Moj odgovor Dori Kršul (3)

Da se iznesu neutemeljene insinuacije sa željom da se našteti nečijem ugledu, potrebno je nekoliko kratkih rečenica. Da ih se opovrgne i prokažu motivi koji stoje iza njihova iznošenja, potrebno je nekada mnogo prostora i vremena. Međutim, kada se radi o sustavnoj strategiji ocrnjivanja, a o tome se ovdje upravo i radi, onda je potrebno znatno više prostora da bi se navedeno i prokazalo. Zato se moj odgovor pretegnuo u više nastavaka.

Sto puta ponovljena laž postaje istina

Novinari po naravi svojega posla imaju moć da u javnosti stvaraju iskrivljene ili de facto lažne slike o pojedinim osobama time što pomno odabiru istine i poluistine, što riječi te osobe vade iz konteksta, što prešućuju istine koje ne odgovaraju učinku koji žele postići kod čitateljstva i ne uklapaju se u njihov širi narativ.

Dojam istinitosti plasirane lažne slike kod nekritičkoga čitanja novinskih napisa, a takvo je danas raširenije nego ikada prije, može se pojačati opetovanim iznošenjem istih stavova i poluistina koje ih potvrđuju. Nakon što čitatelj 10 ili 100 puta pročita isti stav, a pogotovo ako se provlači po bombastičnim naslovima više uzastopnih članaka o istoj temi, u podsvijest mu se ugrađuje dojam da bi te tvrdnje i vrijednosne sudove trebao prihvatiti kao već dobro utvrđene istine. Dodatno, u svakom članku stavljaju su poveznice na ostale tekstove gdje se osobu negativno spominje, tako da se dodatno osnaži negativna slika o njoj.

Budući da se same činjenice mogu tek donekle iskrivljavati, urednici i novinari željeni učinak u svijesti čitatelja nastoje ostvariti radikaliziranim stilom, prenaglašavanjem pojedinih momenata, korištenjem izraza koji su znatno snažniji od onog kojim bi se realno trebalo opisivati to što se opisuje i pozivanjem na vrijednosne sudove kao na činjenice.

U vrijeme kad mnogi čitatelji ne čitaju cijele članke, već umjesto toga samo prelistavaju ili skrolaju naslove, kompletne tvrdnje, vrijednosni sudovi i radikalni izrazi naguravaju se u opširno-opisne naslove članaka.

To je posebno prikladno sredstvo obmanjivanja i difamacije kod medija koji pune članke naplaćuju, kakav je Telegram, jer se učinak zapravo uopće ne mora temeljiti na sadržaju samih članaka, dovoljni su stavovi izneseni u naslovima i opremi članka. Jer ljudi ni ne vide cijeli članak, već samo negativno intonirani naslov i uvodni opis članka.

Takva medijska slika pretočena u osobno mišljenje indoktriniranog čitatelja ne mora imati puno veze s istinom jer to nije niti cilj. Cilj je ocrniti neku osobu.

Egzemplaran primjer takve medijske strategije ocrnjivanja su članci Dore Kršul protiv mene i mojih kritičkih istupa protiv Fuchsove reforme. U tekstovima gdje me spominje Kršul dovodi u pitanje moju stručnost, integritet i etiku. Ali koliko je ona etična u sustavnom pisanju protiv mene?

”Knjiga koja trača Fuchsov novi zakon”

Prije tri godine, u revnosti da objavi članak kojim bi diskreditirala moju knjigu, novinarka je napravila ozbiljan propust. Knjiga je objavljena 31. 08. 2022. godine. Isti dan Kršul je objavila sporni članak.

Kako je novinarka u jedno poslijepodne uspjela pozorno i detaljno proučiti knjigu od 744 stranice i doći do navedenog zaključka, te napisati i objaviti članak? Dakle sve u jednom danu!

Već sam istaknuo kako je knjigu recenziralo 8 istaknutih profesora – Blaženka Divjak, Ivo Družić, Gvozden Flego, Ivo Josipović, akademik Ivica Kostović, Ivan Milotić, Branko Smerdel i Ksenija Turković; dakle bivši Predsjednik Republike, tri bivša ministra znanosti, bivša potpredsjednica Europskog suda za ljudska prava, bivši predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost itd.

Profesori koji su se inače nalazili na različitim stranama, kako politike, tako i neslaganja u akademiji, kao što je primijetio jedan medij. I unatoč tim razlikama, ocijenili su da je moja knjiga vrijedno znanstveno djelo.

Prof. Smerdel smatra da je knjiga ”izvrsna podloga za ozbiljnu i promišljenu raspravu o stanju i mogućim kratkoročnim i srednjoročnim reformama, utemeljenim na međunarodnom i hrvatskom iskustvu”.

Prof. Josipović ističe da je knjiga ”odlična podloga za još uvijek formalno nezavršenu raspravu o zakonskim projektima, s puno informacija, zakonskih tekstova i političkih deklaracija”, te da ”osim iznimno vrijednog doprinosa raspravi i zakonskim promjenama, ova knjiga će biti odličan informativni materijal u nekim budućim raspravama kad se budu ispravljale ´krive Drine´ ove reforme”.

Prof. Divjak ističe da ”sustavnog istraživanja pravne regulative visokog obrazovanja i znanosti u Hrvatskoj gotovo da nema” te da ”ova studija popunjava spomenutu prazninu”.

Istovremeno, novinarka Kršul u jednom danu objavljuje članak prema kojem ”knjiga trača Fuchsov novi zakon”. Opravdano se možemo pitati je li uopće pročitala knjigu. Ali ova sumnja još je više opravdana nakon što je objavila posljednji članak.

