Narod odlučuje: ljepše je Hrvatu kad ga izrabljuje Hrvat

”Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Lk 23, 34)

 Nakon isteka roka prikupljanja potpisa građana s pravom glasovanja zapečaćene se kutije predaju organu vlasti zaduženom za provjeru potpisa zbog izvještaja parlamentarnim odborima za ustav i procedura teče – čisti, puki upravni čin, ali ne i u Zagrebu.

Ovdje se primopredaja pretvorila u povorku nalik onoj na Vinkovačkim jesenima ili na Kajkavskoj popevki, na Đakovačkim vezovima ili na veselim žetvenim svečanostima (u rodoljubnim filmovima).

More zastava, narodne nošnje i neizostavne tamburice – veselica kad narod odlučuje: odlučuje o tome da će se politika morati pozabaviti narodnom željom i nacionalnim manjinama uskratiti ustavno pravo na određen broj manjinskih zastupnika u Saboru, a povrh toga i zastupničko pravo glasovanja o suštinskim pitanjima.

Ovdje se primopredaja pretvorila u povorku nalik onoj na Vinkovačkim jesenima ili na Kajkavskoj popevki, na Đakovačkim vezovima ili na veselim žetvenim svečanostima (u rodoljubnim filmovima)

Još veća je valjda radost te povorke što se narod izjasnio ”za slobodnu Hrvatsku”, a protiv ugroze koja joj valjda prijeti od Istanbulske konvencije, od Bruxellesa, Strasbourga, New Yorka, od svijeta onkraj hrvatskih sela. Trijumf provincijalnosti, ksenofobičnosti, trijumf sela i seoske zaostalosti.

Glas Koncila ne misli tako: ”….svatko dobronamjeran treba čestitati i organizatorima i volonterima koji su sve to (tj. prikupljanje potpisa, op. autorice) odradili”, pohvalit će akciju njegov uvodničar Ivan Miklenić, GK, 11. lipnja 2018.

Vjernici su svojim potpisima ”dali svoj doprinos boljitku” domovine, a oni koji se nisu odazvali nisu se ni nakon 28 godina otarasili svoje komunističke deformacije, svojeg straha od toga da se deklariraju u javnosti i stanu uz svoje uvjerenje.

Da netko nije potpisao jer se ne slaže s inicijativom, spomenutom je autoru očito nezamislivo.

Kako netko ne bi podržavao inicijativu koja namjerava rušiti ”vladavinu” nehrvatskih manjina, raskrstiti sa stranim interesnim skupinama koje Hrvatskom navodno dirigiraju iz daljine i nameću joj svoje ”nehrvatske” vrijednosti.

Jasno, ljepše je Hrvatu kad ga izrabljuje, iznevjeri, ostavlja na cjedilu Hrvat.

Zato se uvodničar GK-a odlučno zalaže za to da se i onima kojima su zlonamjernici uskratili mogućnost potpisivanja vrati to njihovo temeljno ljudsko i političko pravo.

Vjernici po ukusu Glasa Koncila baš nemaju simpatičnih osobina. A što misle o inicijativi Narod odlučuje oni koji nisu potpisali, komunizmom opterećeni i traumatizirani nekatolici?

More zastava, narodne nošnje i neizostavne tamburice – veselica kad narod odlučuje: odlučuje o tome da će se politika morati pozabaviti narodnom željom i nacionalnim manjinama uskratiti ustavno pravo na određen broj manjinskih zastupnika u Saboru, a povrh toga i zastupničko pravo glasovanja o suštinskim pitanjima

Na primjer to da je vesela povorka koja se kretala Gornjim gradom loš znak po narod/naciju, napose po Hrvate katolike.

Narod trijumfira jer će vjerojatno uspjeti manjinama skresati prava, a GK se nedvojbeno zalaže za to da ostvarivanje prava jedne skupine – Hrvata – ima prioritet pred pravima drugih.

Oni koji su odbili potpisati se, prije svega, ne slažu sa stavom da jedna skupina mora ”pobijediti” nad drugima, da jedna strana dobije prava koja se zato drugima oduzimaju. Ustav je jedan za sve, pred zakonom su svi jednaki.

U uredništvu GK-a to još nisu shvatili.

Trijumfirati zbog takve pobjede ne ide u prilog organizatorima građanske inicijative – po mom mišljenju to i nije građanski, nego malograđanski.

Malograđanstvo je pobijedilo i na pomolu vidi ostvarenje svoje predodžbe o tome kakva njihova domovina treba biti. Ne žele je kao zajednicu različitih, brojnih i manje brojnih, povijesno više-manje opterećenih ”naroda i narodnosti” jednakih prema Ustavu i pred zakonom.

Poglavito ne vide svoju zemlju u zajednici europskih naroda, već vide ”etničku čistu” Hrvatsku u splendid isolation: Hrvat odlučuje za Hrvata (ljepše je valjda kad te iznevjere, pokradu, ostave na cjedilu tvoji. Umjesto potpore iz Bruxellesa ili Strasbourga daju prednost nazadovanju i stagnaciji u ”svojoj” Hrvatskoj.

Možda je pretjerano nategnuto tumačiti narodnu veselicu oko primopredaje potpisa kao jasan odmak od moderne Hrvatske, otvorene idejama izvana, spremne se s njima suočiti i ugraditi ih u svoju sliku domovine.

Možda je njeni sudionici vide samo kao naivnu radost, bez daljnjeg razmišljanja o njezinim učincima i posljedicama (od početka sam sumnjala u to da idu potpisivati kao što idu u banku podignuti novac ili u trgovini potpisati blagajnički slip).

Još veća je valjda radost te povorke što se narod izjasnio ”za slobodnu Hrvatsku”, a protiv ugroze koja joj valjda prijeti od Istanbulske konvencije, od Bruxellesa, Strasbourga, New Yorka, od svijeta onkraj hrvatskih sela. Trijumf provincijalnosti, ksenofobičnosti, trijumf sela i seoske zaostalosti

”Samo” naivno veselje? Onda je selo definitivno okupiralo, točnije uzurpiralo grad i nametnulo mu svoje ”vrijednosti” poručujući purgerima ”Narod – to smo mi”. Selo će purgerima uskrati šansu za napredak, osuditi ih na nazadovanje i zaostalost.

Učinit će sve da, kako poslovica kaže, susjedu crkne krava; nije važno ako njemu samom crknu dvije.

Urbani stil života neće, vrijednosti grada ne poštuju, nove ideje ih ne zanimaju – imaju svoje drevne, svete nedodirljive tradicije. Tradicije neće stvoriti nova radna mjesta, neće dakle ni zaustaviti mlade koji se namjeravaju iseliti, niti će vratiti u Hrvatsku one koji su zemlji već okrenuli leđa.

Čestitati na ”velikom uspjehu” inicijative Narod odlučuje znači čestitati ne samo ”eklatantnoj nekonstitucionalnosti prijedloga” (Damir Grubiša, ”Subverzivni referendum za opoziv međunarodnog priznanja Hrvatske!”) nego i ksenofobičnosti koju ta akcija promiče i provodi.

Treba GK izmoliti oprost, jer njegovo uredništvo očito ne zna što radi.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora