanredno zasjedanje HBK na kojem biskupi govore sasvim suprotno od Miklenića.
Citiram dio priopćenja Tajništva HBK (kojeg je donijela IKA):
”Potaknuti događajima i okolnostima trenutačnog stanja u hrvatskom društvu biskupi su izrazili duboku zabrinutost koja je povezana s teškoćama demokratskog funkcioniranja vlasti. Naime, bolno je promatrati postupke s nedostatkom odgovornosti i nebrige za vrijednosti koje su u temelju slobodne hrvatske države, a za koje su podnesene tolike žrtve hrvatskih branitelja. Važno je to imati pred očima upravo u danima kada se spominjemo 25. obljetnice hrvatske državnosti.”
Biskupi smatraju ”kako je pogubno dopustiti da se produbljuju postojeće podjele, temeljem otklona od istine i uskih sebičnih ili političkih interesa, te stranačkih probitaka. Stoga se pozivaju vjernici neka u svoje molitvene nakane uključe rad odgovornih za politički život i brigu za opće dobro naroda i Domovine”.
Dakle, Miklenić optužuje Karamarka za veleizdaju, a članovi episkopata pozivaju građane vjernike da mole za tog istog Karamarka!
Hoću reći, mi zaista ne znamo što biskupi misle o ponašanju predsjednika HDZ-a, ali teško bi se moglo zaključiti da bi Vlado Košić, Josip Bozanić ili, ako hoćete, Ivan Devčić ili Mate Uzinić željeli supotpisati optužbu da HDZ ima ”nedemokratski izabrano vodstvo” koje ima ”zadaću štetiti Hrvatskoj”.
Pogotovo mi se čini malo vjerojatnim da bi (nad)biskupi podržali konstantne teorije zavjere kanonika Miklenića koji pak i ovaj komentar završava mantrom o komplotu tajnih sila protiv Hrvatske: ”I ponovno se nameće pitanje, koje će opet vjerojatno ostati bez odgovora: prepoznaju li slobodni političari i slobodni građani nevidljivu ruku koja skrivena iza scene čvrsto drži i ne pušta okovanu Hrvatsku, koja Hrvatskoj i dalje onemogućuje slobodu, demokraciju, pravnu državu, a time i boljitak?”
Drugi je par rukava što Miklenić mijenja ploču (on to inače radi kada mu to odgovara, kada ga politička stvarnost demantira) i što je prisiljen prozvati HDZ i Karamarka, premda bi si radije odrezao ruku nego to i potpisao: ”Najjača stranka umjesto da je strpljivo dogovarala i usuglašavala rješenja s partnerima, i umjesto da je gradila okvir i stvarala politički prostor za nositelje izvršne vlasti koji su pretežno ipak bili pravi ljudi na pravim položajima, neprestano je manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade.”
Posebno je dirljivo to Miklenićevo prolijevanje krokodilskih suza za dobrobit domovine kada otkad znamo za njega visi iz dupeta HDZ-u, ali on kaže: ”Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao, pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države.”
Svoje prijatelje, sve do jednoga ”gorljive katolike” i lizače oltara, pak tereti da ”su po dobroj staroj maniri bivše partije bili sretni što im je stranka ponovno na vlasti i što su smatrali da je dovoljno da budu na liniji ‘vođe’, ostat će vjerojatno neodgovoreno pitanje, ali i gorak okus njihova zakazivanja i neodgovornosti.”
Tako zbori čovjek koji je samo tjedan dana ranije u svom komentaru napisao da u Hrvatskoj ima brojnih političkih stranaka koje su ”suvišne”. Da nije pak istina ovo: da je Miklenić taj koji je ovdje suvišan, nedosljedan, lažan, neprilagođen, ekstreman, opijen idejom o nezamjenjivosti s obzirom na to da smije soliti pamet svima, pa i cijelom episkopatu, o papi Franji da ne govorimo?
Najednom svi ti HDZ-ovci, Mikleniću privrženi srcu, postaju nekompetentni, pokvarenjaci, izdajnici, prevaranti… osobe kod kojih ”nije bilo sluha ni volje za prihvaćanje, razumijevanje i ostvarivanje zdravorazumskoga rezoniranja po kojemu ni politička stranka, ni Vlada, ni Hrvatska ne smiju biti talac interesa jedne osobe ni određenoga projekta”.
Da se razumijemo, nije da mi je žao što Karamarko tone i što je HDZ u velikim problemima. Kako je prvi napisao kolega Branimir Pofuk u Večernjem listu još 30. ožujka 2014. (a mi smo prenijeli u tjednu iza toga), zatim je to od Pofuka preuzeo dr. Nikica Gabrić koji je lansirao tvrdnju, prosperirat će ona stranka (misli se na SDP i na HDZ) koja se prva riješi svojega šefa. I ne radujem se povratku SDP-a na vlast.
Uostalom, ako je netko licemjer i kunktator, tko je veći: Karamarko, ovi na Kaptolu 8 ili preko puta na broju 31?
Ali mogli bismo i ovako: što ste tražili, što se zagovarali, za koga ste lobirali i agitirali sa propovjedaonica, to ste i dobili. U slast.