novinarstvo s potpisom
Legendarni borac za ljudska prava Desmond Tutu i njegova zaslužna supruga Leah će za nekoliko dana (2. srpnja) proslaviti 60. obljetnicu svoje ne uvijek lake, ali vrlo bogate bračne zajednice. Ne bih to spominjao da me nije iznenadio poziv na svečanost, koji me je podsjetio na razgovor s legendarnim južnoafričkim anglikanskim nadbiskupom u kojem se hvalio sa svoje četvero djece i vjernom suprugom ”bez čije podrške ne bih ništa u životu postigao”.
Razgovor je bio dio našeg upoznavanja u jednoj pauzi Generalne skupštine Svjetskog saveza crkava u kanadskom Vancouveru 1983., godinu dana prije nego što je Tutua proslavila Nobelova nagrada za mir. Kako smo obojica imali uloge teoloških savjetnika i govornika na tom globalno značajnom kongresu kršćana svih konfesija i denominacija, predloženo nam je da ”usporedimo naše bilješke”. No kako bi to trebalo biti normalno kada se upoznaju pastori, naš je razgovor počeo najvažnijom temom naših života – ne našim crkvama i propovjedaonicama, nego našim obiteljima.
Desmond i Leah su se upoznali na Učiteljskom fakultetu vjerujući da će čitav život biti nastavnici. No nakon nekoliko godina došao je Božji poziv i Leah je, radeći teške poslove, požrtvovno prehranjivala obitelj kada je Desmond otišao na višegodišnji studij teologije.
”Nemamo za čim žaliti”, tvrde oboje zahvalni za način na koji ih je Bog vodio u vrijeme kada nisu mogli ni sanjati o svjetskoj slavi i privilegijama koje ih prate posljednjih desetljeća. Oni vjeruju da ih je Bog ne samo vodio od skromnih učiteljskih i svećeničkih početaka nego i obilno nagradio za ”vjernost u malim stvarima”.
Stoga uz Desmondova spektakularna postignuća i veličanstvene nagrade valja spomenuti i neka zajednička priznanja. Prije nekoliko godina sam u Johanessburgu imao zadovoljstvo prijeći preko mosta koji nosi njihovo zajedničko ime i pomirisati ružu kojoj su Južnoafrikanci dali ime Leah Tutu. Osim toga, sam je Desmond pri osnivanju fondacije njemu u čast inzistirao da ona, osim njegova, nosi i ime Leahe. Postoji niz drugih priznanja tom uzornom bračnom paru, a neka zajednička imenovanja i priznanja su na redu sljedeći tjedan. Čestitamo, dragi Desmonde i Leah Tutu!
U vrijeme naših vancouverskih druženja Desmond Tutu još nije bio (nad)biskup, ali su ga kršćani Južne Afrike prepoznali kao hrabrog i pravdoljubivog borca protiv apartheida, te ga stoga izabrali za generalnog tajnika Južnoafričkog saveza crkava. Ta platforma mu je omogućila da postane izuzetno utjecajan i globalno prepoznatljiv glasnogovornik diskriminirane crnačke većine u svojoj napaćenoj domovini, ali i promicatelj i zagovornik svih patnika, progonjenika i siromaha svijeta.
Za mene je najznačajnije bilo to što je njegov snažan osjećaj misije bio motiviran ljubavlju Isusa Krista i nošen živom vjerom u preobrazbenu moć Evanđelja.
Nešto kasnije imao sam prigodu upoznati i Desmondovu najmlađu kćer Mpho Andreau Tutu. Teologiju je studirala u mom bostonskom susjedstvu, na Episkopalnom teološkom fakultetu koji je u konzorciju s mojim matičnim Gordon-Conwellom. Odlučila je krenuti tatinim putom i to ne bez izuzetno značajnog razloga. ”On mi je najveći uzor u životu”, govorila je ponosno i zahvalnički, pa nikoga nije čudilo što je tražila da ju tata kao biskup zaredi.
