Nakon dokaza o Šeparovićevom plagijatu, krenuo je progon!

Sve dok prošlog tjedna nismo objavili u cijelosti tekst mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju svi su se, kao u Andersenovoj bajci ”Novo carevo ruho” pravili da ne znaju za njegovu raspravu i mišljenje o (ne)etičnosti disertacije Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda.

A nakon objavljivanja tog mišljenja svi uglas umjesto ”Car je gol” objaviše ”Evo dokaza da je i Šeparović plagijator”.

Zbog objavljivanja ”Evo dokaza da je i Šeparović plagijator” započela je priprema za ”giljotiniranje” preostalih pet članova Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju

I pokazalo se da je Miroslav Šeparović bespomoćan gledao vijest o svojoj disertaciji u svim hrvatskim medijima. Odmah su ostali poslušnici iz vlasti zaključili da Šeparović i nije tako moćan kao što se to dosad mislilo, jer moćni lako mogu kontrolirati što će se o njima objaviti.

Ipak, zbog ”Evo dokaza da je i Šeparović plagijator” započela je priprema za ”giljotiniranje” preostalih pet članova Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Odbor za etiku osnovao je Sabor kao izvanparlamentarno neovisno tijelo.

Članove odbora predlažu Vijeće za znanost i Vijeće za visoko obrazovanje, HAZU, Rektorski zbor, znanstvene organizacije, sveučilišta, itd.

U Odbor za etiku Hrvatski sabor imenuje 9 članova, ”od kojih su šest iz redova istaknutih znanstvenika i sveučilišnih profesora, a tri su osobe primjerenog ugleda u javnosti”.

Od policijskog i kaznenog progona potpuno nezaštićeni Odbor za etiku osnovao je Sabor kao izvanparlamentarno neovisno tijelo. Članove Odbora predlažu Vijeće za znanost i Vijeće za visoko obrazovanje, HAZU, Rektorski zbor, znanstvene organizacije, sveučilišta, itd

Brzo shvativši da su osnovali izvanparlamentarni, ali i opasni i gotovo potpuno izvan kontrole Odbor za etiku, diskretno je započela administrativna ”degradacija” tog Odbora s razine parlamentarne vlasti na Markovom trgu na razinu izvršne vlasti i onda dalje, pod okrilje uredbom Vlade osnovane Agencije za znanost i visoko obrazovanje, praktično na treću razinu vlasti, razinu upravne službe na Donjim Sveticama 38 u Zagrebu.

Ne mareći za ”degradaciju” i ne obazirući se na pritiske, članovi Odbora za etiku, navikli raditi neovisno, nastavili sa propitivati etičnost postupaka isključivo etički dvojbenih stjecanja znanstvenih zvanja istaknutih poslušnika i dužnosnika hrvatskih vlasti i sudstva.

Da bi se smanjile u tom trenutku već jako izgledne štete za poslušnike u vlasti zbog rada neumoljivog Odbora za etiku, na osnovu prijave rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa Ustavni sud je pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti dijela članka 7, stavka 4 Etičkog kodeksa Odbora za etiku (izmijenjenog 2006.-2015.) s Ustavom i zakonom.

I većina sa Sveučilišta u Zagrebu je s podsmijehom gledala na tu suradnju Borasa i Ustavnog suda na očuvanju samostalnosti Sveučilišta. Od čega to točno u konkretnom slučaju ugroženu samostalnost?

Zašto Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, kojeg je osnovao i imenovao Hrvatski sabor, ne bi smio neovisno o kompromitiranom hrvatskom pravosuđu i sudištu USVOJITI svoje mišljenje o etičkom prosuđivanju (ne presuđivanja)? 

I odlukom Ustavnog suda U-II-6251/2016 od 25. travnja 2017. godine su, pojednostavljeno rečeno, oduzete ovlasti Odboru za etiku i dane fakultetima i sveučilištima da (pravno) odlučuju kao konačne instance o spornim znanstvenim radovima i zvanjima koje su prethodno zapravo sami dodjeljivali!?

Nakon te odluke Ustavnog suda Odbor za etiku je (zanemarivši tiraniju pravnih ocjena) nastavio etičko prosuđivanje (umjesto isključivo pravnog presuđivanja) korektnost postupaka stjecanja znanstvenih zvanja istaknutih poslušnika i dužnosnika hrvatskih vlasti i sudstva.

I to je možda najznačajnije dostignuće u radu Odbora za etiku. Njegovi članovi pokazali su da se može ignorirati nametljive pravnike. Nisu se članovi Odbora za etiku preplašili zbog prijetnji policijskim saslušanjima i kaznenim prijavama i USVOJILI su mišljenje u skladu s ustavnim načelom o slobodi mišljenja.

Mislim da Šeparović i njegovi odvjetnici sada pokušavaju apsurdnim kaznenim prijavama protiv članova Odbora za etiku, zbog toga što su se usudili javno izraziti mišljenje, ”zaustaviti bijes javnosti i skrenuti joj pažnju, te javnost marginalizirati i držati uplašenom, jer ako se javnost prestane bojati, mogla bi početi razmišljati, što je opasno jer javnost nije kompetentna za razmišljanje” (citat: Noam Chomsky, ”Mediji propaganda i sistem”).

Unatoč kaznenim prijavama i prijetnjama policijskim saslušanjima članova Odbora za etiku ostaje nejasno zašto Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, kojeg je osnovao i imenovao Hrvatski sabor, ne bi smio neovisno o kompromitiranom hrvatskom pravosuđu i sudištu objaviti svoje mišljenje o etičkom prosuđivanju (ne presuđivanja) (ne)etičnosti znanstvenih radova, pa i o Šeparovićevoj disertaciji baš zato jer je riječ o sucu Ustavnog suda i bivšem šefu tajnih službi?

Doveo se Šeparović u situaciju da kao predsjednik Ustavnog suda, koji treba suditi po Ustavu kojim je zajamčena sloboda mišljenja, javno prijeti policijskim saslušanjima i kaznenim progonom članovima Odbora za etiku zbog javnosti priopćenog – mišljenja.

Umjesto u Hrvatski sabor na Markov trg zahtjeve za pristup informacijama trebao sam nositi na Donje Svetice 38 u Zagrebu, gdje je Odbor za etiku, udaljen od Hrvatskog sabora koji ga je osnovao i čije članove je imenovao

U nastalom metežu nakon objavljivanja mišljenja o (ne)etičnostima u postupcima izrada disertacija četiri člana Odbora za etiku su se povukla, a preostalih pet je ustrajalo sve do mišljenja i o Šeparovićevoj disertaciji.

Svaki puta kada bih u pisarnici Sabora predao zahtjev Odboru za etiku za pristup informaciji iz Sabora bi uslijedila uvjeravanja Vesne Stanković Benak, službenice za informiranje, da je Odbor za etiku ”u kontekstu odredbi Zakona o pravu pristupa informacijama pravna osoba s javnim ovlastima, te vlasnik informacija koje nastaju radom toga tijela, kao i da Hrvatski sabor nije nadležan u kontekstu ZPPI za informacije kojih je vlasnik Odbor za etiku”.

I umjesto u Hrvatski sabor zahtjeve za pristup informacijama bih trebao nositi na Donje Svetice 38 u Zagrebu, gdje je Odbor za etiku, udaljen od Hrvatskog sabora koji ga je osnovao i čije članove je imenovao!?

I tako je pripremljena ”giljotina” za Odbor za etiku, ali i ustavno načelo o slobodi mišljenja. Možda je od ”giljotine” ipak razumnije da ”padne” bivši šef tajnih službi, a sada predsjednik Ustavnoga suda?

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora