novinarstvo s potpisom
Duboko sam razočaran Trumpovim arogantnim držanjem i izrazito nacionalističkim govorom na prekjučerašnjoj inauguraciji 45. predsjednika najmoćnije zemlje svijeta.
Amerika je zahvaljujući dugoj i izuzetno prljavoj (pred)izbornoj kampanji duboko podijeljena i izranjavana zemlja. Od izabranog se predsjednika oduvijek očekivalo da u svom inauguracijskom govoru nastupi predvodničko-pomiriteljski te pokaze dubinu uma i širinu srca.
Očito je da Trump nema ni jedno ni drugo.
Usprkos naglašenom bogoljublju i sveprisutnoj višestruko problematičnoj religioznosti u pravu su oni koji zaključuju da predsjednik Trump ne vjeruje u snagu pomirenja i zajedništva već sve polaže u snagu vođe koji vlada čvrstom rukom.
Trumpov je populistički govor bio sve samo ne državnički. Uz od ranije prepoznatljivu demagogiju i plitkost argumenata neki su dijelovi njegove retorike na rubu banalnosti.
U nekim drugim okolnostima bi trebalo pozdraviti namjere SAD-a da prekine s ulogom “svjetskog redara” kao i razumjeti naglasak da interese vlastite zemlje treba staviti ispred svih ostalih. Tu problema nema.
Problem je u tome što Trumpa uopće ne zanima međunarodni poredak koji su SAD i njegovi zapadni partneri stvarali i štitili od Drugog svjetskog rata pa sve do 20. siječnja 2017. godine.
Taj međunarodni poredak je građen na temelju vrijednosnog sustava u čijem se središtu univerzalne vrednote kao što su ljudska prava, sloboda naroda i liberalna demokracija.
Ali predsjednik Trump nema viziju boljeg i pravednijeg svijeta. Njegova je vizija isključivo bogatija i sigurnija Amerika. America first and America last! U svijetu ga zanima samo ono što koristi Americi.
Problematično nije samo ono što je Trump rekao u svom nacional-egoističnom nastupnom govoru, nego još mnogo više ono što nije rekao.
Upadljivo je i šokantno da nijednom riječju nije spomenuo ni Europsku uniju ni NATO! Američki predsjednik, lider slobodnog svijeta?
To znači da ostaje pri nekoliko dana ranije izrečenim optužbama da je Europska unija zapravo instrument Njemačke, te da je Velika Britanija bila pametna kada je odlučila napustiti EU i da će to učiniti i druge europske zemlje.
U istom intervjuu je krajnje nediplomatski optužio Angelu Merkel da je napravila katastrofalnu pogrešku kada je primila toliko izbjeglica.
Dodajmo tome kritiku NATO saveza kao zastarjele organizacije i višestruko izražene simpatije za ruskog diktatora Putina, pa ćemo lakše razumjeti što mnogi europski političari drže da je Trump najopasniji američki predsjednik svih vremena.
U svom antiglobalističkom zanosu predsjednik Trump djeluje kao slijepac koji ne vidi snagu i značaj političke, vojne i gospodarske uzajamnosti, povezanosti i međuovisnosti u svijetu 21. stoljeca.
Ostajem, dakle, pri svom ranijem, višestruko izrečenom sudu kako Trumpa smatram politički nekvalificiranim za lidera najmoćnije zemlje svijeta, dapače, držim da ovaj narcisoidni demagog i lukavi manipulator može biti opasan za budućnost svijeta.
Stoga uopće nisam iznenađen što stotine tisuća nezadovoljnih prosvjednika u mnogim velikim gradovima Amerike vidno i bučno, a ponegdje čak i nasilno, izražavaju svoje neprihvaćanje inače, demokratski gledano, legitimno izabranog predsjednika.
Podsjetimo, dakle, još jednom tko je tog bogatog i bahatog, politički nekompetentnog outsidera izabrao za predsjednika SAD-a.
Za Trumpa je glasovalo oko 27 posto američke populacije. To su, osim nezadovoljnih i ispodprosječno obrazovanih bijelaca i svih onih domoljuba na čije je živote, stvarno ili prividno, negativno utjecala ekonomska globalizacija, i svi oni kojima je pun kufer washingtonske birokracije i privilegiranih političkih elita.
Glas za Trumpa je zapravo bio glas protesta protiv Washingtona.
Ne možemo ignorirati ni nemali broj onih, uglavnom iz južnih država SAD-a koji iz rasnih predrasuda nikada nisu mogli prihvatiti Obamu te su stoga s oduševljenjem prihvatili kandidata koji nije krio svoje rasne i ine preferencije.
Nisu rijetki rasistički komentari kako je preko Trumpa bijela Amerika konačno odgovorila na dva katastrofalna mandata crnog predsjednika.
Trump je postao politička ikona ksenofobnih desničara i u Europi, ali i u Hrvatskoj i našem okružju.
To je najrazvidnije iz komentara onih koji su mu prvi i s najvećim oduševljenjem čestitali. Tu su u prvim redovima notorni nacionalisti i izolacionisti koji predvode tvrdu desnicu u Francuskoj, Nizozemskoj i Mađarskoj.
Predsjednica francuske Nacionalne fronte Marine Le Pen naglašava kako je Trumpova pobjeda u francuskim interesima, te je čestitala “slobodnom” američkom narodu. Ona ne krije svoje ambicije da na sljedećim izborima postane predsjednicom Francuske te da će joj je konzervativni vjetar iz Washingtona pomoći u tom pravcu.
Geert Wilders, lider ekstremnih desničara u nizozemskom parlamentu je oduševljenjen Trumpovim izborom, kao i vođa britanskog Ukipa Nigel Farage. Farage je napisao kako se radi o pravoj revoluciji u Americi koja je čak zasjenila Brexit.
Lako je uočiti sličnosti između britanskih populista koji su predvodili kampanju za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz EU i američkih nacionalista koji su načelo Sjedinjenih Država doveli Donalda Trumpa.
Koliko su Trumpom kao predsjednikom jednako oduševljeni Željko Glasnović i Vojislav Šešelj je šokiralo mnoge jer je potvrdilo da su ti politički protivnici zapravo mentalno slični.
Osobno sam bio duboko zgrožen kada sam pročitao Glasnovićev komentar: “Pobjeda Donalda Trumpa je pravi lijek za globalnu postpoliticku korektnost i istinski melem protiv anacionalne, ateističke, parazitske, lijevo liberalne gmizavce koji sprječavaju i usporavaju izgradnju nacionalnih država utemeljenih na deset Božjih zapovijedi.”
Treba zabrinuto konstatirati kako u nas, ali i u zapadnom svijetu, demokracija uzmiče pred populističkim i nacionalističkim ksenofobnim pokretima.
Vrijeme će pokazati da li Trumpovo predsjednikovanje znači početak kraja političkog koncepta poznatog kao “pax Americana”. To nikako ne bi bilo dobro u ovom trenutku kada je veći dio svijeta još uvijek nestabilan, a Rusija i Kina ne kriju svoje ambicije i jačanje vojne moći.
Živimo u vrijeme velike zabrinutosti i neizvjesnosti za budućnost svijeta. U tom kontekstu valja još jednom citirati bivšeg direktora CIA-e Johna McLaughlina: “Ako (Trump) učini sve što je najavio, onda se možemo oprostiti od naše uloge globalnog lidera. Nadajmo se, dakle, da on to nije tako mislio. Ili da će ga netko od toga odvratiti.”