novinarstvo s potpisom

Dragutin Matak
Proteklih nekoliko godina radio sam kao urednik i jedan od prevoditelja s engleskog Ellen G. White enciklopedije, Maruševec: Adventističko teološko visoko učilište, 2026. Nema mnogo enciklopedija koje su posvećene jednoj osobi i njezinu djelu, a čini se da gotovo 1500 stranica ove knjige ne obuhvaća sve što bi se moglo reći o ovoj posebnoj spisateljici koja je djelovala od sredine devetnaestog do početka dvadesetog stoljeća.
Ova enciklopedija sadrži detaljnu kronologiju života Ellen G. White i informativne članke o njezinom privatnom životu, njezinoj službi, teologiji, njezinim izjavama i savjetima, te osobama s kojima je bila u kontaktu.
O Ellen G. White (1827.- 1915.) metodistički profesor Povijesti Crkve Grant Wacker sa Sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini piše: ”Kako god prosuđivali ulogu nadnaravnog nadahnuća, Ellen G. White je rangirana kao jedna od najdarovitijih i najutjecajnijih vjerskih, i muških i ženskih, vođa u američkoj povijesti.”[i]
Napisala je gotovo 100 000 stranica rukopisa i oko 5 000 objavljenih članaka u vremenu od gotovo sedamdeset godina. S jednakim žarom i zadivljujućim uvidom pisala je o duhovnim temama, o odgoju i obrazovanju, o zdravstvenim i društvenim pitanjima. O toj, za mnoge najznačajnijoj autorici svih vremena, i suosnivačici Kršćanske Adventističke Crkve, u ovoj enciklopediji piše preko 180 suradnika koji su visoko kvalificirani za taj zadatak.
Doprinos Ellen G. White i braće Kellogg shvaćanju cjelovitog zdravlja
Sredinom devetnaestoga stoljeća Sjeverno-američki kontinent obilježilo je nastojanje unapređivanja zdravlja i prehrane. To je vrijeme kad je zakonom zabranjeno trošenje alkoholnih pića,[ii] kad je nastao recept za pripremu kruha od cjelovitih žitarica (tzv. Grahamov kruh) i kad su se počele tvornički proizvoditi Kellogove kukuruzne pahuljice (cornflakes).
U to su vrijeme u Americi kao gljive nicali zdravstveni sanatoriji temeljeni na hidroterapiji i odabranoj prehrani. Braća dr. John Harvy Kellogg i Will Keith Kellogg bili su predvodnici toga trenda, a obojica su bili bliski suradnici Ellen G. White na čiju su inicijativu planirani i ostvareni izuzetni projekti.
Najveći i najpoznatiji zdravstveni sanatorij toga vremena bio je Battle Creek Sanatorij, u državi Michigan, koji su osnovali adventisti na čelu s Ellen G. White, a vodio ga je dr. J. H. Kellogg. Njegov brat W. K. Kellog bio je knjigovođa i ekonom i izumio je zdrav doručak od kukuruznih pahuljica i granola pripravaka.
”Da bi liječio bolest i da bi pomogao ljudima da ostanu zdravi, Kellogg je poučavao poslušnost prirodnom zakonu kao moralnu dužnost, neophodnu za tjelesno i mentalno zdravlje. Biološki život zahtijevao je potpunu apstinenciju od alkohola, čaja, kave, duhana i mesa. Uključivao je pravilnu prehranu, odgovarajući odmor i tjelovježbu, svježi zrak, zdravo odijevanje i (u slučaju bolesti) jednostavne, prirodne lijekove.” (Vidi ”Battle Creek Sanatorij” u E. G. White enciklopediji).
O cjelovitom je zdravlju Ellen G. White napisala nekoliko knjiga i stotine članaka, a najpoznatija je njezina knjiga Counsels on Diet and Foods (Savjeti o prehrani). Profesor Clive McCay zapisao je zanimljivu stručnu ocjenu tog djela.
Dok je predavao nutricionizam na Sveučilištu Cornell pedesetih godina prošlog stoljeća, doktor Clive McCay čitao je knjigu Savjeti o prehrani. Kao specijalist za povijest prehrane, znao je što su o prehrani pisali predavači devetnaestoga i ranih godina dvadesetoga stoljeća. Njegovo čuđenje nad sposobnošću Ellen G. White da izbjegne neistinite i smiješne izjave, pišući samo ono što se pokazalo dobrim savjetom, navelo ga je na objavljivanje trodijelne recenzije njezinih prehrambenih savjeta u časopisu Review and Herald (Pregled i glasnik), 1959. godine.
Osim javnog istupanja protiv industrije alkoholnih pića, koja u velikoj mjeri utječu na siromaštvo, obiteljsko nasilje, ugnjetavanje zaposlenika i političku korupciju, otvoreno je stala i na stranu robova u Američkom građanskom ratu.
Rasni odnosi
Kad je riječ o rasnim odnosima, onda je najbolje citirati dio članka u Enciklopediji: ”Načela Ellen G. White u pogledu na rasu nisu se promijenila, ali je prilagodila njihovu primjenu promjenjivim okolnostima. Godine 1859. zagovarala je građanski neposluh nasuprot Zakonu o odbjeglom robu (Fugitive Slave Law). (1T 202). Godine 1863. zahtijevala je da svi adventisti simpatizeri ropstva budu isključeni iz Crkve. (ibid., 358-360).
U svom govoru pod naslovom ‘Naša dužnost prema obojenim ljudima’ pozvala je bijelce da prihvate crnce u svoje kongregacije i da zagovaraju integraciju.
Do 1902. godine, s obzirom na nagli porast gore navedenog rasnog nasilja, nevoljko je pristala na odvajanje crkava zbog nužde, ali je i dalje uvijek čvrsto isticala načela bratstva i jednakosti (7T 225), rekavši da bi takvo odvajanje bilo nepotrebno da Kristova ljubav prebiva u ljudskom srcu.
