Nakane molitelja muške krunice su bile protukršćanske

Molitelji muške krunice odlučili su, napokon, ove godine promijeniti molitvene nakane. Ne znam koliko su uslišane ove prethodne, ali mogu zaključiti da je uslišana zamolba Sanje Sarnavke da javnost bude oslobođena poimanja žene kao čedno odjevenog bića koje se podlaže muževom duhovnom autoritetu.

Molitelji, naravno, ustraju na tome da su ove, sada na sreću, arhivirane molitvene nakane u javnosti pogrešno shvaćene te da ih se namjerno iskrivljavalo kako bi se same molitelje napadalo i uskraćivalo im zajamčeno pravo na slobodu vjeroispovijesti. Molitelji su tri godine uporno molili za čednost u odijevanju i duhovni autoritet, dok su progresivne snage protestirale protiv bogu molitvom odaslane slike žene, muškarca i dinamike njihovog odnosa.

Naime, molitelji se nisu molili da se promijeni kršćanska stvarnost, nego da se realitet u Hrvatskoj uskladi s njihovim molitvenim nakanama. To je, razumije se, dalo legitimitet svim onim ženama i muškarcima koji se opiru i samoj pomisli da se njihova čednost mjeri mjerom pokrivenosti tijela tkaninom, baš kao i nemirenjem s time da postanu duhovni odnosno moralni autoriteti drugima.

Kršćanstvo, koliko je meni poznato, inzistira na tome da je jedini duhovni odnosno moralni autoritet Isus Krist i da se istočni grijeh sastoji u tome da čovjek bogu otima prerogativ prosudbe tuđeg moralnog života.

Mi, ako uistinu jesmo moralni subjekti, prosuđujemo vlastiti moralni život i ustrajno radimo na tome da svakim danom budemo sve moralniji – ne drugi, nego upravo mi.

Nesavršeni kakvi jesmo, a drugačiji, zbog ontološke konstitucije, ne može biti, nismo ovlašteni ikome biti duhovni autoritet. Molitvena nakana o tome da netko, i k tome još muškarac zato što je muškarac, bude drugima, a ti drugi su žene i djeca, duhovni autoritet u osnovi je protukršćanska. I dobro je da je javnost ustala protiv ovog iskrivljavanja kršćanske antropologije.

Bog ne stvara čovjeka kao podložno biće. Sloboda i podlaganje se isključuju. Svojevoljna podložnost nije ništa drugo nego govor mazohizma, a želja da ti se drugi podlože je sadizam.

Budući da bog nije stvorio svijet zbog sadističkih i mazohističkih razloga, već zbog namjere da proširi prostor slobode poistovjećivanjem čovjeka sa slobodom, molitva da se čovjeka odnosno ženu zato što je žena, podloži autoritetu drugog čovjeka, iskonski je govor bogohuljenja protiv kojega sve ljudsko i sve kršćansko treba ustati.

Kršćanstvo ne zagovara ženu podložnu muževom duhovnom autoritetu. To nije ljubav, ljubav je zajednica ravnopravnih.

Bog je, uostalom, zbog ljubavi prema čovjeku, u Isusu Kristu ostvario ravnopravnost ljudskog i božanskog. Autoritet ljubavi je nešto sasvim drugo od autoriteta krađe moralne prosudbe.

Adam i Eva su prvi pljačkaši, oni su moralni banditi koji su se udružili u namjeri da opljačkaju boga kako bi poništili njegovu stvarateljsku ljubav.

Bog moralno prosuđuje sa željom da oprosti i spasi, ljudi moralno prosuđuju druge iz sasvim drugih pobuda – da ih unište i trajno odbace.

I ti prvi pljačkaši su odjeću vezali s moralom – odjenuli su se za pljačku moralne prosudbe. Pred boga su došli prikladno, čedno odjeveni, ali s nečednim i nečasnim namjerama. Boga nisu opljačkali, da jesu, ne bi im iskazao milost praštanja.

Opljačkani bog se ne bi utjelovio, premda se utjelovio i zbog ove neuspješne pljačke. Tako uvijek čini, ne dopušta da pljačkaši kažu posljednju riječ.

Koliko vidim, bog nije uslišio estetsko-modne i ontološko-moralne zahtjeve hrvatskih molitelja, jer da kojim slučajem je, morao bi napisati aneks punini objave u Isusu Kristu, a to ni za boga, ma koliko bio svemoguć, nije baš najzgodnije. Tada bi svojim poznatim karakteristikama odnosno prerogativima trebao pridodati još jednu – dementnost.

