Moral na bosanski način

Ima zemalja koje srljaju iz krize u krizu. Neke zemlje pokušavaju krizu pretvoriti u podsticaj i snagu da je prevaziđu. Najgore su one zemlje koje jednu krizu potpuno bezbrižno i bezidejno koriste kao upaljač za sljedeću krizu.

Političke krize u Bosni i Hercegovini izbijaju vrlo često, mada bi tačnije bilo kazati da mi zapravo živimo jednu neprekinutu krizu još od 1990. godine. A treba naročito podvući da je ta kriza suštinski više moralna nego politička.

U istoriji ljudskog mišljenja svaka je kriza posmatrana uglavnom u dijalektičkom jedinstvu pada i uspona, zla i dobra, rušenja i stvaranja… Naša kriza, međutim, može se posmatrati kao stalni društveni i moralni pad u kome je država postala oličenje zla koje ne dozvoljava da se u zemlji gradi bilo šta napredno i obećavajuće.

Prešavši iz rata i očaja u mir i nadu, najgore što nam se moglo dogoditi je duga i iscrpljujuća opšta kriza koju niko ne želi riješiti već je samo produbiti.

Iz istorije čovječanstva smo naučili da se prilikom naprednog preobražaja društva događao i istinski moralni preobražaj. Iz savremene istorije Bosne i Hercegovine naučili smo da se poslije nazadnog preobražaja društva događa istinska kriza morala, praćena tihim umiranjem vjere u ljude i budućnost.

Ta kriza etike nas je raznim stranputicama i lutanjima bacila na pogibeljni kameni brijeg odakle se ne vide putevi napretka društva i njegova budućnost već se jasno vidi samo provalija.

Moralna kriza kojoj se ne vidi konac i kraj lako se pretvara u krizu vjere i nade, a to vodi opštoj paralizi snage i svijesti. To sve više postaje naša svakodnevica.

Ako nas je prvih nekoliko godina poslije rata nosio neki entuzijazam, makar i lažni, vrlo brzo počeli smo prihvatati krizu kao što se bolesnik navikava na svoju bolest. Na kraju smo klonuli. Bez vjere u sebe, čekamo da se dogodi neko čudo koje će nas podići iz ležećeg položaja i uspraviti tako da ličimo na ljude kojima je vraćeno dostojanstvo.

Naš ustav i izborni zakon, naime, ne dopuštaju onim koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati da budu kandidati na izborima za važne državne funkcije. Zbog toga je danas BiH posljednja rasistička zemlja u Evropi

O ovim dilemama vezanim za (ne)moral našeg društva razmišljao sam posljednjih dana kad sam vidio kako vlasnici naših sudbina idu tako daleko da neke pokušaje vraćanja moralnosti u naš politički život kvalificiraju kao nemoralni pritisak. Izgleda da to ponovo rade uspješno.

Pokušaj povratku privida moralnosti došao je izvana, a sprovode ga zvaničnici koje je ovlastio Washington (Matthew Palmer) i Bruxelles (Angelina Eichhorst) da posreduju u lokalnom procesu pregovora oko izmjena izbornog zakona.

Uz prelazak na elektronsko glasanje i skeniranje glasačkih listića, dva su ključna problema koja bi trebalo ukloniti novim izbornim zakonom. Oni imaju i svoj moralni karakter. To su ukidanje diskriminacije građana iz reda ostalih i problem oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Naš ustav i izborni zakon, naime, ne dopuštaju onim koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi ili Hrvati da budu kandidati na izborima za važne državne funkcije. Zbog toga je danas BiH posljednja rasistička zemlja u Evropi.

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je u decembru 2009. presudu protiv BiH i zatražio da se pomenuta diskriminacija što prije ukine. Godine su prolazile bez bilo kakve incijative, bilo iz vlasti, bilo iz opozicije, za sitnu promjenu ustava gdje bi se sa nekoliko riječi negacija pretvorila u afirmaciju. Sramotno i nemoralno.

Ako se prvih godinu ili dvije moglo govoriti o aljkavosti, koju godinu poslije to je prerastalo u neprihvatljivu neozbiljnost, potom nedostojnost, a već nekoliko godina izbjegavanje ukidanja diskriminacije postalo je nemoralni čin.

Drugi veliki i nepotreban moralni problem nastao je zbog demografske situacije u BiH u kojoj živi skoro četiri puta više Bošnjaka nego Hrvata. Tako su, zahvaljujući u prvom redu glasovima Bošnjaka, Hrvati u BiH triput ostali bez svog predstavnika u Predsjedništvu BiH.

Sva tri puta podmetnuti kandidat bio je Željko Komšić od koga se očekivalo da ostavi moral i dostojanstvo po strani i da bude marioneta i vazal onih koji su mu omogućili javnu i legalnu izbornu krađu.