Svećenica (danas s titulom kanonika) Mpho Andrea je, poput svoga oca, osoba puna empatije i solidarnosti s osobama s posebnim potrebama.
To je bilo vidljivo od samog početka njezina služenja, najprije u američkom Massachusettsu, gdje je razvila plodan i vrlo kreativan rad s djecom, da bi se zatim vratila u Južnu Afriku i neko vrijeme radila sa žrtvama seksualnog nasilja. A kada je krenuo val izbjeglica iz Južne Afrike i Namibije, posvetila im je nekoliko godina svog predanog života. Predsjedavala je Upravnom odboru Global AIDS Alliance, a sudjeluje u rukovodećim tijelima i niza drugih humanitarnih organizacija.
Velečasna Mpho Tutu je danas najpoznatija po nagrađenoj autoriziranoj biografiji svoga oca – ”Tutu: Authorized”, koja je objavljena 2011. godine, za Desmondov 80-rođendan. Suatorica je Allister Sparks, poznata novinarka i dugogodišnja prijateljica obitelji Tutu.
Knjiga vrlo dojmljivo i detaljno dokumentira život i karijeru čovjeka bez čije vjere i hrabrosti su južnoafrička nenasilna revolucionarna promjena i postapartheidsko pomirenje nezamislivi.
Njegovo prijateljevanje s Nelsonom Mandelom i formativni utjecaj na cijelu generaciju političara, intelektualnih lidera i duhovnika svih vjerskih zajednica, kao i njegove popularne propovijedi mira, nade i praštanja su postali mjerilo ponašanja i orijentir za izlazak iz barutom nabijene rasne situacije.
U spomenutoj biografiji se po prvi puta objavljuju mnogi dokumenti, bilješke i korespondencija iz privatne zbirke obitelji Tutu, kojoj je očito kći Mpho imala privilegiran pristup. Posebnu ilustrativnu vrijednost predstavlja i više od 200 fotografija koje nisu dosada pokazane u javnosti. Dodajmo tome još i razgovore i refleksije Nelsona Mandele, F. W. deKlerka, Daw Aung San Suu Kyi, Condoleeze Rice te mnogih drugih, pa će se prepoznati neusporediv globalni značaj ove knjige.
Desmond i Mpho Tutu su zajednički napisali i dvije knjige koje bi trebalo prevesti na hrvatski i ostale južnoslavenske jezike, jer na autentičan i uvjerljiv način promoviraju i razrađuju vrline i vrednote koje su uvelike odsutne u našim sukobima, zlobom, nepovjerenjem i jezikom mržnje opterećenim postkomunističkim i poratnim društvima.
Knjizi ”Made for Goodness” (Stvoreni za dobrotu) ne treba komentar, jer naslov govori sam za sebe o svrsi i kvaliteti života za kojom izvorno čeznu svi koji sebi i drugima žele dobro.
Prošle godine objavljena knjiga ”The Book of Forgiving” (Knjiga praštanja) je jedinstven i praktičan vodič za sve one koji traže (po)mir(enje) u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu.
U nju su ugrađena poučna iskustva glasovite južnoafričke Komisije za istinu i pomirenje, kojoj je Desmond bio jedan od utemeljitelja i prvi predsjedatelj i koja se ne daju ni s čim usporediti.
Posebno zanimljivim i atraktivnim štivom čine ju i osobni primjeri iz obiteljskog života autora. Njihova životna mudrost, nefarizejski življena duhovnost i uzorna, ali nenametljiva moralnost mogu biti putokaz svim dobronamjernim tragateljima za smislom i skladom života u svijetu sebičnosti, zavisti, zlopamćenja i nasilja.
Podnaslov deskriptivno upućuje na širinu i primjenu načela knjige koja nadilazi osobno i južnoafričko iskustvo dragocjene obitelji Tutu – ”The Four-fold Path for Healing Ourselves and our World”. Treba se ponadati skorom prijevodu. Pravodobna i učinkovita terapija za naš bolesni svijet!