Naime, budući da je sve o sebi i čovjeku izrekao u Isusu Kristu, jer Krist jest sve boga i sve čovjeka, nemoguće je, bez dementnosti, izreći nešto novo, a to novo je, kada se svede na bitno, narušavanje ravnopravnost između muškarca i žene.

Nakon Isusa Krista, bog ne može ništa novo reći, a kada bi to, kojim slučajem učinio, Isus Krist bi prestao biti pravi bog i pravi čovjek te bi postao bog s greškom i čovjek s greškom.

Molitelji su u dosadašnjim molitvenim nakanama zahtijevali od boga da bog prizna da je Isus Krist patio od ljudskog i božanskog manjka te da je ekonomiju spasa, makar kada je riječ o hrvatskoj verziji katoličanstva, potrebno nadopuniti s duhovnim autoritetom hrvatskog muškarca.

Srećom, ovo je, ako je vjerovati moliteljima, iza nas, a tu mislim da je iza hrvatske javnosti i iza hrvatskih molitelja.

Uvjeren sam da bog njihove zahtjeve nikada nije ni urudžbirao, a kamoli uzeo u obzir. Međutim, kada je riječ o zahtjevu Sanje Sarnavke, bog je postupio drugačije – prihvatio je njezin zahtjev iako nije bio upućen u molitvenoj formi i na koljenima.

Opet se potvrdilo ono pravilo da su čudni božji putevi. Bog je svojevoljno biće, otporan na kolektivne molbe s časovitim trajanjem, ali blagonaklon prema ljudskoj slobodi i obrani te slobode. Bog ne traži poslušnog čovjeka nego slobodnog čovjeka koji ne odustaje od slobode.

Mate Uzinić je biskup kršćanske slobode u slobodnom svijetu. Zato je 3. siječnja ove godine pozvao riječke molitelje u uličnom molitvenom zanosu ispred Katedrale sv. Vida da uđu u ovu bogomolju kako bi zajedno, pred svetohraništem, nastavili s molitvom. Manji dio molitelja se odazvao pozivu nadbiskupa Uzinića, glavnina je ostala na ulici.

Dakle, birajući između svetohraništa u kojem se, pod prilikama beskvasnog kruha, nalazi sam Isus Krist i ulice na kojoj se nalazi sve i svašta, glavnina riječkih molitelja je izabrala ulicu. To govori sve o tome koliko drže do vjere, ali i o tome čemu im služi pravo na slobodu vjeroispovijesti.

No, sve ovo pripada prošlosti, molitelji su odlučili moliti za nešto sasvim drugo. Ako im molitvene nakane bude one koje su najavili, u njima nema ničega spornoga – riječ je o hermetički zatvorenim teološkim datostima kojima se uglavnom traži zadovoljština zbog grešnog odnosa prema Blaženoj Djevici Mariji.

Budući da je zadovoljština prihvaćanje boli i patnje kao vrsta nadoknade štete koju smo, uslijed egoističnih pobuda, činili protiv boga i njegove pravde odnosno ekonomije spasa, uzdižući sebe, a umanjujući boga, ove nakane mi djeluju kao intervencija providnosti – muški egoizam se smjenjuje božjom pravdom koja je uvijek milosna.

Sada napokon prestaju okolnosti da se moliteljima itko suprotstavlja. Pravo na slobodu vjeroispovijesti bit će konzumirano nespornim vjerskim sadržajima. Ako još, k tome, riječki molitelji između svetohraništa i ulice izaberu svetohranište, dogodit će se nešto za čime kršćanstvo žudi, dogodit će se obraćenje pred očima javnosti i, naravno, Isusa Krista u svetohraništu.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Plenković boluje od nerazumijevanja smisla vlastite egzistencije
    •  Do boga ne može se doći ako skrenete s puta ljudskosti
    •  Hrvatska perverzija nedozrelih kršćana bez kršćanstva
    •  Antifašistički prosvjed – pobjeda Zadra i Dalmacije
    •  Biskupi, osim jednog, šute o oživljavanju fašizma u RH
    •  U nedjelju u podne koračamo za antifašizam
    •  Važna poruka iz Škabrnje: Vjernici u živog boga opraštaju
    •  Nacionalizam je podmukla prevara, a nacionalisti su hulje
    •  Neki bi biskupi rado navukli fantomke i udrili na Srbe
    •  Revizionistička gadarija i produžetak duha Jasenovca

> Svi tekstovi ovog autora