Molitve u duhu Asizija ili duhovnost – preko granica

”Mir je vrlo krhka stvarnost i zahtijeva neprestanu budnost.”

(Felix Wilfred)

U duhu Asizija svake godine krajem listopada okupljaju se diljem svijeta, pa tako i kod nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vjernici raznih duhovnih tradicija da zajedno potvrde svoju predanost miru.

Posebno danas, kada se religijska pripadnost ističe kao biljeg identitetske granice, međureligijsko zalaganje za zajedništvo radi izgradnje mira zavređuje pozornost.

Granica je u samoj definiciji identiteta koji je, prema indijskom teologu Felixu Wilfredu, ”kristalizacija jedinstvenih elemenata i obilježja koja jednog čovjeka razlikuju od drugoga”.

Duhovnost pak ima atribute širenja tih granica, uzdizanje iznad granica ili prelaženje granica.

U kontekstu društva koje je obilježeno sukobima, kao što je hrvatsko društvo, a religijski identitet je dio sukoba, ističe se suprotnost između granica i duhovnosti. Tada je ”religija zahvaćena dilemom sukoba i svojega poziva na mir” (Felix Wilfred).

Ako je vjeri konstitutivno pozivati na mir, ako su oprost i pomirenje središnje poruke kršćanskog navještaja i konstitutivne islamskom razumijevanju sklada, onda je sukob identiteta istodobno sukob protiv identiteta: Mirotvorstvo kao bitno obilježje čovjeka vezanog uz Boga ugroženo je kada u sukobu ”identitet postaje oružje zahtjeva”

Međutim, ako je vjeri konstitutivno pozivati na mir, ako su oprost i pomirenje središnje poruke kršćanskog navještaja i konstitutivne islamskom razumijevanju sklada, onda je sukob identiteta istodobno sukob protiv identiteta: Mirotvorstvo kao bitno obilježje čovjeka vezanog uz Boga ugroženo je kada u sukobu ”identitet postaje oružje zahtjeva” (F. Wilfred).

Upravo u sukobu kao mjestu neodgovorenosti kako biti i sasvim svoj i sasvim s drugim/ drugačijim počinje istraživanje međureligijskog kao hrvanje za dinamičnu ravnotežu mira.

U osobi se događa unutarnje hrvanje kao stalno traženje ravnoteže u situaciji paradoksa: na jednoj svojoj aksi ima samosvijest (ono u što vjerujem je istina), a na drugoj poštovanje (prihvaćanje da je druga osoba sasvim u redu kakva jest, da jedni od drugih imamo što saznati).

Afirmacija sebe i poštovanje drugoga je okvir nenasilne paradigme u kojoj je moguće biti vjeran svom dostojanstvu kao i poštovati dostojanstvo drugoga.

To priznanje dostojanstva nizozemski teolog, dominikanac laik Erik Borgman naziva tajnom i smatra da bi ”kršćani trebali živjeti, a teologija misliti tajnu da mi živimo tako što iskazujemo počast i bivamo počašćeni međusobnim priznanjem dostojanstva.

Ta tajna zahtijeva naše potpuno posvećenje, zahtijeva da postanemo istinski ranjivima i svjesnima naše ovisnosti o prijateljstvu i ljubavi koja je bila izlivena na nas u prošlosti i u nadi da će se i u budućnosti izliti na nas.”

Da je takvo iskustvo duhovnosti moguće, potvrđuju vjernici za mir oko konferencija ”Gradeći mir, slavimo Boga”. Za njih je duhovnost preko granica primarno praktična stvarnost. Iskustvo susreta i izgradnja povjerenja stoga prethode spoznaji istine.

U tom smislu praksa, ono što čine, prethodi refleksiji, ono što po praksi promišljaju, a mir prethodi istini.

No da bi stvarno duhovnost preko granica njegovala priznanje dostojanstva kao radikalnu ravnopravnost, ona treba prihvatiti dva rizika:

Duhovnost preko granica njeguju pojedinci koji se ”distanciraju od negativnih vidova religije”, piše Felix Wilfred, ”jer pokazuju poštovanje, razumijevanje i suosjećanje prema religioznome drugome,  pristupaju ljudskosti svake osobe i ne daju se uvući u društveno izgrađene identitete. Ti pojedinci imaju kritičku ulogu u svojim zajednicama.” 

a) Ona treba teologiju prosjakinju, a ne gospodaricu smisla, kako piše Erik Borgman. To znači, tragom primjera Krista, Franje Asiškog i sv. Dominika, teologiju koja umije ponuditi ”alternativu sve većem povjerenju koje je ovaj svijet dao moći nadziranja, kupovanja i prodavanja ( …) Nećemo se prikloniti onome što je moćno i što se inače prepoznaje kao svjetlo.(…) jer nam je rečeno da Bog odabire ono što je slabo u svijetu kako bi posramio jake”. (1 Kor 1,27)

b) Drugi rizik odnosi se na našu ranjivost. U vojnom rječniku postoji pojam ”prozor ranjivosti” koji označava slabu točku u obrambenom sistemu: svaka vojna obrana nastoji što čvršće zatvoriti ”prozor ranjivosti”.

Njemačka teologinja Dorothee Sölle naprotiv zagovara otvorenost vlastitoj ranjivosti. Koristeći isti vojni pojam, piše: ”Svaki prozor čini ranjivim i ukazuje na odnos, razumijevanje, sudjelovanje (…) prozor ranjivosti je prozor do neba” (Sölle).

Za kršćane je Bog postao ranjiv u Kristu, stoga nam treba prozor ranjivosti kako bismo živjeli svoj odnos prema Bogu.

Sölle tvrdi: ”Transcendencija je opasna jer čini ranjivim. Stoga država koja uzdiže neranjivost kao sigurnost do idola nastoji ometati pravu transcendenciju.” Tamo gdje trebamo certitudo (izvjesnost) nudi nam se securitas (sigurnost).

Duhovnost preko granica njeguju pojedinci koji se ”distanciraju od negativnih vidova religije”, piše Felix Wilfred, ”jer pokazuju poštovanje, razumijevanje i suosjećanje prema religioznome drugome,  pristupaju ljudskosti svake osobe i ne daju se uvući u društveno izgrađene identitete. Ti pojedinci imaju kritičku ulogu u svojim zajednicama.”

Konačno, duhovnost preko granica podržava teologija koja je usredotočena na dijalog koju njemački teolog, suradnik Hansa Künga u projektu ”Weltethos” Karl Josef Kuschel opisuje kao ”teologiju koja je utemeljena na našem vlastitom svjedočanstvu vjere i uvijek je svjesna postojanja drugih u Božjim očima; koja postojanje drugih u Božjim očima uvijek čini prilikom za razmišljanje o našem vlastitom svjedočanstvu vjere”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR

> Svi tekstovi ovog autora