Naši mediji, za razliku od njemačkih, mahom šute o inflaciji

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora).

Kriza u Njemačkoj koja je daleko manja nego u Hrvatskoj, nije počela s ratom u Ukrajini nego sa zatvaranjem gospodarstva za vrijeme pandemije. Posebno je bilo strašno prve godine, odnosno 2020.

Radile su samo trgovine prehrambenom robom, dok su škole, hoteli, ugostiteljski objekti i sve što je bilo vezano za kulturu mjesecima morali imati ključ u bravi. Međunarodni prijevoz je bio ukinut ili krajnje reduciran. Kontakti ljudi bili su ograničeni, a oni koji su se poslije 21 sat našli na ulici, morali su imati propusnicu od tvrtke u kojoj rade, kako bi opravdali da su zbog posla vani.

Druge godine, tj. lani, mjere su do ljeta bile nešto blaže, ali opet – cijenu ograničavanja platile su mnoge tvrtke. Već tada su ugostitelji, hotelijeri, trgovci, avioprijevoznici i mnogi drugi, upozoravali da su im zaposlenici otišli i da im nedostaje radnika.

Mnogi jednostavno nisu mogli preživjeti s kurzarbeitom, odnosno naknadom od 60 posto plaće koja se isplaćivala dok ne rade, pa su  potražili posao tamo gdje ga je bilo.

Tako je i jedna poznata kazališna glumica iz Hamburga, otišla raditi kao pomoćna radnica u starački dom, ne samo da bi si popunila kućni budžet, nego i da se osjeća korisno. Jer, kako je rekla u jednom televizijskom prilogu, osjećala se potpuno izolirana od svijeta i potpuno beskorisnom jer joj je bilo ukinuto osnovno ljudsko pravo na rad.

Cijena tog zatvaranja ekonomije, rezultirala je inflacijom od 3,5 posto, koliko je iznosila kada je lani prvi put objavljen podatak o inflaciji. Svi su mislili da je to nešto privremeno i da će se sve vratiti na staro nakon otvaranja ekonomije, što je dopušteno tek kada je procijepljenost stanovništva bila viša od 70 posto.

Zanimljivo je da su se tada cijepljenu najviše protivili ljudi s naših prostora koji ne znaju dovoljno njemački da bi pročitali sve što je bilo bitno o koroni, pa su se okretali nekvalitetnom izvještavanju s naših prostora i naravno fake newsu, kojeg nije manjkalo ni među Nijemcima.

Prije nekoliko dana objavljen je podatak da je pandemija Njemačku koštala 53,2 milijarde eura, a manjak u kasama zdravstvenih osiguranja koji financiraju bolovanja nakon 42 dana, iznosi oko 17 milijardi eura. Taj manjak nadoknadit će se uz pomoć države i povećanjem cijene zdravstvenog osiguranja od 0,3 posto.

Iako ove cifre za hrvatske pojmove izgledaju strašno, sve to skupa ne bi bilo toliko zabrinjavajuće da rat u Ukrajini nije doveo do novih problema i povećanja stope inflacije na gotovo osam posto.

U Njemačkoj je sad već oko milijun izbjeglica koje treba smjestiti, nahraniti, naučiti njemački, zdravstveno osigurati i djecu školovati, i to u situaciji kada nema dovoljno prevoditelja za ukrajinski jezik i kad se ne zna hoće li ti ljudi uopće ostati u Njemačkoj.

Mnogi su se, naime, već vratili u Kijev ili u druga područja gdje se još ne puca, dok opet drugi dolaze jer su svjesni da Putin ne osvaja Ukrajinu da bi tamo jednom živjelo proruski orijentirano stanovništvo, nego sravnjuje sa zemljom sve što diše.

Dosad je u razne zemlje izbjeglo više od osam milijuna ljudi i sad doista više nitko ne zna što će dalje biti, ne samo u pogledu rata i izbjeglica, nego i s opskrbom hranom iz Ukrajine (žitarice, ulje i drugo), te energentima iz Rusije na koje su se Njemačka i druge europske zemlje desetljećima oslanjale, iako su cijelo vrijeme znali da s Putinom, blago rečeno, nešto nije u redu.

Autokratsko vladanje Rusijom više od dvaju desetljeća izgleda da nikom nije smetalo do najnovijeg napada na Ukrajinu.

Svemu treba pridodati i klimatske promjene koje izazivaju velike probleme ne samo u siromašnim zemljama Afrike i Azije, nego i u Europi.

Nedavno sam gledala prilog o talijanskom poljoprivredniku koji je na 100 hektara uzgajao pšenicu. Zbog suše u regiji Pijemont, propalo mu je oko 70 posto uroda. I to nije prvi put, pa zbog toga planira potpuno odustati od poljoprivrede.

Klimatske su nam promjene, dakle, tu pod nosom, a zbog povećanja cijena energenata i brige kako će se većina europskih zemalja grijati ove zime, morat će se prolongirati provođenje mnogih projekata koji su mogli pridonijeti održivom razvoju i manje štetnim utjecajima na klimu.

Sad je već potpuno jasno da i europske zemlje plaćaju sankcije koje su uvele Rusiji, što pokazuje da se ratovi ne vode samo oružjem. A gospodarski rat ostavlja duboke posljedice na svim područjima.

Inflacija čini svoje, iako je PDV na hranu u Njemačkoj svega sedam posto. Troškovi života porasli su za oko 20 posto, a rastu i dalje. Umirovljenici koji imaju mirovine od 1.100 eura, žale se da ne mogu kupiti dovoljno hrane.

