Mladi, katolička vjera i ustaška simbolika

Fenomen u kojem mladi u Hrvatskoj pokazuju sklonost prema ustaškim pjesmama i pozdravima, kao što smo nedavno vidjeli u Imotskom, dok se istovremeno izjašnjavaju kao dobri katolici i vjernici, otvara prostor za složenu i višeslojnu analizu društva, obrazovanja, religije i identiteta.

Ovaj paradoks nije simptom samo jedne grupe mladih, već odražava dublje probleme unutar hrvatskog društva.

Problem nije jednostavan; on je složen rezultat povijesnih, obrazovnih, religijskih i društvenih faktora. Zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje obrazovanje, moralno vodstvo Crkve te odgovoran javni diskurs. Samo kroz kritičko obrazovanje i jasno razgraničenje između nacionalnog identiteta i ekstremizma možemo očekivati promjene koje će dovesti do društva u kojem ovakvi paradoksi više neće biti prisutni.

Povijesni i društveni kontekst

Da bismo razumjeli ovaj fenomen, potrebno je uzeti u obzir povijesni i društveni kontekst Hrvatske. Ustaški režim, koji je bio aktivan tijekom Drugog svjetskog rata, odgovoran je za brojne zločine protiv čovječnosti, uključujući genocid nad Srbima, Židovima, Romima i zločine nad antifašistima.

Nakon rata, Jugoslavija je sustavno suzbijala svaku pozitivnu uspomenu na taj režim, dok su antifašističke vrijednosti bile temelj nove države. Međutim, raspad Jugoslavije, Domovinski rat i stvaranje moderne Hrvatske donijeli su kompleksan odnos prema prošlosti, gdje su mnogi počeli gledati na ustaštvo kroz prizmu nacionalnog otpora, umjesto genocidne ideologije.

Ovakvo povijesno ”čišćenje” doprinijelo je ambivalentnosti prema ustaškoj simbolici. Mladi, rođeni nakon Domovinskog rata, odrastaju u društvu podijeljenom po pitanju uloge i značaja NDH i ustaštva. S jedne strane, postoji društveni i politički pritisak na osudu fašizma, dok s druge strane, dio društva veliča aspekte NDH kao simbol nacionalnog otpora, čak i uz zanemarivanje ili opravdavanje zločina. Ta kontradiktornost stvara zbrku u razumijevanju povijesti, što vodi do zastranjenja u pogledu na nacionalni identitet. 

Uloga obrazovanja

Obrazovni sustav igra ključnu ulogu u oblikovanju stavova i identiteta mladih. U teoriji, škole bi trebale pružiti objektivno i kritičko razumijevanje povijesti, no u praksi obrazovni sustav u Hrvatskoj često pati od neujednačenosti i nedosljednosti u poučavanju o teškim temama poput fašizma, ustaštva i zločina NDH.

Kurikulum često preskače temeljite rasprave o moralnim implikacijama tih povijesnih događaja, fokusirajući se više na činjenice nego na kritičko razmišljanje i etičke refleksije.

Odsutnost kritičkog mišljenja u obrazovanju otvara prostor za površno shvaćanje povijesnih događaja, gdje se ustaška simbolika može percipirati kao dio nacionalnog identiteta, umjesto kao sramotna epizoda. Mladi tako mogu slušati ustaške pjesme i koristiti pozdrave poput ”Za dom spremni” bez potpunog razumijevanja povijesnog i moralnog tereta tih simbola. Taj nedostatak razumijevanja olakšava normalizaciju ekstremističkih stavova pod krinkom patriotizma. 

Uloga religije i katoličanstva

Ironija leži i u tome, da se isti mladi koji veličaju ustaštvo izjašnjavaju kao dobri katolici, dakle radi se o nesporazumu između deklarativne vjere i stvarnog prakticiranja kršćanskih vrijednosti.

Katoličanstvo, kao religija ljubavi, praštanja i milosrđa, ideološki je nespojivo s ustaškom ideologijom, koja se temelji na mržnji i nasilju. Međutim, Crkva u Hrvatskoj često ne reagira dovoljno snažno na pojave ustaškog naslijeđa među vjernicima, što dodatno otežava situaciju.

Povremeno, neki članovi klera čak implicitno ili eksplicitno podržavaju nacionalističke stavove, što stvara konfuziju među mladima. Umjesto da Crkva bude mjesto moralne jasnoće, ona ponekad postaje utočište za nacionalističke ideologije. Time se stvara lažni osjećaj vjerskog opravdanja za stavove i ponašanja koja su zapravo u suprotnosti s kršćanskim učenjima. 

Uloga društva i medija

Mediji i popularna kultura također igraju značajnu ulogu u oblikovanju stavova mladih. Dok s jedne strane postoji jasna osuda ustaštva u većini mainstream medija, s druge strane, određeni segmenti medijske scene i društvenih mreža potiču revizionizam i normalizaciju ustaške simbolike.

Ova ambivalentnost u javnom diskursu stvara zbunjenost među mladima koji možda ne znaju kako interpretirati sukobljene poruke.

Popularnost turbofolka i ustaških pjesama među mladima nije samo pitanje glazbenog ukusa, već pokazuje dublju potrebu za identifikacijom s nečim što percipiraju kao autentično hrvatsko, bez obzira na povijesne implikacije. U kombinaciji s nedostatkom obrazovanja o povijesnim kontekstima, ovo može dovesti do toga da mladi vide ustašku simboliku kao legitiman izraz nacionalnog ponosa, a ne kao znak ekstremizma.

Kako naprijed

Suočavanje s ovim problemom zahtijeva niz koraka. Prvo, obrazovni sustav mora preuzeti odgovornost za pružanje kvalitetnog obrazovanja o povijesti koje ide dalje od suhoparnih činjenica i ulazi u moralne i etičke implikacije. Kritičko mišljenje treba biti u središtu obrazovnog procesa, gdje će se mladi poticati na propitivanje, analiziranje i razumijevanje kompleksnih povijesnih i društvenih fenomena.

Drugo, Katolička Crkva mora zauzeti jasniji stav protiv veličanja ustaške simbolike. Moralni autoritet Crkve može biti ključan u odvajanju religije od nacionalizma te u promoviranju pravih kršćanskih vrijednosti koje se protive mržnji i netoleranciji.

Treće, potrebna je promjena u javnom diskursu gdje će se osuditi revizionizam i normalizacija ekstremnih stavova, uz promicanje dijaloga koji je utemeljen na poštivanju ljudskih prava i povijesne istine. Mediji i javne osobe imaju odgovornost u kreiranju diskursa koji će osuditi veličanje totalitarnih ideologija i poticati društvenu koheziju.

Fenomen mladih koji vole ustaške pjesme i pozdrave dok se izjašnjavaju kao dobri katolici nije jednostavan problem, već složen rezultat povijesnih, obrazovnih, religijskih i društvenih faktora.

Rješenje zahtjeva sveobuhvatan pristup koji uključuje obrazovanje, moralno vodstvo Crkve te odgovoran javni diskurs. Samo kroz kritičko obrazovanje i jasno razgraničenje između nacionalnog identiteta i ekstremizma možemo očekivati promjene koje će dovesti do društva u kojem ovakvi paradoksi više neće biti prisutni.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Advent, Božić i nevidljivi stranci među nama
    •  Dignitas Infinita - vječno dostojanstvo ili vječna kontradikcija?
    •  Karikaturalni ''Sveti oprosti'' u Katoličkoj Crkvi
    •  Crkva i umjetnost: ''Mi vas trebamo''
    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene

> Svi tekstovi ovog autora