Je li Dora Kršul uopće pročitala moju knjigu?

Naime, u članku objavljenom 01. 06. 2025. navodi da je ”opravdano postaviti pitanje Obadićevih kompetencija” vezano za moje imenovanje u Etički savjet. I tako se referira na dekana Pravnog fakulteta Ivana Koprića koji je prošle godine izjavio ”kako se nitko od predloženih i potom imenovanih članova – uključujući Obadića (op.a.) – u znanstvenom i stručnom radu ne bavi etikom.”

Dekan Koprić ne mora znati i možda nije pročitao knjigu, ali Kršul tvrdi da ju je pročitala. A upravo u toj knjizi napisao sam posebno poglavlje posvećeno uvođenju učinkovitijeg sustava etičke odgovornosti u znanosti i visokom obrazovanju te između ostalog predlažem bolje normiranje etike i etičkih tijela u sustavu znanosti i visokog obrazovanja!

Dvije su mogućnosti. Prva, da je uistinu pročitala knjigu i unatoč tome što je znala da se bavim ovom temom u tekstu je odlučila istaknuti tvrdnju za koju je znala da nije istinita s ciljem moje diskreditacije.

Druga, da nije pročitala knjigu te je unatoč tomu odlučila napisati članak koji tvrdi da ”knjiga trača Fuchsov zakon”.

A ako je ovo posljednje točno, onda se postavlja pitanje zašto je odlučila napisati tako negativnu kritiku moje knjige ako je ustvari nije imala ni priliku ni vremena pročitati i detaljno proučiti, a kamoli u istom danu napisati i objaviti članak? Da li je možda u pozadini neki drugi razlog zašto je smatrala potrebnim i nužnim kritizirati moju knjigu? 

Je li Dora Kršul prekršila profesionalna etička načela novinarstva?

Je li moguće, na koncu, zaključiti nešto drugo nego da je Dora Kršul prekršila etička i profesionalna načela novinarstva? Jer postoje samo dva moguća objašnjenja, a jedno i drugo profesionalno je neprihvatljivo i protivno standardima novinarskog izvještavanja.

Istinitost, točnost, uravnoteženost i nepristranost osnovna su načela kojih bi se novinari trebali pridržavati. Njezini članci protiv mene nisu bili ni istiniti ni točni, kao ni uravnoteženi ni nepristrani.

U prvom iz 2022. neistinito je prenijela moj odgovor. U drugome iz 2025. navodi neistinite tvrdnje za koje mora znati da nisu točne. Jer sama tvrdi da je pročitala moju knjigu! A još gore po nju ako ju nije pročitala, a unatoč tomu je napisala negativan članak o njoj.

Sustavna strategija ocrnjivanja

Zašto svaki članak koji je Kršul o meni objavila ili u kojem me spominje (ovdje nisam spomenuo sve članke), mene stavlja u negativan kontekst? Je li to zato što je ona ”bespoštedna” i ”nepristrana” novinarka?  Ili ipak zato što se po njenoj agendi svi subjekti u sustavu visokog obrazovanja dijele na ”dobre” i ”loše”. ”Dobri” su oni koji podupiru Fuchsovu reformu, ”loši” koji joj se protive. S obzirom na to da sam jedan od glasnih i vrlo javnih protivnika reforme, svrstan sam u grupaciju ”loših”. Pa me zato treba ocrniti.

U tom smislu posebno važno pitanje zašto je posljednji članak protiv mene uopće objavljen i to baš sada. Što je u njemu bitno objavljeno ili skandalozno?

Činjenica da nisam komentirao po njoj ”očigledan plagijat” na način kako je novinarka zamislila i to unatoč tome što bi ona morala znati da ne smijem i ne mogu komentirati takve situacije? Činjenica što ne predajem kolegij za koji novinarka smatra da sam nekompetentan da ga predajem, ali koji ionako ne predajem? Činjenica što smatram da je postupila suprotno pravilima novinarske etike što sam sada argumentirano objasnio i zašto to smatram?

Možda je ipak jednostavnije objašnjenje da je postojala potreba da me javno napadne jer sam par dana ranije javno istupio na Autografu i u Nacionalu kritizirajući jedan od najbitnijih podzakonskih akata u provedbi skrivenih ciljeva Fuchsove reforme, prijedlog novih Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija? Pa je trebalo objaviti članak protiv mene unatoč tome što nema nikakvu težinu, ali s ciljem da me se ocrni? Ili je meni trebalo poslati poruku da konačno prestanem javno istupati? Ili se uistinu radi o slučajnosti da piše članke protiv mene kada u bitnim trenucima kritiziram Fuchsovu reformu? Ili to možda ipak nije slučajno?

Kada se pokaže, a može se lako pokazati, da razlozi zbog kojih Dora Kršul o meni piše i ocrnjuje me nisu razlozi koje njeni članci deklariraju, preostaje zaključiti da sam zbog javno i jasno kritički izrečenih stavova o Fuchsovoj reformi postao predmet napada Dore Kršul.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Moj odgovor Dori Kršul (2)
    •  Moj odgovor novinarki Telegrama Dori Kršul (1)
    •  Podmuklo ''batinjanje'' sveučilišnih profesora (3)
    •  Podmuklo ''batinjanje'' sveučilišnih profesora? (2)
    •  Podmuklo ''batinjanje'' sveučilišnih profesora (1)
    •  Razbijanje Sveučilišta u Zagrebu
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (3)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (2)
    •  Sveučilišni profesori moraju strahovati od olakih otkaza (1)
    •  Razbijanje ili podjela Sveučilišta u Zagrebu

> Svi tekstovi ovog autora