U opasnosti od siromaštva je oko 13,8 milijuna stanovnika. To su svi oni koji zarađuju premalo, umirovljenici, korisnici socijalne pomoći koja u Njemačkoj iznosi kao plaća nastavnika u Hrvatskoj (oko 1.020 eura), građani koji su na bolovanju ili primaju 60 posto zadnje isplaćene plaće preko zavoda za zapošljavanje.

Sindikati traže povišice plaće i organiziraju štrajkove, primjerice, u hamburškoj luci, u zrakoplovnim kompanijama koje vuku probleme još od pandemije jer su morale otpuštati stručno osoblje itd.

Poslodavci se, pak, žale da su im ulazni troškovi tako veliki da moraju povećati cijene proizvoda ili će morati staviti ključ u bravu. Veće cijene znače manju prodaju, što znači da se svi vrte u spirali inflacije i pitanje je gdje će što puknuti.

Europska središnja banka najavila je da će u drugoj polovici srpnja nakon jedanaest godina povećati kamatnu stopu za 0,25 posto, a u rujnu za još toliko, što bi s jedne strane trebalo utjecati da se inflacija smanji za oko dva posto, a s druge strane – to će donijeti nove brige jako zaduženim zemljama koje su se dosad zaduživale po nultoj kamatnoj stopi. Utjecat će svakako i na planirane investicije jer svako povećanje kamata, ma koliko to povećanje bilo malo, znači veće rate trenutno zaduženima i manje investiranja.

Premda sve ovo što sam navela djeluje dramatično, sve se još može ublažiti i sanirati, pod uvjetom da rat ne eskalira.

Iako su mnogi Nijemci zabrinuti što će dalje biti, živi se normalno. Opskrba trgovina je normalizirana, čak su i smanjene cijene ulja kojeg je jedno vrijeme nedostajalo.

Posla ne samo da ima, nego im i nedostaje više od 100.000 ljudi u zdravstvu (liječnici, medicinske sestre i drugi), u hotelijerstvu i u ugostiteljstvu, te raznim drugim obrtničkim, u Hrvatskoj omraženih zanimanja jer se premalo mladih obrazuje za, primjerice, vodoinstalatera, električara, stolara i slično.

Zdravstvo koje je podnijelo veliki teret pandemije i dalje funkcionira besprijekorno. Dostupno je svakome, nema beskonačnog čekanja na termine, operacije se ne odgađaju.

Socijalni minimum od 1.020 eura zagarantiran je svakome tko zarađuje ili po drugoj osnovi prima manje od toga, pod uvjetom da nema vlastitu nekretninu.

Oni koji, primjerice, nemaju pravo na naknadu za nezaposlene preko zavoda za zapošljavanje, mogu dobiti tu socijalnu pomoć koja uglavnom može pokriti cijenu stanovanja i osnovne životne namirnice. Taj socijalni minimum koji, pak, mnogi gledaju da ga izbjegnu jer znači samo puko preživljavanje, daje ljudima sigurnost da se neće naći gladni na ulici.

U Njemačkoj svako dijete ima pravo na dječji doplatak. Za prvo i drugo dijete iznosi 219 eura, za treće dijete je 225 eura, a oni koji imaju četvero djece, svako dijete ima pravo na doplatak od 250 eura mjesečno. Nedavno je svim roditeljima uplaćen i jednokratni bonus od 100 eura po djetetu, kako bi se donekle ublažilo povećanje cijene hrane i očekivane veće cijene energenata. Godišnji izračun troškova grijanja kućanstva obično se dobiva u rujnu.

No to nije sve. U trenutku dok završavam ovaj tekst, najavljen je sastanak kancelara Olafa Scholza s predstavnicima sindikata i poslodavaca, kako bi se osmislio novi paket pomoći svim građanima. U igri su razni prijedlozi i izračuni, pa treba pričekati što će se stvarno dogovoriti.

Već ranije najavljeno je da će se od listopada povećati minimalna satnica na 12 eura bruto, a nije isključeno i da se neće zadržati cijena mjesečne karte od 9 eura za javni prijevoz.

U rujnu su svi zaposleni trebali dobiti jednokratnu uplatu od 300 eura zbog povećanih cijena energenata, međutim, prema raznim najavama, ta bi mjera mogla sada obuhvatiti i umirovljenike kojima je mirovina već usklađena sa stopom inflacije, studente i sve druge koji se nalaze u socijalno nepovoljnom položaju. Paket pomoći težak je više od 30 milijardi eura, ostaje samo pitanje kako će i koliko dobiti građani, a koliko poslodavci.

Kriza i neizvjesnost osjete se, dakle, i u Njemačkoj, ali odgovorna vlada gleda kako da ih ublaži na svim razinama.

O razmjerima krize u Hrvatskoj možda najviše govori podatak da nastavnici zarađuju onoliko koliko u Njemačkoj iznosi socijalna pomoć, te da većina umirovljenika ima više nego dvostruko manju mirovinu nego njemački umirovljenici koji kažu da ne mogu normalno živjeti s 1.100 eura.

Inflacija u Hrvatskoj je veća i mnoge su cijene veće nego u Njemačkoj. Ipak, za razliku od njemačkih medija koji analiziraju sve moguće aspekte krize i daju prostor svima koji se nalaze u problemu, u hrvatskim medijima je muk o tim i mnogim drugim važnim temama, što nešto govori i o samim medijima. No čini se da to nikog, pa ni oporbu ne smeta niti posebno zabrinjava.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Rusi plaćaju jako visoku cijenu šutnje o Putinovoj vladavini
    •  Rusi plaćaju jako visoku cijenu šutnje o Putinovoj vladavini
    •  Naši mediji, za razliku od njemačkih, mahom šute o inflaciji
    •  Plenković bi konačno mogao nešto naučiti od Njemačke
    •  Majka poginule alpinistice proziva nadležne za aljkavost
    •  Povijest se ponavlja

> Svi tekstovi ovog autora