To što će se devedeset posto hrvatskog naroda osjećati ne samo frustriranim i ogorčenim već i što će se potpuno udaljiti od BiH, apsolutno nikoga ne zanima i malo ko smije kazati da se na toj razini i u ovakvoj državi tako ne treba raditi.

Sistem po kome Bošnjaci, Srbi i Hrvati moraju imati kandidata kojeg podržava većina iz tih triju naroda jest anahron, nakaradan, besmislen, necivilizacijski…, kao što je besmisleno imati tri a ne jednog predsjednika.

Ali ovaj sistem je jedini ustavan i na snazi je i dalje. Boljeg nemamo, goreg ne možemo naći. Strani posrednici sve ovo znaju i zato imaju pragmatičan i netaktičan pristup. Njima je uvijek važniji rezultat od procedure.

I ostala dva naroda imaju nedostojne predstavnike pa zašto spriječiti samo Hrvate da izaberu svog lošeg predstavnika? Kao što kaže jedna stara sevdalinka: ”Neka ljubi ko god koga hoće. Ako neće, nek’ se ne nameće, od nameta nema salameta”.

Kad su domaći politički moćnici otkrili da su Palmer i Eichhorst vrlo ozbiljni i da žele uspjeh pregovora krenula je ofanziva laži i nemorala. U javnom govoru sve češće se pominje da se na lokalne političare vrši ”nemoralni pritisak”, te da strani pregovarači žele napraviti temelje za treći entitet.

Palmer je postao srpski zet koji radi za HDZ BiH, da Eichhorst prijeti da će se BiH podijeliti na dva dijela, da šef za Balkan američkog ministarstva spoljnih poslova radi za Hrvate… Da čovjeku pamet stane! Prevaranti i rasisti drže lekcije iz morala!

Oni kojima je interes da do promjena ni slučajno ne dođe, lažnom pričom o trećom entitetu vrlo su vješto na svoju stranu dobili i one kojima je jedini interes da do promjena dođe.

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je u decembru 2009. presudu protiv BiH i zatražio da se pomenuta diskriminacija što prije ukine. Godine su prolazile bez bilo kakve incijative, bilo iz vlasti, bilo iz opozicije, za sitnu promjenu ustava gdje bi se sa nekoliko riječi negacija pretvorila u afirmaciju. Sramotno i nemoralno

Zvuči apsurdno, ali nije nemoguće da opozicija pomogne vlasti da pregovori propadnu. Ako se to dogodi, bila bi to prvorazredna naivnost i nezrelost opozicije jer svi znaju da se treći entitet pravi jedino u državnom parlamentu gdje ne postoji ni teoretska šansa da takva ideja prođe.

Uoči nove runde pregovora sredinom decembra, opozicija bi trebala triput razmisliti koliko je pogubno što bi neosnovanim strahom od trećeg entiteta mogla da odigra presudnu ulogu za neuspjeh pregovora i opstanak rasizma i nemorala u našoj zemlji.

U principu je tužno kad se stranci miješaju u naš politički život, ali savremena istorija BiH dovela nas je u tako bezizlaznu situaciju da se čak i normalni i pošteni ljudi raduju svakom stranom neprimjerenom pritisku.

U ovom slučaju on bi zaista bio koristan jer bismo jednim potezom dobili tri krucijalne stvari. Elektronskim glasanjem i skeniranjem glasačkih listića umanjila bi se mogućnost izbornih krađa koje su dosad kod nas ne samo postojale već i bile masovne.

Drugo, a zapravo prvo i najvažnije, oslobodili bismo se sramotne etikete preživjelih rasista koji ne dozvoljavaju svim ljudima da budu birani.

I treće, možda bismo počeli razmišljati kako je varanje cijelog jednog naroda savršena formula da taj narod izgubi vjeru u ideju Bosne i Hercegovine.

Na jednom mjestu Ivo Andrić veli: ”Najštetniji su i najodvratniji oni ljudi koji ne umeju i ne mogu da žive drukčije do lažući i varajući, jer su im laž i varanje sav alat i jedini zanat.”

Nikad ovakvih ljudi neće nestati i s time se može živjeti, ali mogućnost da takvi ljudi vladaju ovom zemljom još četvrt vijeka ova zemlja ne bi mogla izdržati.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Idu čete biznismena, mrtva stabla pronose
    •  Udžbenici istorije: traženje istine preko trostrukih laži
    •  Život u carstvu ravnodušnosti
    •  Šta je Bosna bez Mlade Bosne?
    •  Ja sam Kanak tim se dičim, to ne može biti svak'!
    •  Neopasne rezolucije u dobu opasnih ljudi
    •  Posljednje evropsko ljeto
    •  Ukrajina – nasamareno čedo Zapada grca u izobilju smrti
    •  Dvjesta godina Srbije: od uzora do zazora
    •  Jugoslavenska Bosna i Hercegovina

> Svi tekstovi ovog autora