Kako se rasno neprijateljstvo u Americi povećavalo (od 1905. do 1909. godine), Ellen G. White je pozivala na promjenu ponašanja, da se ne bi povećalo protivljenje južnjačkih bijelaca i tako ometalo misijsko djelovanje. (9T 206, 208).
Savjetovala je oprez i suzdržanost. Preporučila je privremeno pristajanje uz običaj da crnci imaju odvojene bogomolje kao najmudriji postupak ‘sve dok nam Gospodin Bog ne pokaže bolji put’. (ibid., 206-208). Ali u istom kontekstu ona jasno stavlja znati da ovo nije učinjeno ‘kako bi se odvojili’ od crnaca ‘jer su crnci’, već zato što u neposrednoj povijesnoj situaciji integracija nije moguća ‘bez ugrožavanja života’. (9T 206)”. (Vidi ”Rasni odnosi” u E. G. White enciklopediji).
Vjerske slobode i odvojenost Crkve od države
Ellen G. White je sagledavala događanja svojega vremena povijesno i proročanski, i futuristički. Opisivala je rane vjerske disidente kao što su John Wycliffe, protestantske reformatore i puritance, kao one koji se bore za slobodu savjesti, iako ”nisu bili potpuno slobodni” od ”duha netolerancije” i nisu svi u potpunosti ”shvatili veliko načelo vjerske slobode”. (GC 292, 293).
Posebno je pohvalila Rogera Williamsa koji je razumio ”što je malo njih u to vrijeme razumjelo – da je ova sloboda neotuđivo pravo svih, bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje”. (ibid., 293)…
Izjavljujući da Sotona ”radi na ograničavanju vjerske slobode” (7T 180) i da vladini službenici koji donose takve restriktivne zakone ”preuzimaju pravo koje pripada samo Bogu” (DA 630), predvidjela je osporavanje vjerskih sloboda i u Sjedinjenim Američkim Državama. (Ev 236). (Vidi ”Vjerska sloboda” u E. G. White enciklopediji).
O odnosu Crkve i države u članku Enciklopedije ”Sjedinjene Države u proročanstvu” čitamo: ”Sredinom 1880-ih, potpomognuta snagom i autoritetom savezne Vlade, rasla je kvazi-protestantska kulturna dominacija, a uloga Sjedinjenih Američkih Država u apokaliptičkom proročanstvu postala je glavnom temom u spisima Ellen G. White. Pozvala je Amerikance da se uhvate ukoštac s proročanskim otkrivenjem o silama koje su se već okupile da vode Vladu vlastite nacije u izdaji slobode koja je bila najveći svjetionik u svjetskoj povijesti.”
Ellen G. White je razumijevala događaje svoga vremena i prognozirala one u budućnosti u kontekstu biblijskog prikaza velikog sukoba između dobra i zla, Boga i Sotone. O tome je opširno pisala u nizu od pet knjiga pod naslovom ”Vjekovni sukob” i naročito u posljednjoj knjizi Velika borba između Krista i Sotone. Ovaj apokaliptički pristup razumijevanju svekolike stvarnosti predstavlja filozofiju povijesti koja je ugrađena u eshatološku sastavnicu egzegeze Svetoga pisma.
Gregory A. Boyd, ugledni američki teolog, pastor i jedan od vodećih zagovornika kršćanskog pacifizma, ovako piše o Ellen G. White i njezinom učenju u nizu knjiga Vjekovni sukob: ”Iako ona razmišlja donekle izvan okvira tradicionalnog ortodoksnog kršćanstva, i iako je njezino promišljanje vrlo subjektivno i neznanstveno, valja primijetiti da je Ellen G. White, utemeljiteljica pokreta Adventista sedmog dana, integrirala koncept rata u problem zla i nauk o Bogu možda temeljitije nego itko drugi u crkvenoj povijesti”[iii] (podcrtano dodano).
Više pojedinosti o raznovrsnom spisateljskom djelu Ellen G. White nalazimo na 1484 stranice Ellen G. White enciklopedije, a nakladnik hrvatskog izdanja je Adventističko teološko visoko učilište u Maruševcu, https://www.facebook.com/atvu.auc/
_________________________
[i] Terrie Dopp Aamodt, ur., Ellen Harmon White, American Prophet, Oxford: Oxford Press, 2014. str. xiv.
[ii] ”Ellen G. White odrasla je u državi Maine, prvoj državi u SAD-u koja je 1851. godine donijela zakon o zabrani proizvodnje i prodaje alkoholnih pića, čime se smjestila u geografsko središte prvog vala američke reforme trezvenosti u devetnaestome stoljeću. Kad je 1873. godine počeo drugi reformski val, mnoge žene, i Ellen G. White među njima, preuzele su vodeću ulogu i u sljedećoj četvrtini stoljeća ostale dominantna sila tog pokreta. *Kršćanska umjerenost, udruga žena (Woman’s Christian Temperance Union – WCTU) vizionarskim je
vođenjem ujedinio žene u nacionalnu mrežu čije aktivnosti nisu bile usmjerene samo na industriju alkoholnih pića već i na siromaštvo, obiteljsko nasilje, ugnjetavanje zaposlenika i političku korupciju; vjerovale su, naime, da su sve te nevolje u velikoj mjeri prouzročene alkoholom.” (Vidi ”Zabrana alkoholnih pića – Prohibicija” u E. G. White enciklopediji).
[iii] Gregory A. Boyd, God at War, The Bible and Spiritual Conflict, Downers Grove, IL: InterVersity Press, 1997., str. 307.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































